poslaše ga na psihijatrijsko vještačenje. on reče psihijatru da je jednostavno takav, da voli djevojčicama pokazivati hrenovke ali ne samo hrenovke već i druge stvari banane, brancine, srdele, kukuruz, krastavce, tikvice, ponekad čak i taj divni ljubičasti patliđan možda je bio malo čudan no u svim ostalim kategorijama društvenog života normalno je funkcionirao, bio je čak natprosječne inteligencije i psihijatar nije znao što da misli o tome. na prvostupanjskom sudu osudiše ga na 2 godine uvjetno uz obavezan psihoterapijski tretman i društveno koristan rad. odvjetnik ga savjetova da uloži žalbu, nikoga on nije ugrozio (niti fizički niti psihički) time što je pokazivao hrenovku, običnu HRENOVKU moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada se čovjeku priječi da ide naokolo i pokazuje što god ga volja hoćemo li možda u zatvor poslati sve tezgare? moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada premijerka proziva televizijskog snimatelja zbog majice na kojoj piše ne trebam seks, vlada me jebe svaki dan i kada dan kasnije isti dobije otkaz na komercijalnoj televiziji hej, komercijalnoj televiziji moramo se zapitati što se događa sa našim društvom kada... - dobar dan, voznu kartu molim - nije pitanje imam li voznu kartu ja, već imaš li je ti moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom... lude misli opsjedaše me dok sam se vozio tramvajem br. 7 prema atelijeru. izađoh stanicu prije da kupim tekući b-vitamin i malo se smirim. prolazeć ' kraj crkve Marijinoga uznesenja pomislih kako već dugo nisam bio u Božjoj kući. uđoh. unutra je bilo ugodno s obzirom na vanjskih 33 C te sjedoh na klupicu. crkva je bila prazna. samo nekolicina starih baba, tih ogavnih lizačica oltara čija zloba uskoro dolazi na naplatu pssss... otvorio sam limenku i nazdravio Isusu, respect stari, rekoh no i dalje me mučilo pitanje pokazivača hrenovki što svećenik misli o tome, kopkalo me ušao sam u ispovjedaonicu. oče reci sine moj sanja sam noćas Krishnu, rekoh gadno, reče on gadno rekoh ja i, upita on pokazao mi je hrenovku. auuuuuu ne govorim metaforički, rekoh, stvarno mi je pokazao hrenovku auuuuuu znači gadno gadno, sine moj i onda mi je rekao: idi u prvi supermarket, kupi hrenovku stani pred školu te učini isto što i ja. i? učinio sam to ne valja sine moj, ne valja ne? veliki grijeh, veliki grijeh... ako već moraš nešto pokazivati pokaži onu stvar kako već priliči pravom muškarcu pimpek? da sine, pimpek... i nije važno kakav je, samo ga pokaži pa zar to nije grijeh jest sine, grijeh, ali manji je grijeh pokazati pimpek nego hrenovčicu. oče, jeste li sigurni? sasvim, ja to činim svaki dan. želiš ga možda vidjeti? pa sad kad sam već tu, što ne svećenik podigne mantiju i pokaza mi brancina. oh, pardon, reče, ne znam otkud ovo tu. baci ribu na pod i snažno ju šutne nogom. potom izvadi pimpek. bio je dugačak i velik. glave ljubičaste kao patliđan. dobar je rekoh. i ja to mislim sine moj, kada se ukruti čvrst je kao batina. njime omekšam junetinu dok ju pripremam na saft. želiš li me možda gledati dok masturbiram? ne hvala, oče još nešto sine moj? ništa više. onda pax vobiscum six pack, uzvratih ja. izađoh smeteniji no što uđoh. nisam očekivao ovakav rasplet, tj. zaplet. zaplet ili rasplet? tko zna, uglavnom trebao sam još jedno pivo. vratih se natrag u trgovinu i maznuh pivkana odmah kod frižidera. u atelijeru stvari počeše dobivati smisao. istiskao sam umbra-smeđu na paletu kada netko strogo zakuca na vrata...