Da je tome tako svjedo č e i sljede ć i citati iz Krležine esejisti č ke ostavštine: O, koliko sam puta č uo i č itao o svojoj malenkosti da sam internacionalisti č ki odrod i da mrzim hrvatstvo, premda ne poznajem me đ u hrvatski poetama niti jednog koji je bio narodniji od mene i niti jednog koji je više od mene varirao temu o potisnutoj svijesti hrvatskog narodnog osje ć aja. (Miroslav Krleža, Odlomci predgovora za studiju o hrvatsko srpskom problemu, u: Deset krvavih godina, Zora, Zagreb, 1957.) Hrvatstvo molim lijepo, ne zna č i onih pet dosadnih i glupih kavana u našem gradu, ni ona tri spomenika [ ] kojima se pridružio još jedan bron č ani biskup, nego Hrvatstvo zna č i onu masu bijednika i robotnika, koji svi tegle i argatuju neprekidno (mnogo više od osam sati dnevno)