Ta je deklaracija imala pozitivni odjek u većini hrvatskih stranaka, ali je unutar vladajuće Hrvatsko-srpske koalicije postupno prevladalo gledište o stvaranju Âťsamost alne jugoslavenske državeÂŤ.

Članak iz 1906. o slavlju u Chicagu prigodom pobjede Hrvatsko-srpske koalicije i nekoliko napomena uz članak

Novi kadrovi nakon temeljitih komunističkih čistki postavljeni 2012. u odnosu na kadrove hrvatsko-srpske koalicije uspjeli su povećati gubitke skoro sedam puta, sa sedamdesetak milijuna 2011. na oko 450 milijuna u 2012., još i uz povećanje broja putnika, prometa od desetak posto tako da se spremaju na otpuštanje, odjednom () dvadesetak posto radnika.

Zagrebački Srbobran, danas doduše pod imenom Novosti, inače pokrenut za vrijeme vlasti hrvatsko-srpske koalicije Ive Sanadera, ne konstatira uzalud kako Hrvati za generale kojima se sudi, u cijelom svijetu pale svijeće i žale ih, a stanoviti Dragan Paić s Petrove gore, na kojoj su Velikosrbi 1990. oštrili svoje noževe protiv Hrvata i muslimana, kako su " Oluja i Tuđman dovršili ono što je Pavelić započeo.

Pridonio je modernizaciji političkih shvaćanja u Hrvatskoj te je snažno djelovao na suvremenike, ostavivši jedan od najjačih političkih tragova u hrvatskoj novijoj političkoj povijesti. [ 2 ] Suvremena hrvatska povjesnica uglavnom dijeli njegovu aktivnost na tri razdoblja: u prvom je kao urednik Crvene Hrvatske maestralno raskrinkao velikosrpski imperijalizam; u drugom je glavnim protagonistom Hrvatsko-srpske koalicije, dok je u trećem usamljeni i izolirani borac za Hrvatsku, nemoćan u bitci protiv imperijalnih kombinacija koje su se plele u Europi i inercije Jugoslavenskoga odbora.

Optužbu režimskoga i frankovačkog tiska da su pravi veleizdajice u Hrvatskoj zapravo vođe Hrvatsko-srpske koalicije, a ne Srbi izvedeni pred sud, Seton-Watson je okarakterizirao kao odviše naivnu.

Dr. Kršnjavi nije dvojio da je Seton-Watsonova brošura bila dobro primljena samo od Hrvatsko-srpske koalicije, jer je ona, navodno, otkupila cijelu nakladu da bi ju mogla Âťrazdijeliti po svijetuÂŤ.

O Hrvatima, članovima Hrvatsko-srpske koalicije Kršnjavi nije imao nikakvih iluzija: ÂťOni su uslijed promašene politike bečke i budimpeštanske vlade došli dotle da su pristali napustiti svoju hrvatsku nacionalnost u korist ideje državne samostalnosti u okviru Velike SrbijeÂŤ.

Aludirajući time na vladavinu Hrvatsko-srpske koalicije u doba banovanja Teodora pl. Pejačevića i dr. A. pl. RĂĄkodczĂĄya, Kršnjavi je, ne bez određene doze cinizma, zaključio da bi koalicionaši prihvatili i bana Raucha da on u Zagreb nije došao s već sastavljenom vladom.

Za uvođenje izvanrednog stanja u Hrvatskoj Kršnjavi je optužio samu Hrvatsko-srpsku koaliciju, čijoj se politici suprotstavljala i njegova Stranka prava (frankovci). Ä injenica da su ban Rauch i frankovački pravaši surađivali u borbi protiv Hrvatsko-srpske koalicije, za Kršnjavoga nikako nije značila da su zato on i njegovi stranački drugovi Âťpali u banove rukeÂŤ.

Politički program Hrvatske narodne zajednice uvelike se podudarao s politikom Hrvatsko-srpske koalicije u Banskoj Hrvatskoj.

S tim luđacima " i političkim fanaticima i ekstremistima se išao ujedinjavat " Svetozar Pribićević na čelu Hrvatsko-srpske koalicije, i prevratničkog samozvanog tzv. Narodnog vijeća SHS.

Ipak, suprotno Supilu koji od pravaša skreće, potežući prema Riječkoj rezoluciji (1905.) i stvaranju hrvatsko-srpske koalicije na sljedećim izborima, Kamov ističe potrebu vertikalnog oslanjanja, odnosno oslanjanje Hrvata na sebe same u borbi za vlastitu samostalnost, negira tzv. horizontalno oslanjanje, odnosno oslanjanje na druge narode koji bi Hrvatima pomogli u ostvarivanju slobode.

No, SSS nije imala niti jednog jedinog zastupnika u hrvatskom Saboru sve dok se 1905. godine nije udružila s nekim hrvatskim strankama u Hrvatsko-srpsku koaliciju, koju je vodio bivši pravaš i hrvatski politicar Franjo Supilo do 1909. godine, kada iz politickih razloga daje ostavku, nakon cega stvarni voda Hrvatsko-srpske koalicije postaje Srbin Svetozar Pribicevic, tajni agent zavjerenickog kralja Petra I Karadordevica i srpske teroristicke organizacije Crna ruka (Ujedinjenje ili smrt) iz Beograda, zajedno sa svojom bracom, od kojih je jedan brat osuden godine 1909. na zagrebackom veleizdajnickom procesu, zbog teroristicke djelatnosti.

Uz Savku Dabčević-Kučar i Miku Tripala okupili su se ugledni proljećari poput Dragutina Haramije, Srećka Bijelića koji je bio etnički Srbin, ali politički državotvorni Hrvat, tako da se ne može govoriti o HNS-u kao obnovitelju hrvatsko-srpske koalicije, čemu je težio Šuvarov SRP Krešimira Džebe, Ivice Vrkića, te poslovnih ljudi od Radomira Čačića na dalje.

Kao prvi čovjek Hrvatsko-srpske koalicije Supilo je imao stvarnu političku moć od svibnja 1906. do kraja 1908. godine.

Cjelokupno novinstvo hrvatsko srpske koalicije napalo je novo društvo kao »klerika li stičku« tvorevinu.

Podsjeća kako je prva opcija bila politika naprednjaštva i Hrvatsko-srpske koalicije, koja je, navodi, nastala pod utjecajem domaćih prilika, odnosno zbog nemoći tada najpopularnije pravaške stranke da riješi nagomilane političke, gospodarske i društvene probleme, a što se u književnosti osjećalo kao iscrpljenost realističke paradigme.

Sada je, i to je gaf, pridodan i Supilo, što je zasigurno nepismen prinos stanovitog Skoke: taj zaista nije u stanju zapamtiti tri jasna promičbena, a kamoli ideološka naputaka, budući da je šefu utrpao u usta izjavu čovjeka koji je tvrdio da su Hrvati, Srbi i Slovenci jedan troplemeni narod, pa bi sada bilo logično za očekivati da Milan Bandić u Linićevom gradu potakne donošenje neke nove« Riječke rezolucije »za stvaranje« Hrvatsko-srpske koalicije ».

Kao publicist djelovao je u periodici napredne omladine, Napredne stranke i Hrvatsko-srpske koalicije.

Od svibnja 1906. do ožujka 1908. stvarni je vođa Hrvatsko-srpske koalicije.

Put je poznat: od Riječke i Zadarske rezolucije preko Hrvatsko-srpske koalicije do stvaranja Kraljevine SHS.

Godina 1906. donosi pobjedu takozvane Hrvatsko-srpske koalicije na izborima za Hrvatski sabor.

Na praktičnom planu, to je značilo stvaranje Hrvatsko-srpske koalicije, kreacijom koje su Srbi priznati, de facto, kao politički narod u Hrvatskoj - prvi put u povijesti.

Njegova uloga u nastanku Hrvatsko-srpske koalicije (1905), njegov de facto liderski utjecaj u Koaliciji nakon Supilova povlačenja (1910), iz čega proistječe i njegova velika odgovornost za »ujedinjenje« 1. XII. 1918. te posljedice takva ujedinjenja, sve su to motivi trajne Krležine nesklonosti spram S.

Uz Trumbića i Josipa Smodlaku jedan je od pokretača politike novog kursa i među najzaslužnijim političarima za donošenje Riječke rezolucije 1905. godine (zapravo je njezin idejni začetnik) i za stvaranje Hrvatsko-srpske koalicije, te za njen dolazak na vlast.

Stoga je sve svoje napore usmjeravao k rušenju Hrvatsko-srpske koalicije (tada najjače snage u Hrvatskom saboru), koja je potajno radila na ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom.

Javnu političku djelatnost započinje 1906. kada je na listi Hrvatsko-srpske koalicije izabran u Hrvatski sabor.

Zajedno sa Franom Supilom bio je 1903. osnivač? Politike novog kursa?, donošenje Riječke rezolucije i stvaranju Hrvatsko-Srpske koalicije 1905. godine.

Eksplozije u Vukovaru i ubojstvo u Karinu usmjereni su na podrivanje hrvatsko-srpske koalicije na kojoj se temelji vlada " dvonacionalnog jedinstva ".