Bit će da je to zato što previše čitam (stare žene u mom djetinjstvu zabrinuto bi primijetile: »Budu te knjige zmotale«; vazdu su svjesne ukoričene opasnosti raspredale o nekom dečku koji je previše čitao pa je završio u ludnici), a onda o tome što sam pročitao još i, akhm, razmišljam, ali u trenu kao da me netko polio kantom ledene vode, odjednom sam imao fantazmagoričnu viziju autobusa punog kosturâ koji se sunovraćuje preko horizonta događaja iza kojega je crna rupa iz koje više nema povratkaaaaaaa

Ti znaš šta se događa unutar horizonta događaja???: flop: I vidim koliko znaš o bijeloj rupi kad meni kažeš: Maloprije si rekao da odbija, a sad odjednom privlači...

Veličina horizonta događaja bila bi otprilike velika kao naš Sunčev Sustav.

Dakle čak i ako prihvatimo Ježevu kućicu kao test za nacionalizam i domoljublje ispada da je Ježić domoljub i pobjeđuje, dok nacionalist nestaje s horizonta događaja.

Astronom Karl Schwarzschild pokazao je da radijus horizonta događaja za zvijezdu mase jednake Suncu iznosi 3 km; taj radijus se naziva Schwarzschildov radijus.

One će biti izravna potvrda postojanja horizonta događaja koji je predviđen teorijom, ali ga još nitko nije vidio.

... još jedan način; boravak u blizini supermasivnog objekta kao crna rupa (samo treba paziti da se ne sklizne preko horizonta događaja, jer iza toga nema povratka)... (na oba ova načina se zapravo i dalje ostaje prisutan u svemiru, samo se protok lokalnih vremena razlikuje...) (uostalom, svatko od nas i živi u svom lokalnom vremenu, samo je razlika toliko mala da je neprimjetna i beznačajna) - dilatacija vremena se javlja kako pri brzinama bliskim svjetlosnoj tako i pri masivnim objektima.

Ako se to desi u blizini horizonta događaja, postoji vjerojatnost da crna rupa privuče jednu česticu prije negoli se poništi sa svojim parom, tako da ona druga ne bude privučena, već napušta okoliš horizonta događaja kao prava čestica i to onda za vanjskog promatrača izgleda kao da je ta čestica izlazi iz crne rupe.

Čestica, pak, s pozitivnom masom, NIJE ni ušla unutar područja horizonta događaja crne rupe (gdje više apsolutno ništa više ne može pobjeći crnoj rupi), nego se nalazi tik do ruba horizonta događaja i pobjegne daleko od crne rupe i mi to vidimo kao zračenje-pitanje:

Ovo će možda malo pozitivistički zvučati, ali nama je svejedno da li je centar (" skoro ": D) crne rupe singularitet ili neka kuglica egzotične materije konačno malih dimenzija, ako ne namjeravamo " zaviriti " iza horizonta događaja (i time si potpisati smrtnu presudu: zubo:)

Ako promatramo izvana, račun daje da će tijelo opadati beskonačno dugo do horizonta događaja.

Ako se prema teoriji u blizini horizonta događaja stvori par čestica-antičestica, kako je moguće da crna rupa usisa antičesticu?

ISTINA: Male i srednje crne jame su jako guste, ali super-masivne crne jame s masom od 100 milijuna Sunaca, imale bi gustoću kao voda. (To se može saznati iz mase crne jame i radijusa horizonta događaja; to podrazumijeva da sva materija bude raspoređena i po horizontu događanja a ne samo u singularitetu).

crna rupa je mjesto singulariteta, pa je dosta teško procjenjivati kompaktnost. crnu rupu i efekte ionako poznajemo samo do dubine radijusa njenog horizonta događaja, na kome i vrijeme stane, a ispod neznamo ništa.

To je meni jedan od najzanimljivijih fenomena izvan horizonta događaja, da crna rupa zbilja ždere materiju oko sebe (ne kao Zemlja ili druga, " normalna ", nebeska tijela, samo onu koja slučajno upadne preblizu orbite).

Rotirajuća crna jama ima nešto više zanimljivih mogućnosti jer kod nje postoji dio zvan ergosfera, odmah izvan horizonta događaja koji ima sljedeće svojstvo - objekti mogu ići i izići iz ergosfere (naravno ako uspiju izdržati enormne plimne sile).

No, kao što si i sam priznao to nije zračenje iz unutrašnjosti same crne rupe, nego izvan, vrlo blizu, ali ipak izvan ruba horizonta događaja.

Zato mi nije jasno zašto se svi fizičari drže tog Hawkingovog zračenja kao nešto zbilja uvjerljivo da se sve događa izvan crne rupe-što naposljetku znači da crne rupe ne zrače nego zrači ono, one čestice što se nalazi tik izvan ruba horizonta događaja.

Čestica sa pozitivnom masom je pobjegla of crne rupe, a nije ni bila unutar horizonta događaja crne rupe nego izvan njega, što znači da je ta čestica sa pozitivnom masom zračila izvan crne rupe.

Daniels kaže: Iz crne rupe ništa ne može pobjeći i nakon prelaska horizonta događaja je susret sa singularitetom neizbježan zbog zamjene prostorne i vremenske osi.

Iz crne rupe ništa ne može pobjeći i nakon prelaska horizonta događaja je susret sa singularitetom neizbježan zbog zamjene prostorne i vremenske osi.

Kako mogućnosti takve inteligencije, bi običnom čovjeku bile teške za shvaćanje, pojava tehnološke singularnosti bi dovela do " intelektualnog horizonta događaja " nakon kojega se događaji ne mogu niti predvidjeti niti shvatiti.

Kad se govori o veličini crne rupe, misli se upravo na polumjer horizonta događaja.

Polumjer horizonta događaja za tijelo Sunčeve mase iznosi 3 km, a za tijelo koje ima 10 puta veću masu iznosi 30 km.

Da se razumijemo, i ovo što nam je sad unutar horizonta događaja je prilično gadno: -).

Drugi zakon mehanike crnih rupa ili Hawkingov zakon povećanja površine kaže da se površina horizonta događaja tj. površina crne rupe ne može smanjivati.

Kako se može govoriti da ta čestica sa pozitivnom masom zrači iz crne rupe kada se ona cijelo vrijeme nalazila izvan crne rupe (vrlo blizu horizonta događaja crne rupe) i prije nego što je pobjegla daleko od crne rupe?

To onda znači da crna rupa ne zrači, - s obzirom da se čestica (koja nije bila ni u jednom trenutku zarobljena unutar horizonta događaja) nalazi cijelo vrijeme izvan horizonta horizonta događaja crne rupe.

Telo koje je unutar horizonta događaja, nikada ne može " pobeći " iz crne rupe, iz razloga što bi bila potrebna veća brzina od brzine svetlosti za to, a tela se nikada ne mogu kretati većom brzinom od te.

A ako želiš pobjeći od horizonta događaja, a upravo si u njegovoj neposrednoj blizini, moraš imati brzinu c.