To izražavaju i one riječi koje izgovara svećenik kad uzme hostiju i pozove vjernike: Evo jaganjca Božjega...

Ako čitav krajolik stane u naše oko, zašto ne bi čitav Bog stao u jednu Hostiju.

Hostiju smo primali od svećenika, i obavezno klecali pod podizanjem.

Možda je došlo vrijeme da Vatikan malo postroži svoj kriterij, jer dok smo se klanjali oltaru nije se tako lako moglo iskupiti za svoje grijehe od kako pružamo ruku jednim drugima i od kako imamo pravo dirati (hostiju) tijelo kristovo od onda smo sve više spremniji prihvatiti i onog največeg griješnika u svoje redove.

Za Katoličku Crkvu je dakle u posvećenoj hostiji Isus realno prisutan i ostaje prisutan također i nakon misnog slavlja, zbog čega se hostije čuvaju u tabernakulu i zbog čega katolici ne samo štuju hostiju kao npr. likovne prikaze Isusa, nego se klanjaju hostiji u kojoj je pravi Bog Isus Krist prisutan.

" Neka moj blagoslov počiva nad tobom gospodine Chatton " reče svećenik, kad je djed primio hostiju " Jednom upravo na badnju noć kad je padao snjeg kao i sada ja sam odbio da idem i da dadem pomazanje jednoj umirućoj osobi.

U nekih predsjedatelja postoji težnja za oponašanjem i doslovnošću, te uz glagol »razlomi i« uistinu prelome hostiju, kako bi oponašali Posljednju večeru.

Baš za vrijeme pričesti, dok su dokone babe gledale tko ide po hostiju, a tko ne odnosno tko je pun grijeha došao na misu (kao ja), a tko se uredno ispovjedio, bacila sam pogled na ministrante.

Dok je služio misu, u trenutku kad je posvetio hostiju iz nje je počela kapati krv.

Oborio sam pogled svojih Očiju da ne gledam dok me podižu (Presvetu Hostiju) u svojim rukama bez vjere, bez svetosti

Tadašnji nadbiskup Buenos Airesa Jorge Bergoglio nakon ovog događaja zabranio je primanje pričesti (hostije) na ruku, i to zbog toga kako bi zaštitio hostiju od onih koji je žele odbaciti.

To je bilo isticano u tolikoj mjeri, da je početkom 20. st. već gotovo posvuda bilo uobičajeno, da se na misi u trenutku pretvorbe kod pokleka naklonilo, i nitko nije pomišljao da bi pogledao svetu hostiju.

Znaš ponizna oportunistice, netko opet ne sluša papu i dijele na neposvećene ruke Hostiju.

U gradovima su ljudi običavali ići od jedne crkve do druge, samo da bi što više puta vidjeli podignutu hostiju, jer su vjerovali da će im to donijeti dobro i dobitak.

Ako ne znate čitati jer su na talijanskom, onda činite ono što govorim kao svećenik; kad svećenik podigne svetu hostiju, onda reci: Isuse vjerujem u te, Isuse ufam se u te, Isuse ljubim te nadasve.

Vraćen si u stado, sinko. " Zatim je pružio hostiju na moj blago isplaženi jezik i rekao: " Corpus Christi ".

Ja sam odgovorio: " Amen. " (Na videozidu svećenik daje hostiju dječaku na prvoj pričesti.) Od uzbuđenja što sam opet u ljudskoj i božanskoj zajednici pregrizao sam hostiju umjesto da pustim da se Isus, odnosno njegovo tijelo, polako rastopi ili utopi u meni.

I taj govor na simpoziju svakako je bio šok za biskupe. http://www.vecernji.hr/vijesti/noc-prije-iskoristavao-je-moje-tijelo-a-ujutro-mi-davao-hostiju-clanak-374736

Ista ona licemjerna, socijalno retardirana masa koja subotom navečer cipelari prolaznike a nedjeljom ujutro pobožno stoji u redu za hostiju dok im ništa manje licemjerni svećenik financijske instit pardon, katoličke denominacije govori ljubite bližnjega svoga kao sama sebe.

Jer to nisu kruh i vino nego zivi, pravi pravcati Bog. (kev Tijelovo) - U gozbi GOSPODNJOJ LOMLJENJU KRUHA I PIJENJU VINA prisutan je živi ISUS.SVAKI PUTA KAD A SMO PRISUTNI NA MISI I MI SMO DIO TE GOZBE ILI GALA VEČERE.ZNAM TO JOS IZ OSNOVNE SKOLE IZ VJERONAUKA.ZATO NEKA SE SVAKI OD NAS DANAS NA TIJELOVO PODSJETI DA PRIMAJUČI HOSTIJU I PIJUČI VINO JEDEMO TIJELO I PIJEMO KRV KRISTOVU.ne samo zato da nam se ispune nase prosnje i nakane za koje molimo na misi, ne zato da budemo bolji ili losiji vjernici i ljudi... već zato da ZAVRJEDIMO UŽIVATI ŽIVOT VJEČNI.

Kao netko tko je hodočastio u Međugorje, mogu svjedočiti da su mnogi doživjeli tamo svašta - neki su vidjeli hostiju umjesto sunca; ja to nisam tamo vidio, no vidio sam to na hodočašću u Vodnjanu i onda sam povjerovao zbilja da su ovi u Međugorju to vidjeli.

Ali klinac se ponekad igra crkve, posloži svoja plisana bića pa im daje hostiju.

jer ljudsko srce je TABERNAKUL, TJELOHRANIŠTE, SVETOHRANIŠTE za BOGA (HOSTIJU), i da bi Bog prebivao u srcu srce mora biti čisto ponizno i otvoreno Bogu sa dobrodošlicom.

Primajući hostiju mi primamo Isusa Krista živoga i s njime Boga: " onaj koji mene blaguje živjet će po meni. " Ona nije samo bogatstvo koje vjernici imaju pravu koristiti već i nužna hrana čuvanja vjere i primanja Božjeg spasenja.

Ponad svega, pričest (hostiju) smatra euharistijskim otajstvom Božje spasenjske i svakodnevne nazočnosti sa svojim vjernim narodom.

Ugledala sam kalež, nešto podno struka, lebdio je u zraku, i veliku hostiju po kojoj kao da je s lica i iz rane na prsima Raspetoga kapala krv.

KRVI BILA-samo reci ca ti triba, vazmi hostiju, al nimoj je topit u cep i ne u zilu, mazat glavu, misat s zlicon meda, koron o kukumara i progucat grm zalfije.

Svećenik iz Viversela je pomagao svećenicima u Lummenu, te je nosio Hostiju bolesniku.

U sobu je ušao griješnik sa smrtnim grijehom na dusi, otvorio ciborij, dotaknuo Hostiju, i podignuo ju je.

Griješnik je ispustio u Hostiju u ciborij, i otišao van.