Ovaj krimi zaplet se u romanu obogaćuje intertekstualnošću koja podrazumeva između ostalog Foknerovu Buku i bes, bajke, hrišćanske tekstove i Bibliju, Dostojevskog, ali i direktnu aluziju na poznatu sliku Ivana Ajvazovskog Deveti talas.
Ovaj krimi zaplet se u romanu obogaćuje intertekstualnošću koja podrazumeva između ostalog Foknerovu Buku i bes, bajke, hrišćanske tekstove i Bibliju, Dostojevskog, ali i direktnu aluziju na poznatu sliku Ivana Ajvazovskog Deveti talas.
Kada mu se to nije dalo i kada je u četvrtom veku, za vreme cara Konstantina Velikog, vera Hristova proslavila pobedu nad svojim goniteljima, neprijatelj je na nju digao još opasnije gonjenje - unutrašnje gonjenje od strane raznih lažiučitelja, koji su nastojali da razvrate čisto Božanstveno učenje hrišćanske vere primesama raznih ljudskih izmišljotina, kako bi time uništili njegovu životvornu, spasonosnu silu i načinili ga nedejstvenim.
Igumanović, " Istorija opšte hrišćanske i Srpske pravoslavne Crkve ", str.131, Beograd, 1934. g., s napomenom da je knjiga tiskana po odobrenju Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve).
Dragić Kijuk, polihistor i učitelj srbske hrišćanske inteligencije mlađeg pokolenja veliki deo svog stvaralaštva posvetio je istraživanju zločinačke uloge političkog papizma kod nas i u svetu.
Najpre, po ko zna koji put izražavamo duboko žaljenje što ste odlučili da nastali problem rešavate crkveno-sudskim putem i smatramo da je to poraz svake hrišćanske ljubavi, o kojoj je naš narod u Vašim besedama naveliko i naširoko slušao, godinama i decenijama.
Zašto smo baš mi, monasi ERP verni Hristu, Kome smo rukama našeg starca duše svoje položili u najsvetijem monaškom i angelskom činu i obrazu, izuzeti od te hrišćanske ljubavi, koja se u Vašim besedama na temu ljubavi izlivala često i na ljude van Crkve i spasenja u njoj, poput Vaših reči na ručku posle hirotonije vladike Jovana Purića u Podgorici 2004. god, upućene prisutnom hodži, kome rekoste da su i oni (muslimani) pod kapom Avramovom, aludirajući pritom da smo i sa njima u nekakvoj bratskoj ljubavi i svezi, ili tokom međuverske konferencije u Peći 2006. godine kada ste Albance muslimane nazvali večnom sabraćom?
Eto zašto su se, kada su počele da se pojavljuju jeresi ili lažiučenja koja su narušavala to crkveno jedinstvo, Sveti Oci sastajali na Saborima, kako pomesnim tako i vaseljenskim - da bi razobličili te jeresi i osuđivali lažiučitelje-jeretike koji su narušavali jedinstvo Crkve, obznanjujući neizmenjeno učenje hrišćanske vere, učenje pravoslavno.
Strašno je reći, ali nije li to zato što su oni sami u duši već postali odstupnici od Pravoslavne Hrišćanske Istine?
Pravi rezultat tvoje braće Osmanlija je uništenje i spaljivanje NAJVEĆE SRPSKE I JUŽNOSLAVJANSKE HRIŠĆANSKE svetinje moštiju sv. Save, koga su čak doneli iz Mileševe u BG radi toga
I zato, kada Filipović piše i da stoji kao stolpnik hiljadu godina na jednoj nozi, on samo pokazuje da je ove hrišćanske isposnike pobrkao s joginima, od kojih neki godinama stoje na jednoj nozi (Vriksha-asana), ali sebe ne zovu stolpnicima (niti za to imaju ikakvog razloga).
Znači li to da je tema sparagmosa, uzaludnosti i kanibalizma, koja prožima mitove o Ozirisu, Orfeju, kao i hrišćanske euharističke obrede, zapravo univerzalna civilizacijska paradigma?
Ovaj kalendar je danas zvanični građanski kalendar u celom svetu i poštuju ga Rimokatolička crkva, Starokatolička crkva i sve protestantske hrišćanske crkve.
Tako je Marko Efeški glavni kritičar Latina na pomirbenom koncilu u Firenci 1439. o pitanju filioque od Focija po prvi put u povijesti otvorenom zborio ovako: Svom dušom primajući i i čuvajući ovo svešteno učenje (μαθημα) vere i Simvol, izloženo I i II Saborom i utvrđeno i potvrđeno od ostalih Sabora, primam i čuvam, prihvatam i celivam uz rečenih Sedam Sabora i onaj Sabor koji je bio sabran posle njih za vreme blagočestivog cara Vasilija Romejskog i svjatjejšeg Patrijarha Fotija, i koji je bio nazvan Osmim Vaseljenskim, koji je u prisustvu legata blaženog pape Staroga Rima Jovana (VIII) Pavla i Evgenija episkopa i Petra prezvitera i kardinala sankcionisao i potvrdio Sedmi Vaseljenski Sabor i odredio da se isti pribroji Saborima bivšim pre njega, zatim vaspostavio svjatjejšeg Fotija na njegov presto, i osudio i anatemisao, kao i pre njega Vaseljenski Sabori, one koji se drznu novotvoriti neko dodavanje ili oduzimanje ili uopšte promenu u napred rečenome Simvolu. Jer ako neko, kaže se, mimo ovog sveštenog Simvola drzne se pisati drugi ili dodavati ili oduzimati, i drzne se nazvati to orosom (= definicojom vere) neka bude osuđen i izvrgnut iz celokupne hrišćanske zajednice.
Krsno ime je stari naziv za krsnu slavu KOJU SAMO SRBI IMAJU, a usput Radin dariva siromašne na sve velike hrišćanske praznike zajedno sa svojom krsnom slavom
Vežbaj nezlobivost, neosuđivanje i druge hrišćanske vrline.
Manje hrišćanske denominacije predstavljaju monofizitstvo (jermensko-gregorijanska, jakobitska, koptska i etiopska crkva) i nestorijanstvo.
Kad je Vukan ustao protivu svoga starijeg brata Stefana, ovaj se poboji da mu Vukan ne preotme presto i obrati se papi za pomoć, moleći ga da mu pošalje krunu i svoje legate sa simbolom katoličke vere, ali sv. Sava, uviđajući nameru papinu, kruniše Stefana za kralja po obredima pravoslavne crkve i time još jače utvrdi Pravoslavlje u Srbiji. " Istorija hrišćanske crkve (sr_wiki)
Kontakti sa raskolnicima Episkop Artemije je dobio novčani prilog za decu sa Kosova od izvesnog Sestrinstva hrišćanske pravoslavne misije Sveti Jovan Milostivi.
Kada ih uputim na one druge izvore, hrišćanske knjige i pravoslavna groblja, poneko se zahvali a većina zaćuti.
Naime, ono što se u romanu propagira kao natprirodna, parapsihološka stvarnost, zapravo predstavlja pre svega jedan novi dogmatski kompromis, svojevrstan književni ' potpuri ', u kome se ipak može razabrati autoritarno, dominirajuće postavljanje hrišćanske ortodoksije nad onim bazično ne-ortodoksnim (već pomenutim parapsihološkim) fenomenima.
Tako se dogma o jednom Bogu hrišćanske religije postavlja i kao ' eksplanatorna '.
To strašno gonjenje hrišćana trajalo je sve do sv. cara Konstantina koji je Milanskim ediktom proglasio slobodu hrišćanske vere (313 g.).
Na Istoku, u zemlji judejskoj, Gospod naš Isus Hristos, savršivši delo našeg spasenja, postavio je osnov Svoje sopstvene, Hrišćanske Crkve.
Ona je svesna da je samo ona sačuvala punoću hrišćanske vere i života.
Dajte molim vas... Jevreji su narod koji je vekovima proganjan od hrišćanske Evrope - i sa istoka i sa zapada.
Kada sovjetnik Lale kaže za Milanski edikt da je reč o revoluciji koju je izveo čovek koji je rođen u Srbiji, ili da spominjući istorijske činjenice, lako ćemo locirati Srbiju kao važno mesto rimske kulture i jako važno mesto rane hrišćanske kulture, to samo na prvi pogled deluje kao čista budalaština, bez ikakvih primesa zdravog ili bar razuma na rehabilitaciji.
Nisi ni ti ništa bolji od nje, samo što to ne primećuješ, uz to imaš anti-hrišćanske stavove koji se graniče sa netolerantnošću (i u ovom postu si to pokazao), što je dovoljno da razmisliš o svojoj moderaturi.
Pravoslavno bogosluženje jeste bogosluženje hrišćanske zajednice, zato je ono usmereno na one koji već veruju i poznaju Hrista.
Moderna protestantska (" jevanđelistička ") praksa da se jutarnja nedeljna služba usmerava na jevanđelizaciju i na one koji ne poznaju Hrista odstupila je od ispravne hrišćanske prakse.
Tripartitno konstruisan narativ na neki način ponavlja hrišćanske motive, odnosno podelu na pakao, čistilište i raj i u tom smislu komunicira kako sa Danteovom Božanstvenom komedijom, tako, čini se još i više sa Miltonovim Izgubljenim rajem i Rajem ponovo stečenim.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com