VIS U ambijentu stare viške arhitekture, na stubištu u okruženju starobarokne crkve svetog Ciprijana i Justine u gradskom predjelu Kut, u okviru trećeg Medea festivala, od 1. do 8. rujna, u utorak navečer Višanima i njihovim gostima predstavili su se mladi glazbeni umjetnici Anita Hofer iz Austrije i Čeh Oldrich Benes.

Među Seidelovim frikovima izdvaja se mentalno poremećena autostopistica koja terorizira vozače, pjevušeći im najpopularnije džinglove i mehanički im sipajući iz rukava top-ten najkvalitetnijih prodajnih centara: Merkur, Spaar, Billa, Hofer, Schlecker, Meinl, Adeg, Mondo, Lowa, Pampam.

Za svako dijete djelatnici banke pripremili su poklon, a u ime Hypo banke sastanku su nazočili Jasmina Pilc i Sven Hofer.

Na tribinu su se također predstavili geodeti Hrvoje Aleksić i Siniša Hofer koji su također odgovarali na pitanja naših mještana.

Tzv. psihopatološka umjetnost, kao snažna opozicija akademizmu, pokazuje djela iz rupertinumske zbirke autora kao što su Daniela Paulus, Erich Prager i Burgi Richter, Josef Hofer.

Osim saborskog zastupnika Josipa Vuikovića i predsjednika Franju Kikića, koji na Konvenciju idu po funkciji, to su: Vinko Grgić, Krunoslav Hofer, Milan Mateša, Zorica Popović, Marijan Radić, Ljepša Rakas-Vujčić, Zlatko Zebić i Vladimir Zuzija.

Dolazak u Hrvatsku već je najavio Aldi, te austrijski maloprodajni lanac Hofer.

Hofer u Hrvatskoj namjerava izgraditi i otvoriti oko 300 maloprodajnih mjesta.

Dijana Hofer, Dubravka Vinceković, Zlatko Lodeta i Zdravko Pintarić članovi su Povjerenstva.

Na rasporedu je i zanimljivi igrano dokumentarni film redateljskog dua Hofer-Ragazzi pod nazivom Italija, Voli je ili napusti; ovo dvoje redatelja također će prilikom premijere svoga filma posjetiti riječko Art kino, a film propituje Italiju, građane, talijanski način života i ono što je od njega preostalo.

U pitanju je dokumentarni film čiji su autori Gustav Hofer i Luca Ragazzi, koji su ujedno i ljubavni partneri.

Među osnivačima su bili Janko Turinski, Zvonko Papeš, Franjo Štengl, Drago Koščica, Josip Skendrović, Mirko Cvetković, Stjepan Cvetković, Mijo Hofer i Josip Fresl.

MO Rude na sajmu kotlovine je sudjelovao prvi put i to u sastavu Vlado Hofer, Jasminka Fresl i Kristina Fresl koja je ujedno i bila organizator našega nastupa.

Pjevali su Tošo Lesić (Fernando), Bogdan Vulaković (Pizarro), Rikard Hofer (Florestan), Milka Trnina (Leonora), Edo Aschenbrenner (Rocco), Marija Freudenreich (Marcellina), Zvonimir Freudenreich (Jacquino).

Pjevali su Rikard Hofer, Anka Matoušek, Bogdan Vulaković i Gabrijela Horvat.

Takvim ga je, naime, proglasila tadašnja zagrebačka glazbena kritika jer je opera praizvedena u Zagrebu 24. ožujka 1898. pod Fallerovim ravnanjem i s istim protagonistima Matoušek, Vulaković, Hofer uz Mariju (Miciku) Freudenreich.

Hofer godine 1688. za dijagnozu tuge kod švicarskih vojnika plaćenika, koji se odavno bilo odvojeni od domovine u inozemstvu.

Zanimljivo je da Hofer također nudi dva alternativna neologizma, kojima povijest nije bila sklona kao što je to bila s nostalgijom.

" Ukoliko bi nekome bile draže riječi nostomania ili pak philopatridomania ", piše Hofer, " koje zapravo označavaju uznemiren duh nasuprot privrženosti vlastitoj zemlji koji bi se zbog bilo kakvog razloga na tu zemlju vratio, ne bih imao ništa protiv tih izraza " (381).

Hofer u nastavku donosi dva primjera delirija i manije koji su tipični za patologiju pojedinca koju on povezuje sa stanjima " u načelu mladih ljudi i adolescenata " poslanih " u strane zemlje kojima vladaju strani običaji " (1934:383).

Hofer naglašava kako je povratak rodnom domu jedini lijek za nostalgiju.

Međutim, na pragu smrti vratila se u svoje rodno mjesto; Hofer svjedoči da je " u roku od nekoliko dana posve ozdravila, bez ikakve pomoći lijekova " (383).

Uistinu je zapanjujuće kako Hofer anticipira Breuereove i Freudove kasnije rasprave o još jednoj maniji pod nazivom histerija (1895).

Pišući svoju disertaciju dva stoljeća prije studija Jean-Marie Charcota o preživjelima u željezničkoj nesreći u kojima je preoblikovana dijagnoza histerije kao sklop traume i potiskivanja, Hofer je sjajno ocrtao objekt neuroze i tretman kojim se pacijent vraća onom potisnutom u ovom slučaju, radi se o povratku pacijenta mjestu i ugođaju " doma ".

Riječima Brune Latoura, Hofer je bio neka vrsta pokretača mnogo većeg preokreta u epidemiološkim paradigmama (1988).

Ogroman broj izbjeglica koji je lutao Srednjom Europom tijekom Tridesetogodišnjeg rata smanjio se u vrijeme kad je Hofer studirao u Baselu, ali razorni učinci premještanja ljudi zbog rata jako su dobro ostali u sjećanju.

Hofer nam ostavlja zanimljiv zapis o senzibilitetu konteksta u kojem djeluje, napominjući da nostalgija zahvaća mladost, napose one koji su u dobi kad putuju, poput studenata, sluga ili vojnika daleko od svojeg doma.

Trebamo se podsjetiti kako je u tom razdoblju i sâm Hofer bio student u Baselu, otprilike stotinu kilometara udaljenom od njegova rodnog Mühlhausena.

Ne svjedoči li Hofer upravo o tome?

Ovom neologističkom intervencijom Hofer je dao sposoban i autoritativan odgovor na želje i boli nacije, odgovor koji je, ponad svega, naglasio tjelesnost i smrtonosnu opasnost tuge za povratak domu.