Linija Hohenzollern-Hechingen izumrla je 1869., a njihove su zemlje na osnovi baštinskih ugovora iz 1695. i 1849. godine pripale pruskoj kući Hohenzollerna. [ 10 ] Sličan ugovor o ustupanju posjeda Pruskoj potpisao je i Karlo Anton od Hohenzollern-Sigmaringena.

Budući da je Albert bio član Brandenburg-Ansbach grane Dinastije Hohenzollern, to je vuklo nadu da će njegov izbor kao Velikog Meštra prekinuti nazadovanje vitezova Teutonaca od 1410; vojvoda Friedrich, saski vojvoda iz dinastije Wettin je bio izabran iz istog razloga.

Švapska loza, koja je 1534. stekla još grofovije Sigmaringen i Veringen, podijelila se u dvije linije, a obje su 1623. dobile naslov državnih kneževa. [ 9 ] Linija Hohenzollern-Hechingen držala je grofoviju Hechingen, a linija Hohenzollern-Sigmaringen grofovije Sigmaringen, Veringen i Haigerloch.

Neposredan povod za rat bio je bezuspješni pokušaj pruske dinastije Hohenzollern da jednog svog člana postavi na španjolsko prijestolje.

Posljednji od ta tri cara, Vilim II. iz kuće Hohenzollern-Sigmaringen, odrekao se carske krune nakon poraza u Prvom svjetskom ratu te je ostatak života do smrti proveo u izbjeglištvu u Nizozemskoj.

To je naslijedio od strane kneza izbornika od Brandenburga iz dinastije Hohenzollern godine 1618, a to personalna unija se nazivala Brandenburg-Pruska.

U toj noći ubijeni su i još neki neprijatelji režima kao general Kurt von Schleicher i još neki monarhisti koji su željeli obnavljanje dinastije Hohenzollern.

Nakon abdikacije rumunjskog kneza Alexandru Cusa (Alexandru Joana I.) u veljači 1866. godine za novog kneza izabran je u svibnju iste godine princ Karl iz kneževske porodice Hohenzollern - Sigmaringen, rođen 20. travnja 1839. godine, koji je kao Carol I. vladao Rumunjskom od 10. svibnja 1866. do svoje smrti 10. listopada 1914. godine i to od stupanja na prijestolje do proglašenja Rumunjske kraljevinom (26. ožujka 1881. godine) kao knez, a od onda do svoje smrti kao kralj.

Vojnu tradiciju, neraskidivo povezanu s usponom dinastije Hohenzollern i pruskom kneževinom, a potom kraljevstvom, najbolje oslikava uzrečica: Pruska nije bila država s vojskom, nego vojska s državom.

Kod Kleista, čiji je tekst doslovo preuzet, taj je opis, iako zapravo služi kao obavijest publici, domišljato pretvoren u dijaloški odlomak: grof Hohenzollern, koji sa sobom dovodi kneza, priprema ga za ono što će vidjeti.

Guelph, Savoy, Hohenzollern, Hanover, Wittelbach, Wurttemberg, Bourbon, Habsburg, Orange, Wettin, Oldenburg, Liechenstein, Nassau, Frescobaldi, Grimaldi, Braganza... to su prezimena stvarnih vladara svijeta.

Kad je taj proces ujedinjavanja završio, na području su postojala još samo tri teritorija: Württemberg, Baden i Hohenzollern, te grad Wimpfen kao hessenska eksklava.

Aleksandar se 1922. godine oženio s rumunjskom princezom Marijom koja je pripadala njemačkoj kraljevskoj obitelji jer je njezin djed, otac rumunjskoga kralja Ferdinanda I., bio njemački knez Leopold od Hohenzollern-Sigmaringena.

Država je graničila s Bavarskom i nadvojvodstvom Hessena na sjeveru; na zapadu i praktički svom dužinom s Rajnom koja ju je razdvajala od Elzasa; na jugu sa Švicarskom, i na istoku s kraljevstvom Württemberga, kneževinom Hohenzollern-Sigmaringena i djelomično s Bavarskom.

U ovom je periodu, osim već navedenog Željeznog križa, Göring odlikovan i Zaehrinškim lavom s mačevima, Redom Karla Friedricha, Redom kuće Hohenzollern s mačevima treće klase i na koncu, u svibnju 1918., iako nije skupio potrebnih 25 zračnih pobjeda, Plavim Maxom. [ 8 ] Dana 7. srpnja 1918., nakon smrti Wilhelma Reinharda, nasljednika Crvenog baruna, Göring postaje zapovjednik njegove jedinice Jagdgeschwader 1, znane i kao " Leteći cirkus ".

Čuvši za to, njihov rođak, Vilim II oštrobrki, iz današnjoj mladeži neizgovorive dinastije Hohenzollern, koji je bio poznat po tipično njemačkom smislu za humor i jednako tipičnoj sklonosti prema urešenim kacigama, zatražio je da mu se prikažu Shakespearove Vesele žene sakskoburggotske (mjesto windsorske).

Od 1466. do 1772. regija je bivala dijeljena između Poljske i Njemačkog viteškog reda, odnosno Pruskih vladara iz dinastije Hohenzollern.

Za kneza Karola I. iz loze Hohenzollern-Sigmaringen (1866 1914) R. je dobila neovisnost, a 1881. proglašena je kraljevstvom.

Tako je npr. austr. nadvojvoda Karl Stephan jahtom Ossero posjetio 1899. Poreč, njem. je car Vilim II. sa suprugom Augustom Viktorijom jahtom Hohenzollern doplovio 1908. u Pulu, crnog. kralj Nikola I.

Podjela do 1945. na Baden (crveno), Württemberg (žuto) te Hohenzollern-Sigmarinen (plavo) u okviru Pruske

Rekla je kako je obiteljsko ime izvorno bilo " von Hohenzollern ".

Za opsade Beča 1529. godine, George von Hohenzollern je izveo uspješan prepad na Turke, pa je dobio nadimak Tollkühn, što znači " ludo hrabar ".

Pohode je mnoge okrunjene glave - austrijski car Franjo josip, njemački i švedski kraljevski par, vojvodski par iz Luxemburga, rumunjski kraljevski par, grčki kralj Georg, knez Vilim Hohenzollern, bugarska kraljica i mnogi prinčevi, kneževi, nadvojvode...

Treba spomenuti i da je nakon Drugog svjetskog rata pa sve do 1952., dok nije formiran Baden-Württemberg, Tübingen bio glavni grad tadašnje savezne pokrajine Württemberg-Hohenzollern.

Zainteresirani za razgled Potsdama u dogovoru sa vodičem mogu iskoritisti i vrijeme za razgled Potsdama, rezidencije vladara iz dinastije Hohenzollern sa poznatim parkom s dvorcem Sanssouci, Novom palačom, Oranžerijom, ruskom kolonijom Aleksandrowka, i Holandskom četvrti.

I bez vlakova teško koji par bi se mogao osjećati usamljeno na mostu koji je nazvan po jednoj njemačkoj dinastiji, Hohenzollern.

Njemačka princeza Maja von Hohenzollern, ambasadorica i glasnogovornica ETN-e položila je vijence u kijevskoj crkvi sv. Katarine za ubijene pse.

Rodio se u katoličkoj obitelji u Sigmaringenu Njemačkoj iz braka kneza Leopolda od Hohenzollern-Sigmaringena i portugalske princeze Antonije Braganza Saska Coburg Gotha.

Palača, zajedno s gradom Potsdamom, je ostao dvorskom rezidencijom njemačkih carskih obitelji sve do pada dinastije Hohenzollern 1918. U njihovom vlasništvu je i bila do godine 1927. kada je pripala Pruskoj upravi za parkove i palače (" Verwaltung der Staatlichen Schlösser und Gärten "). [ 1 ].

Dana, 3. lipnja 1947. godine Karlo se vjenčao za Magdu Lupescu u Riju, a ona je uzela naslov princeze Elene Hohenzollern.