Krst, koji je u centralnom dijelu grba, jasna je identifikacija sa hrišćanskom religijom i to je nešto što, recimo, ja kao musliman mogu da poštujem, ali s čime ne mogu identificirati.

Vojislav Koštunica, budući predsednik Jugoslavije, nazvao je govor vladike Atanasija potresno poštenim kazivanjem. Ništa se tim reči ma ne može ni dodati ni oduzeti, ni prigovoriti, ni odgovoriti, smatrao je gospodin Koštunica. Za Antonija Isakovića sve to nije priliči lo jednom hrišćanskom i pravoslavnom veledostojniku. Jovan Rašković, pak, bio je mišljenja da nema ničeg lošeg u priči o političkom zlu: tiraniji, despotiji i diktaturi, ali da je vladika to trebalo da uradi sa više finese, a manje agresije, više mere, a manje ekskluzivnosti Jovan Rašković je od vladike Atanasija očekivao mnogo više blagosti i mudrosti. Čini mi se da je ulaskom u studio mogao ostaviti negde pred vratima svoj temperament, zaključio je Jovan Rašković.

Na ovo pitanje ovako odgovara pastir sv. Jovan K.: " U hrišćanskom životu su iskušenja i ispitivanja neophodna, neophodna su radi provere našeg duhovnog stanja...

Zaista je rijedak slučaj u cijelom hrišćanskom svijetu da se na tako divan način pokazuje i praktično primjenjuje saborna i liturgijska dimenzija hrišćanskog načina života.

Slavske trpeze pripremajmo sa skromnošću i poslužujmo se sa hrišćanskom umjerenošću.

Za Uskrs, najveći hrišćanski praznik, vezani su lepi običaji u celom hrišćanskom svetu, pogotovo farbanje i darivanje jaja.

Pošto poezija Zlate Kocić koketira sa hrišćanskom teologijom, tumačenje po kome se iza glasa iskoni nalazi upravo Reč iz prvog stiha Jevanđelja po Jovanu, tj. drugo lice Svete Trojice, nije za odbacivanje.

Međutim, skloniji sam mišljenju da iz njene poezije progovara ništavilo, u skladu sa hrišćanskom teorijom o stvaranju sveta ex nihilo, ni iz čega.

Štaviše, mi te njihove grehe u najboljem hrišćanskom, a posebno pravoslavnom i još posebnije svetosavskom duhu odmah i oprostimo.

PRAVOSLAVNI BANKING Zbilja, za pravoslavca je ta tema krajnje neobična, pošto je u njegovoj svesti delatnost savremene banke, kao institucije, koja postoji na račun ubiranja procenata, od iskona osuđivanog od Crkve, najblaže rečeno, nespojivo sa hrišćanskom etikom.

Dogma o bezgrešnom začeću Marije (immaculata conceptio beatć virginis Marić) nije isto što i dogma o djevičanskom rođenju (partus virginalis), s kojom se često brka (sćpe confusa cum partus virginalis Marić). Marijino bezgrešno začeće je vjerovanje da je Marija, buduća Bogorodica, začeta u utrobi svoje majke (in utero eius matris, Sanctć Annć) slobodna od istočnog ili iskonskog grijeha (a peccato originale libera), koji prema hrišćanskom učenju nose svi Adamovi i Evini potomci.

Ova katolička dogma, koju je 8. decembra 1854. proglasio papa Pije IX. bulom Ineffabilis Deus, nema nikakve veze sa hrišćanskom dogmom da je Marija rodila Isusa kao djevica.

Davno pročitana rečenica vladike Nikolaja Velimirovića: " Po hrišćanskom učenju čovek je viši od zvezda ", tek tada mi je postala jasna, jer sam svojim životom istinski spoznala šta to zapravo znači.

Ako se dete od malena uzgaja u istinski hrišćanskom domu, ono će bez sumnje u vrlo mladom uzrastu poverovati u Hrista.

Roditelji i kumovi novorođenčadi koja se krštavaju garantuju da će dete " sebe sjediniti sa Hristom ", odgajajući se u hrišćanskom domu i porodici Crkve.

U ranoj Crkvi nevernicima nije bilo čak ni dozvoljeno da prisustvuju hrišćanskom bogosluženju.

Na isti način u hrišćanskom paklu nema hrišćana - tamo u oganj dospevaju muhamedanci ili oni Davidove vere, dok se u Iblisovom islamskom mučilištu nalaze sve sami hrišćani i Jevreji, a nema nijednog Turčina ili Arapina. (...) Shvatite to kao veliko, vrhunsko upozorenje, gospodaru

Ironija je u tome da je svi kupuju; neko na hrišćanskom vašaru, drugi na hinduističkom ili jevrejskom; neko od Grka, neko iz Biblije, neko iz Korana.

Smrt je sastavni dio života, i po hrišćanskom vjerovanju, ona je prelazak iz ovozemaljskog, privremenog života u nebeski vječni život.

Ali odbacujemo kao tuđe hrišćanskom učenju ono mišljenje da savršenstvo tajni ima mesto samo u vreme stvarne upotrebe (na primer, jedenja i tome slično) zemaljske stvari (to jest osvećenje u tajni; kao da van upotrebe, u tajni osvećena stvar i posle osvećenja ostaje prostom stvari).

Dena kaže da je konferencija veoma dobra stvar i da je postala prepoznatljiva. Bog je taj koji nam je dao ruku u trenutku kada niko nije hteo, i sada, svi zajedno moramo očuvati novi smisao života, kroz trud, rad, i napredak u hrišćanskom životu.

Ziloti se barem ne foliraju i ne lažu, a to što su ekstremni i ne podnose katolike i loše pravoslavce govori upravo da su na pravom putu hrišćanskom, a ne da svoju veru i pravila prilagođavaju u datom istorijskim i društvenim prilikama kako padne im napamet

I ovaj, kao i sledeći esej (o Lazi Kostiću) pokazuje koliko pesnička imaginacija ima da zahvali kolebanju pesnika između krajnosti: u Njegoša između paganizma i hrišćanstva, u Laze Kostića unutarnja dinamika misli uključuje hrišćanstvo, ateizam, helenski paganizam i dualističku jeres (bogumilsku antropologiju, kaže Jerotić), što se na kraju razrešava hrišćanskom spiritualizacijom Anime (" madonizam ").

To je pitanje koje treba njemu uputiti. Mada je u istom intervjuu rekao da Crkva nikoga ne uči da bude kao brav u stadu, nego da jeste hrišćanin, da pripada stadu hrišćanskom, ali slovesnom, razumnom, nuđenjem jedne ovakve priče Srbima, mitropolit Amfilohije nije pokazao baš veliko poštovanje umnih sposobnosti pripadnika svog naroda.

Za crkvenu organizaciju su tvrdili da nema ničeg zajedničkog sa istinskom hrišćanskom opštinom.

Vidim da benco, zavelim, potjeh... prozivaju i spominju mesića u kontekstu presude i sasvim u hrišćanskom duhu priželjkuju da se nađe netko neuravnotežen i ako je moguće pošalje ga u večna lovišta.

Kao što sam ukazao, autor Jevanđelja po Luki je takođe napisao dela apostolska, pa se pasus sličan ovome može naći u Delima i u priči o prvom hrišćanskom mučeniku, Stefanu, jedinoj osobi čije je smaknuće naširoko opisano u Delima.

Na prednjoj strani nalazio se natpis Duribe fi Saraj (Skovano u Sarajevu), a ispod natpisa stajala je godina 1100, što po hrišćanskom računanju odgovara godini 1689. Sa druge strane pisalo je: Sulejman sani (Sulejman drugi).

Zaštiti " Ovo osećanje su posedovali svi sveti i ono ih nikada nije ostavljalo (Pisma o hrišćanskom životu, 1. deo, str.5, 7,8).

U njoj je, između ostalog, naveo da postupkom protiv njega državno tužilaštvo sudi jeziku, vjeri i etici zakonodavca Mojsija, Isusa Hrista i cijelom hrišćanskom i jezičkom moralu.