Dr. Boro Grubišić, predsjednik Akcije HRSS-a pristupio je Glavaševoj udruzi HDSSB.

Odmah nakon objave te vijesti počela su i naklapanja, otvara li se pristupanjem Grubišića Glavašu mogućnost da ostali članovi Akcije HRSS-a razmisle o ujedinjenju s maticom HSS-om ili pak postanu članovi neke druge stranke?

Ukoliko bude izabran, u što ne sumnjamo, Grubišić prestaje biti predsjednik Akcije HRSS a na njegovo mjesto najvjerojatnije dolazi dr. vet med.

9. IV. 1936. U Trnovcu je plaćeni ubojica iz zasjede ubio Karla Brkljačića, narodnog zastupnika, rođen 1869. Kao seljak izabran 1921. na listi HRSS-a za narodnog zastupnika gospićkog kotara i biran do 1935. Pisao političke članke, svratio pozornost režima.

Razlog nepostojanja mjesne organizacije HRSS-a u Splitu do 1925. autor objašnjava militantnim odnosom ORJUNE prema HRSS-u u Splitu, te projugoslavenskim uvjerenjima pristaša Ante Trumbića.

Poslije 1918. član je HRSS-a, izabran za zastupnika na izborima 1920., 1923. i 1925. God. 1925. nakon sporazuma Pašić-Radić prekida sa Stjepanom Radićem.

Nakon što su Hrvati, djelomično i krivnjom vlastitih političara, 1918. upali u jugoslavenski zamku, vođa najveće hrvatske stranke HRSS-a Stjepan Radić obija pragove Londona i Pariza tražeći pomoć za obranu hrvatskih prava, ali svuda dobiva stereotipne odgovore - neka se sporazumi sa Srbima.

Nakon promjene političkog usmjerenja HRSS-a i preimenovanja u Hrvatsku seljačku stranku (HSS) te ulaska u zajedničku vladu, s radikalima, u srpnju 1925. godine bio je pušten iz zatvora.

Rečeno je to u nedjelju 30. srpnja na HSP-ovoj konferenciji za novinare u Slavonskome Brodu, što je reakcija HSP-a na zahtjev njegovih koalicijskih partnera u tome gradu: HDZ-a, HSLS-a i Akcije Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS-a) da se smijeni tamošnji HSP-ov gradonačelnik Mirko Duspara.

Iz HSS-a je nastao HDSS, HRSS, a iz SDP-a HS, HSD i druge stranke.

Nakon što je 25. ožujka 1925. Pavle Radić pročitao, u ime HRSS-a, izjavu kojom se priznaje dinastija Karađorđevića i Vidovdanski ustav, pušten je iz zatvora.

U nizu primjera izdvojimo jedan: u istom autu iz Broda u Zagreb i nazad putovali su, barem što se politike tiče, suparnici Veno Draženović, jedan od prvaka HSP-a i Nikica Stevanović iz Akcije HRSS-a.

Čelnik HRSS - a Stjepan Radić bio je ključni oporbenjak beogradskom režimu do svoje smrti koja je uslijedila kao posljedica atentata.

Godine 1924. ušao je u Hrvatski blok. [ 2 ] Na izborima iz 1925. godine izabran je na listi HRSS - a ali oštro zamjera Radiću njegov ulazak u vladu. [ 3 ] Radićev čin ulaska u vladu označio je kao kapitulaciju pred hegemonizmom te istupa iz stranke i osniva Hrvatsku federalističku seljačku stranku. [ 3 ] Stranka je svoj program temeljila na nepriznavanju Vidovdanskog ustava i centralističkog uređenja države. [ 4 ] Godine 1931. pristupa Hrvatskoj seljačkoj stranci. [ 2 ] Godine 1932. zajedno s Vladkom Mačekom i SDK, sudjeluje u stvaranju rezolucije nazvane Zagrebačke punktacije.

Ipak treba spomenuti da pribjegavanje nasilju nije bilo strateška orijentacija HANAO-a sve do sredine 1923. godine (zbog slabe strukture, nemonolitnog vodstva i utjecaja HRSS-a).

Za prostorije u Mesićevoj ulici koje su svojedobno nacionalizirane i u kojoj se danas nalazi Akcija HRSS-a pokrenut je postupak denacionalizacije.

Nikica Stevanović, nositelj koalicijske liste Akcije HRSS-a i HSU-a

- Uime Akcije HRSS-a stalno sam isticao da za Grad Brod i građane nije dobro da se ide u izvanredne izbore nego da se mandat odradi do kraja.

No ipak, situacija u državi nikako se nije smirivala, a svemu tome doprinosilo je i jačanje HRSS-a.

Predsjednik HRSS-a Stjepan Radić sredinom 1924. posjetio je Moskvu i učlanio HRSS u Seljačku internacionalu.

Krajem 1924. Zakon o zastiti drzave primjenjen je i na HRSS, a Radic je uhicen.

Interesantan je podatak da je otac Branka Mikulića jedan od osnivača tog HRSS-a dok je HSS koji je osnovan pod palicom Ive Komšića 1993. godine u Sarajevu utemeljen upravo u stanu Branka Mikulića

U tom povijesnom i vanjskopolitičkom nesnalaženju valja tražiti i uzroke progona HRSS-a, ali i povijesni neuspjeh Radićeva nacionalnog pokreta, koji je rezultirao neodlučnošću zbog miješanja istočnjačkoga gandijevskog mirotvorstva i zapadnjačke devalerovske političke pragmatike.

Ali, odbijanje zastupnika HRSS-a da uđu u Skupštinu paralizira njezin rad.

Početkom siječnja 1925. uhapšeno je vodstvo HRSS-a, među njima i Stjepan Radić.

Hrvatska zajednica je podržala Radićev put u inozemstvo, a njezin predsjednik Ivan Lorković se s njim dopisivao te se redovito sastajao s vodstvom HRSS-a.

Tako su zajedničari javno potvrdili dominaciju HRSS-a, odnosno Stjepana Radića u Hrvatskom bloku.

Ipak, ni HZ ni HSP nisu se, zbog Radićeve samovoljne izjave o samostalnom nastupu HRSS-a na izborima, odlučili na istup iz Bloka.

Zajedničari su čak izrazili spremnost da prihvate nastup HRSS-a na izborima umjesto Hrvatskog bloka, ako je to potrebno »za volju uspjeha hrvatske stvari«.

Međutim, primjenu tog zakona protiv HRSS-a nastojali su iskoristiti za kritiku Radićeve taktike bojkotiranja Skupštine jer, po njima, da je HRSS bio u Skupštini taj zakon ne bi bio izglasan.