zadnjih me dana wata ' nostalgija za maturalcem, za shpanjolskom i za swim onim shto se tamo dogadjalo... jaaaako, jaaaako... zhelim opet ich, al to je narawno nemoguche a tak bi htjela josh barem jednom swe to prozhiwit i swe to widjet... jutro tog dana kad smo trebali krenit (26.9.2005.) nisam htjela ich, ono nikako, nema shanse... al kad sam doshla tamo... ajmeeee meni, na kraju se nisam htjela wratit u osijek, strashno bilo mi je tak dobro... tak super, sawrsheno... fenomenalno, neznam ni sama kojim bi rijechima to opisala... ma kakaw osijek i owo owdje, treba tamo otich i swe to widjet i prozhiwit ima jedna pjesma koja me podsjecha na maturalac i swe to, tu sam pjesmu slushala cijelim jebenim putem i josh tamo... neznam zashto, dobro serem, znam al nije bitno stawit chu wam ' ' neke ' ' slike da ih widite... u sljedechim postowima kakaw je tamo zhiwot, i owak po danu i po nochi (o tom da i ne pricham), ajme meni al et, swe shto je lijepo kratko traje tak i to... jebiga, takaw je zhiwot... al to je definitiwno najboljih 10 dana mog zhiwota... imash para, izadjesh wan kad hochesh, wratish se u hotel kad hochesh, niko ti nisht ne sere, imash para, pijem, pushish, jebe ti se... yoooy, to je zhiwot da mogu tak cijeli zhiwot... aaaaaaaa pa jebesh mi swe, skupit chu si jednom hrpu para i otich tamo... e pa hochu oke, nechu wishe o tom, sam ' chu se na kraju izbedirat... shmrc, wech jesam...