Najbolji primjer tome je skladba Black Flies: formalno akustična folk balada, no s čudesnim aranžmanom i slojevitim glazbenim podlogama koja razotkriva i neka druga Howardova glazbena lica koja su najbolji osigurač od trendovskog manirizma.

Kritičari su uočili da je Milius nadišao roman i stripovski uzor, a neki su isticali da je za to, između ostaloga, zaslužna glazba tada relativno nepoznata Basila Poledourisa. (Leonard Maltin napisao je da su »superiorna produkcija Rona Cobba i rezonantna partitura Basila Poledourisa učinili film daleko superiornijim od brojnih drugorazrednih imitacija Howardova predloška«.) Tajna uspjeha Poledourisove glazbe za Conana leži na jednostavnim temeljima.

Međutim, ono što je poprilično zanimljivo u kontekstu ovoga naslova jest mogućnost usporedbe s novom (re) kreacijom Howardova ikonskoga junaka koja je uskrsnula u dvadeset i prvome stoljeću pod redateljskom palicom Marcusa Nispela, nekoć traženoga redatelja glazbenih videspotova.

Krunu Howardova uspjeha označio je (nezasluženi) Oscar za režiju Genijalnog uma.

Sličnim su se scenarijem poslužile i vjerske organizacije spram Howardova filma.

Isto tako nisu mi bile razumljive niti kontroverze oko Howardove ekranizacije prvoga romana iz serije Da Vincijeva koda (2006), jer je redatelj znatno i ziheraški ublažio sve moguće kritičke oštrice implicitno prisutne u tekstovnom predlošku nauštrb podilaženju širokoj publici, pa je u konačnici posrijedi bio sasvim bezazlen, kalkulantski popcorn film čiji je najveći problem bila traljava, gotovo rutinska Howardova režija.

Za konačnu priču po kojoj film na koncu snimljen ipak je najzaslužniji nesretni Sidney Howard koji čudnom igrom sudbine nije dočekao svoje djelo na velikom platnu (poginuo je u nesretnom slučaju četiri mjeseca prije svečane premijere filma) pa je njegov scenaristički Oscar ujedno i prvi Oscar koji je Američka filmska akademija dodjelila posthumno. dodjamo ovome kako je originalni primjerak konačne verzije Howardova scenarija 1999. godine procijenjen na 25 000 $.

Višestruko bolji od Howardova " Genijalnog uma ", u kojem je glavnu ulogu također igrao Russell Crowe, " Cindarella Man " predstavlja redateljev dosadašnji vrhunac i jedan od najboljih suvremenih boksačkih filmova.

Ne zna se što je u filmu bolje: fenomenalno oživljavanje turobne ekonomske atmosfere 30 - ih, izvrsno režirani boksački prizori, maestralna Howardova naracija, izvrsne epizode Renée Zellweger i Paula Giamattija ili nova veličanstvena uloga Russella Crowea zbog koje ima kredita maltretirati novinare barem sljedećih godinu dana.

Howardova potraga za Turbo Manom u zadnji tren pretvori se u ludu odiseju kakvu nije mogao ni zamisliti.

Težnja za jednostavnom, preglednom naracijom, često pretjeranom emocionalnošću, a katkada i infantilnom fantazijom te nastojanje da se bude prijemčiv širokim slojevima gledatelja, lišenost bilo kakvih sižejnih poigravanja ili kompleksnije simbolike jer sve treba biti jasno i objašnjeno, karakteristike su filma koje u velikoj mjeri podsjećaju na Howardova ostvarenja.

Stari Conan je mrtav, rođen je novi, čini se da nam Marcus Nispel želi prišapnuti između redaka, postavljajući sliku/ton za nadolazeće odsijecanje neprijateljskih udova, pa i noseva, u razmjerno obećavajućem početku filma (šifra: junakov obilazak brda, tj. povratak s odrubljenim glavama napadača i nerazbijenim jajem u ustima), dok se još nadamo da će mali Conan (uvjerljivi Leo Howard) nekako izrasti u Arnolda Schwarzeneggera, idealnog tumača Howardova lika.

Kad se Dirk odmara u igru ulazi Van Horn koji svojim šutom dodatno razvlači obrane pa onda Howardova zamjena, Stackhouse, ima prostora za prodor i iznuđivanje slobodnih (što mu je najveća vrlina).

Cak i ja znam da je Howardova ideja o muzevnom muskarcu bio tipchina koji puno sevi, pije, povraca, trosi i nema stalan izvor prihoda....

No, udarac je bio premekan da bi ozbiljnije ugrozio Howardova vrata

Howardova konzervativna vlada pruža snažnu podršku proizvođačima ugljena bez obzira na trend korištenja obnovljivih izvora energije.

Howardova cura se i ne pojavljuje baš u zadnje vrijeme..