Uvući se u žice trećeg programa radija, sisati kao pijavica sokove glazbe, kroz prozor gledati zvijezde i zapisivati scenarij za novi autorski SF, pa pisati uz staru špiritnu lampu, mirisati je, ili bar početi pisati komorni roman o nekoj drugoj tamnoplavoj planeti, tihoj i čudnoj, izgubiti se u hodnicima njenih praznih dvoraca, na bulevarima megapolisa udaljenih planeta, u spletu hodnika dvoraca za koje su ovi škotski tek mala djeca; pa biti sam i tako pun, ispunjen dahom noći, ali ne posve sam osjetiti njih u svakom tamnom uglu.. potom u oceanu, divovskom oceanu plutati, dok je nebo olovno i kiša pada, i čekati pleziosaura da te prepolovi, čekati da nešto te bez lica odnese prema čudnim svjetovima ili listati stare romane Hofmana, Kostera, gotika prepuna rupa u koje se možeš sakriti, igrati i hrvati sa nepoznatim oblicima što dolaze u sobu i koji te žele obuzeti, od kojih ti šake i cijele ruke trnu, odolijevati demonskim obuzimanjima čiji su stravni naleti tako puni, prepuni značenja, a silina opsjedanja iako užasna u isto vrijeme i svrhovita, prepuna nade, snage. noć zaista nije loša. a onda mi se strašna Zora ukazuje kao nuklearna eksplozija, prebijeli dan blještavila, prepun mesa obješenog o kuke mesara, konji na traci, dan užasa pokreta nad dobrim očima. na Planeti na kojoj vladaju sasvim suhe sile, bića koja vrte očima i neprestano hodaju i hodaju ulicama u samom održavanju sile. Čitala sam Conradovo Srce Tame pa sam se uplašila sebe same.. ima potmulog ludila tamo na razuman način.. nešto tinja tamo i sakriva se, ali ja ću svakako odgovoriti vlastitom mijenom.. i mijenjam se onda, mijenjam se ljubavi.. pretvaram svoju gorčinu u mijenu.. rastu mi očnjaci.. pun je mjesec i hoću zaklati.. odavno me obuzima sila, nagon žene na punom mjesecu. duboki urlik. i ovo će Ti izgledati smiješno; poželjela sam onda da se puknemo.. da.. pa imala sam prokleto dobre fantazije.. bio si crni faun jakih ramena i zavojitih rogova uzeo si me uz domorodačke plesove, urlike i vatre a ja sam bila žrtva, ne inicirana nevjesta, bila sam janje. i onda bih se iz maštanja vratila. u bijelim bi danima potom upotpunjavala sliku moje pustinje i uskoro sam saznala kako je teško doći do ikoga u njoj.