Govoreći o (zapadno) nemačkom profesoru Manfredu Donikeu (Manfred Donike) kao simbolu sporta u kome dominira nauka, Hoberman konstatuje da je vrhunski sportista postao " ekvivalent biološkom organizmu ", odnosno, " integritet ličnosti zamenjen je integritetom tela " i da " telo sportiste potvrđuje svoju autentičnost u obliku hemijske analize, dok se karakter sportiste - njegov dar za poštenjem, za dostojanstveno ponašanje - odbacuje kao nepouzdan. " (37) Hoberman napominje da novinari u svojim izveštajima prave od sveta vrhunskog sporta " mitsku subkulturu " u kojoj je " nauka pomešana sa romantikom " i gde " sportisti, naučnici i tehnike treninga dobijaju oreol jezivog ". (38)