Aneksom, tzv. " Krpicom " Hrvatsko - ugarske nagodbe, u Rijeci je 1869. uspostavljen mađarski provizorij koji je trajao do 1918. godine.

Tijekom 17. stoljeća Hrvatska je u sklopu hrvatsko-ugarske državne zajednice imala poseban državno-pravni položaj.

Prvo se upoznao s Banskom Hrvatskom, koja se također po odredbama Hrvatsko-ugarske nagodbe nalazila u istočnom dijelu Monarhije, u specifičnom položaju s Ugarskom, ali s priznatim pravom na uživanje djelomične državne autonomije.

Na dvoru Ernušta 23. rujna 1526. godine, nepunih mjesec dana nakon bitke hrvatsko-ugarske vojske i Osmanlija na Mohačkom polju, održan je Sabor Kraljevine Slavonije na kojem je ban Krsto Frankopan Brinjski izabran za skrbnika i branitelja kraljevstva.

Rijeka, 1868. god. biva proglašena za corpus separatum krune sv. Stjepana, 1868 - 69. dolazi do Hrvatsko-ugarske nagodbe, a zatim, 1870. hrvatski Sabor prihvaća upravu centralne Ugarske vlade nad Rijekom.

Po sklapanju Hrvatsko-ugarske nagodbe, Kraljevska dalmatinsko-hrvatsko-slavonska dvorska kancelarija prestala je s radom 31. siječnja 1869., a njezine je nadležnosti 16. kolovoza 1869. preuzela Kraljevska dalmatinsko-hrvatsko-slavonska zemaljska vlada.

Gradina Tuščak podignuta je na prijelazu iz 12. u 13 st. na tadašnjoj granici Njemačke i Hrvatsko - Ugarske države.

Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. u službenoj uporabi u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, koja se još nazivala i Trojedno kraljevstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, bio je grb sastavljen od grbova ovih kraljevstava okrunjen Krunom sv. Stjepana.

Nije uzalud Zagreb bio unionistički grad od Hrvatsko-Ugarske nagodbe 1868. do sloma Austrije.Lp.

Pri spomenu mjesta Mohač mnogi, posebice povjesničari, odmah pomisle na glasovitu i veliku bitku koja je na Mohačkom polju vođena 29. kolovoza 1526. između hrvatsko-ugarske i turske vojske.

Za vladavine kralje Kolomana, 1107. godine, Brač je u sklopu hrvatsko-ugarske države.

Međutim, 1135., Venecija osvaja Brač, da bi oko 1170. opet bio pod Bizantom za kratko vrijeme, jer već 1180. ponovno je u sastavu hrvatsko-ugarske države.

Tako, 1. travnja 1278. godine ova područja dolaze pod vlast Venecije koja traje do 1358. Iste godine Brač još jednom ulazi u sastav hrvatsko-ugarske države.

Škrinju je, po narudžbi hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete Kotromanić, od kucanog zlata i srebra izradio 1380. godine zlatar Franjo iz Milana, koji je u Zadru imao radionicu.

Nadpis su, međutim, u XVIII. stoljeću dali ukloniti Mlečani nastojeći svuda uništiti tragove hrvatske i hrvatsko-ugarske države.

Naš plan da s njima organiziramo (čuj, organiziramo?) EP 2012., možda je dobrosusjedski plan hrvatsko-ugarske nagodbe vezan za meč 12. listopada u Budimpešti.

Gradivo Mješovite hrvatsko-ugarske komisije opisuje međe između Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke županije s jedne strane i Zaladske županije s druge strane (1898. - 1901.).

Ajmo nastavit ovo moje šetuckanje dok mi se da odat cek cek ovo triban litretat, stvarno mirita. ne samo zato šta je ovo crikva Sv. Šime koja je dobila to ime od dana odkad se u njon cuvaju moci tega sveca (ranije je bila crikva Sv. Stjepana).. triba napomenit onima ca su zaboravili (da nerecen ca nisu znali) da se u ton crkvi nalazi jedna puno lipa pozlacena srebrena škrinja u kojon je uz relikvije sveca i kruna hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete (cer Stjepana Kotromanića a žena Ludovika Anžuvinca).

Željko Bartulović,« Pravno-povijesni aspekti zbivanja 1918. na Sušaku i Rijeci », u uvodu je prikazao pravni položaj Rijeke od Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. do 1918. i talijanske okupacije Rijeke i Sušaka.

Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe Kraljevski zemaljski arhiv postaje pomoćni ured Zemaljske vlade, koja 1870. donosi Zakon o Zemaljskom arhivu u Zagrebu s odredbama o korištenju gradiva, čime se Arhiv otvara javnosti.

U travnju 1893. zatražio je audijenciju kod bana Khuena Hédérváryja i prosvjedovao zbog kršenja Hrvatsko-ugarske nagodbe na željeznicama u Hrvatskoj.

Biograd na moru je bio (samo) grad u kojem su se krunili hrvatski kraljevi - i oni iz narodnih dinastija, i oni vladari Hrvatsko - ugarske države, koja je bila personalna unija (pa su se odvojeno krunili ugarskom, a posebno hrvatskom krunom).

Nakon sloma hrvatsko-ugarske vojske u bitci na Mohačkom polju 1526., Frankopani sudjeluju u radu Hrvatskog sabora koji je na zasjedanju u Cetinu 1527. ponudio kraljevsku krunu Ferdinandu Habsburškom (65).

je velika prekretnica u povijesti republike. mlečani definitivno napuštaju dubrovnik. kneza biraju iz redova svoje vlastele. ulaze u sastav kraljevstva dalmacije i hrvatske, odnosno hrvatsko-ugarske krune. za ovu priliku je važno samo to da je dubrovačka mornarica činila glavninu ratnih brodova te krune.

Dr. Stanislav Vitković predvodit će u ponedjeljak 9. svibnja 2011. godine u 19:00 sati u akademskoj crkvi sv. Katarine u Gornjem gradu Svečanu Misu na dan rođenja zadnje austrijske carice i hrvatsko-ugarske kraljice Zite.

Među političarima bio je priznat kao najbolji financijski stručnjak, pa je svoju političku djelatnost naročito razvio u pobijanju financijskog dijela Hrvatsko - ugarske nagodbe iz 1868. godine, dokazujući koliko Ugarska pljačka Hrvatsku i kakve to ima posljedice za sveukupni život hrvatskoga naroda.

Hrvatsko pravo smatra da su ti napisi nastali samo zato da se dokaže veza između napretka u Ugarskoj i sličnog procesa u Hrvatskoj da bi se potvrdila potreba postojanja hrvatsko-ugarske državne zajednice.

Odjel za unutarnje poslove djelovao je kao sastavni dio Zemaljske vlade Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u Zagrebu, od 1869. do 1921. godine, temeljem odredbi Hrvatsko-ugarske nagodbe, poglavito članka 6. Nakon 1918. godine Unutarnji odjel se pojavljuje pod nazivom Povjereništvo.

Podstranjani su svjedočili stvaranju Hrvatsko - Ugarske države 1102. Godine, ali nisu htjeli prihvatiti strance na hrvatskolm prijestolju, te su s ostalim u Mosoru osnovali Poljičku Republiku - župu, koja je znana po svom Poljičkom statutu.

U sklopu projekta predviđeno je istraživanje nekoliko problemsko-istraživačkih cjelina: 1. proučavanje društvenih i gospodarskih prilika od oslobođenja od osmanske vlasti do Hrvatsko-Ugarske nagodbe; 2. međusobni utjecaj društvenih prilika i gospodarskog razvoja te veze gospodarskih subjekata s drugim dijelovima Hrvatske, odnosno Habsburške Monarhije; 3. utjecaj društvenog i gospodarskog razvoja na formiranje hrvatskog identiteta; 4. proučavanju demografskog razvoja i migracijskih kretanja u Slavoniji; 5. socijalna kretanja u Slavonskoj vojnoj krajini; 6. utjecaj vjerske pripadnosti na stvaranje identiteta u Slavonskoj vojnoj krajini; 7. proces rađanja nacionalne svijesti u revoluciji 1848. u Slavonskoj vojnoj krajini i 8. gospodarsko značenje velikih riječnih prometnica.