Napokon, svatko od nas preuzima odgovornost za sudjelovanje na susretima i drugim djelatnostima Zajednice, odgovornosti da pomažemo i hrabrimo ostale članove kako bi ostvarili svoje osobno zvanje, uvijek spremni i primiti savjet i pomoć kao prijatelji u Gospodinu.

Da pojasnim: Kada postupamo iz njegujućeg roditelja onda drugu osobu, u ovom slučaju dijete, štitimo, podržavamo, hrabrimo, potičemo s pozitivnom namjerom.

Zato i stoji pisano:... te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan (Heb.10: 25).

I završetak današnjeg prvog čitanja ima veoma važnu poruku. Ne propuštajte svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.

Sveti pisac nas poziva da jedni druge hrabrimo, da se to ne bi događalo.

Dobro je, međutim, ako mi jedni druge hrabrimo u vjeri...

Držimo se za ruke i nijemo hrabrimo jedan drugoga.Jedino dodir, nježno glađenje tvoje ruke.

Ti i ja, pola dva Malo je, vremena Ti i ja, ljetni dan Razlog je, dovoljan Ti i ja, mogli bi zajedno Ti i ja, od svega pobjeci Ti i ja, kako bih zelio Ti i ja, kraj tebe zaspati Ti i ja, mali stan Hladan tus, ugodan Ti i ja, radio Ljetni hit, pustio Ti i ja Samo ostani kraj mene Samo ja cu uvijek biti Svjetlo tvoje sjene Tvoje snovi bit ce isti k ' o moji I svijet oko nas Sada biti ce puno bolji Kao ti i ja Prolazi vrijeme preko nas Tad kad te zovem Jer cujes moj glas Tvoje snovi sad su isti k ' o moji I svijet oko nas Sada biti ce puno bolji Kao ti i ja Ti i ja, pricamo Vino se, hrabrimo Ti i ja, postelja Bijela i, mirisna Ti i ja, cuju se Glasovi, sa ulice Ti i ja, tijela dva Cijelu noc, tra la la RASTANAK

Dobro se oporavlja, a Ivana i ja hrabrimo jedna drugu da budemo jake i sve prebrodimo.

Kad se junački odupremo kušnji, kad zlo nadvladamo dobrom, kad svoje znanje stavimo u službu neukih, kad svoj kruh podijelimo s onima kojima je potrebniji nego nama, kad se privremeno ili stalno odreknemo svoje ugodnosti ili udobnosti da bismo pomogli bližnjima, kad svoje srce otvorimo onima koji pate, kada tješimo, uzdižemo, hrabrimo mi postajemo junacima

Sami, bez potpore, moralne i materijalne, bez zaštite naše imovine koje sada nema, nećemo uspjeti u svojim nakanama konačnog povratka na svoje kazao nam je 50 - godišnji Simo Marić, organizator povratka Srba u Vitovlje, upućujući riječi zahvalnosti visokim županijskim dužnosnicima koji su ih posjetili. Ovim posjetom žiteljima srpske nacionalnosti dajemo potporu, hrabrimo ih u nakani da se vrate na svoje.

Važno je da zajedno izgrađujemo ovu zajednicu kojoj pripadamo i u kojoj živimo, da se međusobno hrabrimo i uvtrđujemo, izgrađujemo i tješimo.

Ivana sve vidljivije hramlje, a mi je hrabrimo šalama o Crnogorcima sa kojima surađuje na projektu EU za izgradnju međudržavnih planinarskih putova.

U takvom ozračju, glavna nam junakinja biva simpatičnom i čitajući roman u sebi je hrabrimo neka ustraje u svojoj tvrdoglavosti, bar do punoljetnosti, ali ona ne može toliko čekati, upušta se još dublje, sve do fizičke boli i tjelesnim posljedicama na koje reagira gotovo jednako kao i prema« društvenoj nepravdi ».

Kako očekivati promjene kada na svakim izborima tonemo dublje u zaborav Domovinskog rata i sjećanja na vrijeme slave i ponosa, a sve više jačamo, hrabrimo i biramo ljude koji su izdali Domovinski rat i ponizili Hrvatsku.

U znak podrške u tim teškim trenucima njegovi su prijatelji na facebooku osnovali grupu " Podrška Tončiju Stupičiću koji je vozio svoje prijatelje te kobne noći... ", a u opisu grupe koja danas broji više od 2,5 tisuća članova stoji: "... grupa podrške za dečka koji je izgubio svoje prijatelje i nismo mi tu da mu sudimo, već da ga hrabrimo... vjerujem da bi tako željeli i njegovi prijatelji i ne daj Bože ikome to doživjeti... mislim da mu je i ovako teško nositi se s tim i da osuda okoline nije potrebna... ".

à estitajuà ¦ i Uskrs mi se meà usobno hrabrimo na vjeru u Isusa Krista i pobjedu Božje svemoà ¦ i i ljubavi u Isusu nad svakim oblikom smrti.

Mi se s tim hrabrimo u kršćanskoj vjeri poručio je adventist Darko Kovačević, predvođeni pastorom Marijanom Peršinovićem.

U proljeće se zajedno radujemo svakom novom izdanku koje sramežljivo budi svoj mali pupoljak i hrabrimo ga da se još više otvori toplini i svjetlosti sunca.

Umjesto da mi hrabrimo njega, on je hrabrio nas.

2. Radije hrabrimo nego da kritiziramo.

I nas dvoje kako se hrabrimo međusobno za ulazak u more.

Iz godine u godinu hrabrimo se da će nam nova nastupajuća godina donijeti nešto bolje, pa nemojmo onda gubiti nadu niti ove godine kada je razloga za optimizam možda i manje nego ikada.

Taj isti Bog želi da i mi kroz ljubav jednih prema drugima budemo suosjećajni i empatični, da se hrabrimo, tješimo, ljubimo.

Hrabrimo se i govorimo kako to nije ništa, kako ćemo i ovaj put izaći kao pobjednici, ali duboko u sebi znamo kako u ovom ratu nema pobjednika: svi gubimo i svi patimo, jer oduzeto nam je ono što nam je bilo drago, pa ma koliko to blaženstvo koje nas opijalo i punilo nas ushitom prema životu kratko trajalo.

Zahvalnost potiče dobrotu kad smo nekome zahvalili hrabrimo ga posredno da nastavi činiti dobro, a i sami smo potaknuti vratiti dobro koje smo doživjeli.

Dapače, baš smo dobri i hrabrimo jedan drugoga na treninzima.

Na radionicama potičemo sportaše da razmišljaju pozitivno, nudimo im različite načine suočavanja sa tremom i strahom, hrabrimo ih, opuštamo, potičemo da vizualiziraju borbe, odrede ciljeve i prve korake ka njima.

Ja i suprug ga hrabrimo da su sve ocjene ok i da ne bi mislio ako dobije lošiju da ćemo ga kazniti, dakle hrabrimo ga u svakom pogledu.

Mi u svojem radu, koliko god se činilo malo, ipak mijenjamo stvari na bolje, dajemo nadu, motiviramo, hrabrimo i pokrećemo ljude.