Jezerinac se u propovijedi osvrnuo na žrtvu hrvatskih velikaša Zrinskog i Frankopana koju su dali ne samo u obrani hrvatskih teritorija već i očuvanju vjere hrvatskoga naroda, u čemu su, naglasio je, posebno prednjačile žene iz tih obitelji, posebno izdvojivši Anu Katarinu Zrinski rođenu Frankopan.

Smaknućem najjačih hrvatskih velikaša Beč je zadugo u Hrvatskoj uništio svaki otpor svojoj apsolutistič koj vladavin i.

- Josip Jurčević o duhu hrvatskih velikaša u Domovinskom ratu.

Mlečani su se utaborili oko grada i pljačkali sela u okolici, istodobno traživši od drugih gradova i hrvatskih velikaša pomoć protiv Zadra.

Obojicu hrvatskih velikaša smaknuli su 30. travnja 1671. godine na gradskom trgu u Bečkom Novom Mjestu.

Životni put hrvatskog bana, prevodioca i pjesnika Petra Zrinskog u prvoj se fazi ne razlikuje od životnog puta brojnih hrvatskih velikaša toga doba.

Mletačka diplomacija nastavljala je, međutim, prilično nezahvalnu zadaću objedinjavanja hrvatskih velikaša i gradskih uprava u savez protiv kralja Ludovika, a posebno je jak pritisak bio na Vladislavu i Ivana da se ne idu pokoloniti kralju, jer je mletački Senat odmah utvrdio da je Knin ključ cijele Hrvatske i da ga kralj nipošto ne smije dobiti.

Naime, suprotnosti između bečkog dvora i hrvatskih velikaša osobito su se zaoštrile u ratu protiv Osmanlija 1663 - 1664., kada su turske čete krenule prema Beču.

Riječ je, kako i u podnaslovu stoji, o romanu iz hrvatske povijesti 16. vijeka, u kojem tematski okvir čine nesuglasice hrvatskih velikaša oko izbora kralja Ferdinanda Hasburškog i kralja Ivana Zapolje (3. dio romana Vuci).

U samostan su pretežito pristupale kćeri hrvatskih velikaša od Zrinskih, Draškovića, Patačića, Keglevića do Oršića i drugih, donoseći stanoviti miraz, uglavnom novac, tako da je samostan ubrzo stekao brojna imanja i gotovinu.

God. 1267. posjednik Međimurja postao je Henrik Gising, koji je ratovao protiv kralja i hrvatskih velikaša.

Zanimljiva povijesna previranja oblikovala su utvrdu hrvatskih velikaša Nelipića, čiji je bio grad Ključ i čitavo područje Petrovog polja, Promine i dijela Zagore.

Tako se, naime, ta mikrocijelina navodi u dodatku hrvatske redakcije Ljetopisa Popa Dukljanina iz druge polovine 12. stoljeća, odnosno u Marulićevom prijevodu istih podataka, a u vezi sa zborovanjem hrvatskih velikaša na tom mjestu 1089. kada je, prema legendi, u nastalim plemenitaškim razmiricama kod crkve Sv. Cecilije na Stupovima stradao i kralj Zvonimir.

SVEČANO OTVOREN STALNI POSTAV MUZEJA LOVSTVA, ŠUMARSTVA I RIBOLOVA Mini muzej Gorskog kotara u kaštelu hrvatskih velikaša U prizemlju i na tri kata nekadašnjeg dvorca hrvatskih velikaša smješteni su eksponati koji na dojmljiv način govore o povijesti ovog objekta i njegovih vladara, odnosno o lovstvu, šumarstvu i ribolovu goranskog područja.

Unutarnje razlike između dvora i Hrvatskih velikaša traju i dalje (stradanja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana). 18. st.

Tako su već 1465. oni osvojili Blagaj na Sani, nekoć grad hrvatskih velikaša Babonića i sjedište hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića.

Ta dinastija dala je dva snažna vladara, Karla Roberta (1301. - 1342.) i njegova sina Ludovika I., (1342. - 1382.) Iako su Šubići Bribirski doveli Anžuvince na prijestolje, Karlo Robert je uz pomoć ostalih hrvatskih velikaša slomio moć Bribirskih koji su gotovo obnovili hrvatsku državu kao u doba hrvatskih narodnih vladara od 925. do 1089. Poslije poraza i zatočenja bana Mladena Bribirskog (1322.) koji se titulirao kao " ban Hrvata, Bosne, knez Zadra i princip Dalmacije " počela je jačati Bosna za Stjepana II. koji ju je kao vazal kralja Karla Roberta dobio na upravu.

Dugu i ratnim vihorom pometenu povijest studiozno opisuje te navodi mnoštvo bitaka, plemena i hrvatskih velikaša koji su na bilo koji način bili u kontaktu s nama.

Iako je općina smještena u zaleđu daleko od obale, sidro je simbol nade i kao takvo se nalazi u mnogim grbovima hrvatskih velikaša kao i u nekim povijesnim županijskim grbovima.

Kada razmatramo zbivanja koja su obilježila hrvatsku svakodnevicu u vrijeme Hrvatskog proljeća, tijekom 1970/71, a koja su označila odlučnu prekretnicu u suvremenoj hrvatskoj povijesti, nameće se simbolično prisjećanje na tristotu godišnjicu pogibije hrvatskih velikaša Petra Zrinskog i Franje Krste Frankapana.1 Ali, za razliku od vremena kada su težnju za hrvatskom samostalnošću pokušali izboriti pripadnici najvišeg društvenog staleža u onodobnoj Hrvatskoj, jedinog društvenog sloja koji je tada imalo politička prava, dakle magnatski predstavnici hrvatskog plemstva, i to političkim i vojnim akcijama, u vrijeme Hrvatskog proljeća jednu od najvažnijih uloga odigrala je tada društveno i kulturno najaktivnija hrvatska ustanova ⠀ Matica hrvatska.

Kralj je tada imenovao novog bana Ivana Tahija, ali hrvatsko plemstvo nipošto nije željelo pristati na taj izbor, pa se obratilo Ferdinandu s molbom da on imenuje bana, ali ne iz redova hrvatskih velikaša, jer su oni s jedne strane preslabi braniti i sami sebe, a s druge strane stalno pokušavaju podjarmljivati manje plemiće i pretvariti ih u svoje kmetove.

Čakavski su Hrvati ratovali protiv Turaka na strani Mlečana, na strani hrvatskih velikaša i Austrije, to su se pred Turcima morali povlačiti prema dalmatinskoj obali, u gradove, pa je tako Dalmatinska Zagora, kao i Lika ostala pusta, nenapučena.

Preskačući ipak nekih stodvadeset godina, počeo bih od godine 1497. koju karakterizira stalna borba za vlast između ugarskih i hrvatskih velikaša i plemića.

Može li to biti slika s dodjele prve književne nagrade koja nosi ime hrvatskih velikaša Petra Zrinskog i Katarine Frankopan?

Ovo je prvi strip posvećen pobuni i pogibiji njezinih nositelja hrvatskih velikaša Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu.

Na čelu urotnika bila su dvojica hrvatskih velikaša Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan.

Kad se govori o povijesti Novog Marofa prvo valja spomenuti Grebengrad, staro sada ruševno vlastelinstvo, nekada vlasništvo hrvatskih velikaša i plemića.

Grebengrad je sagrađen još u dvanaestom stoljeću kao tvrđava za obitavalište pojedinih porodica hrvatskih velikaša, te za obranu od eventualnih provala i napada.

Treći dio članka bavi se problemom točne datacije pobune hrvatskih velikaša na čelu s Petrom Svačićem protiv ugarskog kralja Kolomana.

Nakon izmjena raznih dinastija na tlu Zahumlja, domaćih knezova, hrvatskih velikaša, raških župana i bosanske vlastele, 1325. g. vladarom Zahumlja postaje bosanski ban Stjepan Kotromanić.