Otvaranju kutija protivile su se dvije sestre, Eva Hoffe i Ruth Wiesler, koje tvrde da su rukopisi njihovo vlasništvo koje im je ostavila majka Esther Hoffe, negdašnja tajnica Kafkinog prijatelja Maxa Broda, a rukopise je navodno dobila 1968. godine

Sud u Tel Avivu presudio je da cijela zbirka Kafkinih i Brodovih rukopisa ipak pripada Nacionalnoj knjižnici, te je Eva Hoffe mora predati njima na čuvanje.

Esther Hoffe je oporučno ostavila Kafkinu ostavštinu svojim kćerima Evi i Ruti.

Prema posljednjim izjavama Eve Hoffe, u stan je od smrti njezine majke provaljeno tri puta, a još se ne zna što je sve ukradeno.

Od smrti Esther Hoffe pa sve do danas traje sudski spor oko toga što učiniti s ovim neprocjenjivim materijalom.

Sestre Hoffe spore se s državom Izrael, odnosno s Izraelskom narodnom knjižnicom oko vlasništva nad Kafkinim tekstovima.

Sukob se naime zasnivao na činjenici da je Brod davno prije smrti napisao pismo namjere o tome da će svoj arhiv (u kojem je pomiješao vlastite i Kafkine spise) ostaviti izraelskoj nacionalnoj knjižnici, ali je u oporuci svu svoju imovinu ostavio Ester Hoffe pa tako, tvrdila je gospođa Hoffe, i sve te silne spise.

Ali prije no što je prodaja potpisana, Nacionalna knjižnica isposlovala je zabranu preko suda - - izraelski zakon naime zabranjuje izvoz kulturnih dobara - - i započela je parnica u kojoj su sudjelovale nasljednice Ester Hoffe, Njemački knjiški arhiv, i Izraelska nacionalna knjižnica.

Njegovom smrću 1968. njegovi i Kafkini rukopisi ostali su u stanu njegove tajnice Ester Hoffe.

U narednih nekoliko dana skupina advokata koje je odredio sud, uz prisustvo delegacije njemačkih povjesničara književnosti i velikih stručnjaka za djelo Franza Kafke, te same Eve Hoffe, popisat će što se sve točno nalazi u ovim enigmatičnim kutijama.

No, kako sada stvari stoje, u idućih nekoliko dana izraelski sud trebao bi donijeti presudu u korist sestara Hoffe te zatvoriti kutije prije no što se objavi njihov sadržaj.

Tijekom sudskog postupka pokazalo se da je Brod želio da se rukopisi daju javnom arhivu no Hoffe ih je stavila u sef i dio prodala zaradivši milijune dolara.

U srijedu je na završnici Dijamantne lige u Zürichu bacio kuglu 21.49 i bio drugi iza Reesea Hoffe.

Koji Ester Hoffe očito nisu predstavljali sentimentalnu vrijednost.

To je razbjesnilo Nacionalnu knjižnicu, koja ju je doslovno dala uhititi zbog nepoštivanja arhivskih procedura: gospođa Hoffe, tada već podosta stara, prodala je originale ne potrudivši se čak ni da načini kopije.

Gospođa Hoffe umrla je 2007., a papiri su završili kod njenih kćeri, Eve Hoffe i Ruth Wiesler.

Nakon njene smrti njene kćeri Eva Hoffe i Ruth Wiesler, koja je preminula prije nekoliko mjeseci, istaknule su svoje pravo da naslijede to književno blago.

Sutkinja Dalia Kopelman suda za obiteljska pitanja u Tel Avivu je, međutim, presudila da Ester Hoffe nije imala pravo pokloniti svojim kćerima te dokumente koji su 40 godina bili nedostupni istraživačima.

U bacanju kugle gledat ćemo veliki obračun Reesea Hoffe, Tomasza Majewskog i Ryana Whitinga.

Slučaj Franz Kafka i njegova ostavština u kojem sudjeluju Eva i Ruth Hoffe s jedne, a sud u Tel Avivu s druge strane, se nakon više od dvije godine nastavlja i u slijedećoj, 2012., godini kada se očekuje i presuda ovog slučaja, koji je, uz mnoge filologe i teoretičare književnosti, digao na noge i međunarodnu javnost te čak doveo i do diplomatske napetosti između Njemačke i Izraela.

Kad je 1968. godine Brod umro, ono što nije nestalo, propalo ili skriveno po raznim bankovnim pretincima, ostalo je u rukama Brodove tajnice (a mnogi tvrde i ljubavnice), Ester Hoffe.

Nacionalna knjižnica u Jeruzalemu tvrdila je da bi svi ti neprocjenjivi rukopisi trebali pripasti njima, ali gospođa Hoffe nije ih dala.

Posve je, dakle, moguće da je Eva Hoffe neko Kafkino pismo iskoristila za oblaganje mačjeg zahoda, ali nitko nikad neće doznati da nedostaje jer, eto, nitko nije ni znao da postoji.

Neki su komentatori ovome naravno pridodali i činjenicu da su tri Kafkine sestre stradale u njemačkim koncentracijskim logorima tijekom Drugog svjetskog rata, a dodatnu zbrku prave i drugi dokumenti, među kojima je jedna starija (dakle nevažeća) Brodova oporuka u kojoj izrijekom ostavlja svoj arhiv Gradskoj knjižnici Tel Aviva, čija je Nacionalna knjižnica zakonska sljednica, te pismo koje je napisao Ester Hoffe u kojem joj je obećao da će arhiv oporučno ostaviti njoj.

Osim toga, sestre Hoffe su prekršile i izraelski zakon iz 1955. koji kaže da: Svi dokumenti koji su u posjedu privatne osobe, a od posebne važnosti za židovski narod, trebaju biti dostupni izraelskom državnom arhivu. Međutim, taj isti sud u Tel Avivu je 1974. godine Esther Hoffe potvrdio pravo na nasljedstvo i učinio je punopravnom vlasnicom rukopisa Franza Kafke i Maxa Broda, da bi sad uslijedio suprotan proces.

Nakon što je u 101. godini preminula gospođa Esther Hoffe, tajnica Maxa Broda, koja je nakon njegove smrti naslijedila sve Kafkine spise, svijet će napokon dobiti uvid u blago koje je prokrijumčareno iz Praga 1939., uoči njemačke invazije.

Hoffe je za života odbijala objaviti papire za koje se vjeruje da sadrže ne samo Kafkine spise već i privatne dokumente, no nije imala ništa protiv toga da tu i tamo nešto proda.

Izrael je 1974. potvrdio taj čin u slučaju Brod-Hoffe, te se ostavština i naslijeđe našla u punopravnom vlasništvu Esther Hoffe.

Ali već tada, Kafkina ostavština nije bila u Palestini, jer ju je zbog početka Sueske krize1956., a od straha od raketa, Max Brod dao prebaciti na sigurnom, i to nazad u Europu, točnije u trezor jedne banke u Zürichu, te je nova vlasnica, Esther Hoffe, imala slobodan pristup tom trezoru.

Izraelske dnevne novine Haaretz s druge strane tvrde da Eva Hoffe u svom stanu drži neke Kafkine rukopise u užasnim uvjetima, jer su u njezinom stanu mačke i psi.