U Izraelu, starozavjetnom izabranom Božjem narodu, i u doba najvećih otpada od pravoga Boga i najvećih kaznenih zatiranja, ostajao je, po Božjem promislu, »ostatak«, koji je bio »povijesni« tvorili su ga oni koji su preživjeli a da nisu nužno bili bolji od onih koji su stradali zatim »sveti« ili eshatološki, koji predstavlja zajednicu onih koji će se u posljednja vremena spasiti, te »vjerni ostatak« dio naroda koji je u Božjim očima religiozno živ.

Kad je riječ o Presvetom Trojstvu, za nas uvijek ostaje najteže pitanje odnosa vjere Crkve u trojedinoga Boga prema starozavjetnom strogom monoteizmu (jednoboštvu).

Važno je imati pravu sliku o starozavjetnom monoteizmu da bismo shvatili kako sva slava pripada Ocu, po Sinu, u Duhu Svetom, jer upravo je Sin donio punu istinu o Ocu te će Duh Sveti, nastavljajući djelo Sina, uvoditi u puninu te istine te trajno proslavljati Oca.

U svojoj propovijedi biskup Tomo govorio je o starozavjetnom proroku Iliji čija je riječ gorjela kao buktinja i čije je svjedočenje Boga i njegovih zapovijedi bilo živo i vatreno kao žarka srpanjska vrućina.

Puno puta sam se do sada, kod razmišljanja o eventualnom ulasku u Eu, pitao kako to da kod naših ljudi nema onih koji proroćki razmišljaju nešto kao u starozavjetnom stilu sklapanja ili nesklapanja saveza s Egiptom npr.

Isus ovim svojim postupkom ženi vraća dostojanstvo, ženi koja je u starozavjetnom svijetu bila osoba drugog reda, manje vrijedna od muškarca.

Prvi blok predavanja odnosio se na tekstove Starog zavjeta u njihovom starozavjetnom kontekstu.

Dr. Nela Gašpar govoreći o starozavjetnom pojmu ruah te o njegovu korištenju u kršćanskoj pneumatologiji pita: koliko je Stari zavjet izvor vjere i nauka u osobnost i božanstvo Duha Svetoga?

I na njega možemo primijeniti riječi koje je Bog kazao starozavjetnom proroku Ezekielu: " Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova.

Nenad drugdje koristi jeremijade (prema starozavjetnom proroku Jeremiji, shvatljivo i uobičajeno) i rozenbergijade (prema Alfredu Rosenbergu, shvatljivo ali neuobičajeno).

O starozavjetnom poimanju znanja u Bibliji govorio je dr. Lujić, s naglaskom na pojam, značenje, ulogu i granice pojma znanja.

U najmlađem starozavjetnom spisu mudrac obrađuje vjeru u vječni život kao bitnu sastavnicu i nagradu prognanika i mučenika, pravednika i pobožnika, jednostavno vjernika neposredno prije Kristova dolaska.

Prizor izaziva Mojsijevo čuđenje, budući da je grm gorio, a nije izgarao (3, 2 - 3), pa kad se pri bližio začuo je glas iz grma: »Mojsije, Mojsije« Bog ga po ziva imenom, a prema uobičajenom starozavjetnom prikazu poziva Mojsije odgovara: »Evo me« (3, 4).

" Guba " (hebrejski caraat) u starozavjetnom vremenu nije samo ono što današnja medicina označuje kao gubu nego svaka ružna kožna bolest od koje se ljuska koža.

U svom je izlaganju iznio jasno, potrebno i vječno korisno kršćansko pravovjerje i ćudoređe dokazujući s jedne strane gorka negativna iskustva iz povijesti čovječanstva i Katoličke Crkve, a s druge strane potaknut je i nadahnut starozavjetnom objavom, istaknuo je dr. Hohnjec.

Urednička politika " Novog lista " nikad se nije povodila starozavjetnom logikom " oko za oko, zub na zub ".

Na polnoćki je veliki svećenik Josip Bozanić govorio o nekakvom starozavjetnom proroštvu.

No Papa govori i o kozmičkom obilježju liturgije kao i o velikoj povezanosti crkvene liturgije sa starozavjetnom baštinom.

Napravio sam onim komentarom o kajinovskoj i abelovskoj žrtvi strahovit misaoni proboj koji je trebao ukazati prisutnost novozavjetnog u starozavjetnom.

Taj nazor ima protiv sebe cjelokupnu Bibliju, i Stari i Novi zavjet, rastače vjeru kakvu ćemo pronaći u starozavjetnom Izraelu, napose pak u Isusovim ustima, Pavlovu navještaju, cijelomu Novom zavjetu.

Veljko Barbieri U meni možda najdražem njegovu romanu Legenda o Josipu Thomas Mann u događajima koji naprosto odišu zagonetnom unutarnjom biti svih glavnih sudionika, biografski, po starozavjetnom predlošku, prati generacije židovskih praotaca, od Abrahama preko Izaka, do Jakova i njegova najmilijeg sina Josipa.

Kao da je Faraon, nakon što mu je Bog napravio sve što je Starozavjetnom dobrom i dragom Bogu bilo na rapsolaganju u svoj njegovoj zluradoj sesildemilovskoj maštovitosti, rezigniran, s pomišlju: " Ha, a kaj sam više mogel napravit ', ta, napravil sam sve kaj je bilo u mojoj ljudskoj, pače faraonskoj moći ", moći faraona kao kulturnoga čovjeka sukobljena s jednim vrlo neotesanim i nekulturnim, seljačkim Bogom, kao da takav Faraon, kažem, post festum, kad su svi događajima o kojima će u toj njegovoj ispovijedi biti riječi već odavno prošlost, pa čak možda i ono prošlo (na kraju povijesti, da budemo otvoreni), taj i takav faraon usred svoje hardboiled i vrlo noir ispovijedi počinje pisati o tome kaj se je to zapravo dogodilo, da za cijelu jednu povijest ostane zapisano - možda da s tim zapisom ta povijest i započne - kojeg je Boga od njega, kao Vladara ljudi jedne stare, rafinirane i možda već dekadentne civilizacije, taj Bog osobno i osobito htio

Izaijino potvrđivanje dolaska ' savjetnika čudesnog, Boga silnog, Oca vječnog i Kneza mira ' duboko izražava u starozavjetnom smislu otajstvo Božića, kraljevski mesijanizam ' djeteta nam rođenog '.

Danas nam je, u liturgiji, u starozavjetnom čitanju predstavljen lik kralja Salomona, Davidova sina i nasljednika.

Pred obranom je doktorata o starozavjetnom zakonu, no u praksi je već doktorirala primjenu toga nauka, konkretno živeći poruku svih proroka i Dekaloga sadržanu u novozavjetnom zakonu »Ljubi bližnjega svoga...«

Mi taj čudesni događaj iz 1715. godine uspoređujemo sa starozavjetnom biblijskom objavom Boga koji oslobađa narod iz ropstva.

Govoreći o starozavjetnom shvaćanju dobrote Božje, Papa je citirao 27. psalam: Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti.

@andjelko, znam da ovo može bit već dosadno, al se na ovaj tvrd orah, čini se, uporno izbjegava odgovor: Dali LJUBAV može stvoriti nešto puno bola, straha i patnje, kao što je životno nužni (jer je tako programirano) HRANIDBENI LANAC (koji je itekakav krkljanac)? (o starozavjetnom prinosu žrtava i posipanju krvlju sad ne bih) Il je to ono: Tolko te volim da bi te popapal?

Svećenikom ga međutim naziva samo jedna novozavjetna knjiga Poslanica Hebrejima koju želimo ukratko predstaviti.Poslanica Hebrejima započinje odlomkom koji se čita u liturgiji Božića (1,1 - 3), a u kojem autor govori o superiornosti Božje objave u Sinu nad starozavjetnom objavom po prorocima: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše osima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu (1,1 - 2).

Silvana Fužinato uslijedila je kateheza o pročitanom starozavjetnom tekstu iz 1 Sam 3, 1 - 10 koju je protumačila s.