Vrhunac svoje moći unutar hrvatsko-ugarskog kraljevstva dosežu u 13. st. za vladavine bana Pavla Šubića Bribirskog, koji suvereno vlada južnom Hrvatskom, a u vrijeme bana Mladena Šubići vladaju i dijelom Bosne.

U to doba, Žumberak je prostor kojim prolazi granica između dvije velike feudalne države Hrvatsko-ugarskog Kraljevstva i Njemačkog Carstva.

Prostor koji su Slaveni naselili pripadao je najprije Bizantu, ali s vremenom je većina sadašnje Bosne i Hercegovine potpala hrvatskoj državi u vrijeme hrvatskih narodnih vladara Trpimirovića (9. - 11. stoljeće) s kraćim periodima srpske vladavine (npr. za vladanja velikog župana Časlava), a kasnije je bila u sklopu hrvatsko-ugarskog kraljevstva pod ugarskim vladarima (Arpadovići) s periodima bizanske vlasti.

U njemu možete naći niz izuzetno zanimljivih priloga međukojima izdvajamo one o zastavama u svemiru, o dosad nepoznatoj zastav hrvatsko-ugarskog kraljevstva iz 18. stoljeća, o novom heraldičkom kolegiju na Sveučilištu, o novim knjigama i znanstvenim radovima.

Naime, Bosna i Hercegovina i Hrvatska čine jednu geopolitičku cjelinu, one su bile u sastavu Hrvatskog, zatim Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva u srednjem vijeku, a od 1878., odnosno 1908. godine, bile su u istoj državi, Austro-Ugarskoj.

Nakon Zapoljine smrti, Habsburgovci su ostvarili svoju vlast na čitavom području Hrvatsko ugarskog kraljevstva, uz obvezu da će u Hrvatskoj stalno izdržavati tisuću pješaka i dvjesto konjanika i poštovati kraljevska prava i sloboštine.

U Bosni je od 12. st. nastajala posebna banovina u sjeni hrvatsko - ugarskog kraljevstva i pod njenim suverenitetom.

Dubrovnik ulazi u sklop hrvatsko-ugarskog kraljevstva i tako započinje novo razdoblje svog povijesnog razvitka s većim ovlastima i mogućnostima gospodarskog jačanja. (2)

Od davnine je postojala starohrvatska utvrda Zelengrad zahvaljujući kojoj se ovo mjesto nalazi na svim starim zemljopisno vojnim kartama Hrvatsko-ugarskog kraljevstva i Mletačke republike s početka XVI stoljeća

Poslije te katastrofe, koja je znacila slom Jagelovica i preustrojstvo hrvatsko-ugarskog kraljevstva, Osmanlije su imale otvoren put prema Budimu i Becu.

Zadar je prastari europski sveučilišni grad: na tradicijama crkvenog školstva koje se u Zadru spominje od 10. stoljeća, još 14. lipnja 1396., u vrijeme procvata Zadra u zajedništvu s ostalim hrvatskim prostorom unutar Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, ali i građanskog rata u Hrvatskoj između kraljeva Žigmunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog, u vrijeme pape Bonifacija IX., zadarskog nadbiskupa metropolita Petra II.

Godine 1450., Hunjadi je otišao u Požun (današnja Bratislava), tadašnju prijestolnicu Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, kako bi s Fridrikom III. dogovorio puštanje Ladislava V., no bez uspjeha.

Nekad se na prostoru Medviđe nalazilo selo Krmpote čije je stanovništvo tijekom turske okuopacije ovih prostora iselilo u tri velike i više manjih seoba na prostor Hrvatsko-ugarskog kraljevstva kod Senja, između Senja i Crikvenice i naselili su prostor oko crkve sv. Jakova i nazvali ga Krmpote kako se i danas zovu..

Starije je, dakle, razdoblje geopoliti č kog položaja BiH jasno definirano to je me đ uprostor izme đ u Hrvatske i Srbije, Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva i Rima, da bi na kraju sve savladali Osmanlije, pri č emu je važno da su i hrvatski i srpski feud zauzimali samo dijelove BiH, a Osmanlije č itav njezin teritorij, ali i više od toga.

Ovaj prikaz legende o Sv. Ladislavu smatra se najstarijim sačuvanim prikazom te vrste na prostorima hrvatsko-ugarskog kraljevstva, te stoga izaziva veliku pozornost znanstvenika.

Za vrijeme križarskih ratova, početkom 13. stoljeća, Dubrovnik dolazi pod vlast Venecije koja ovdje vlada sve do druge polovice 14. stoljeća, kada Zadarskim mirom grad ulazi u sastav hrvatsko-ugarskog kraljevstva.

Husari su bili vrsta konjice koja je na podruju Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva postojala od 15. stoljeća sve do kraja I. svjetskog rata.

Izraz husar će se tijekom 16. stoljeća ustaliti za sve lake konjaničke postrojbe na tlu Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.

Posmrtnog, proglasila ga je i upraviteljem Hrvatsko-ugarskog kraljevstva (lat.

S izuzetkom jednog vojnog pohoda kojeg je protiv Bizanta vodio 1183. (borio se zajedno sa Srbima i Mađarima kao vazal Hrvatsko-ugarskog kraljevstva), Bosna je njegovu vladavinu provela u miru.

Sudjeluje u borbama Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva i Srbije protiv Bizanta (1181. - 1183.).

Zmajev red je viteški red osnovan u srednjem vijeku u okviru Rimokatoličke crkve s nakanom da zaustavi prodor nevjernika (islama) na prostor Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.

On je bio strateški i politički red u potpori Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.

U prizemlju južnog krila se potom nižu najvažniji događaji, dokumenti i spomenici iz vremena hrvatskih kraljeva i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva (od 11. do početka 15. stoljeća).

[ 1 ] Bitka je koja se 29. kolovoza 1526. godine odigrala na Mohačkom polju između Hrvatsko-ugarskog kraljevstva i Osmanskog carstva.

U trenutku njegova sklapanja Zadar je bio središte u kojem su se, nakon dvogodišnjeg oštrog ratnog sukoba, sastale dvije tada značajne svjetske sile: predstavnici najveće pomorske sile srednjega vijeka, Venecije i predstavnici Hrvatsko-ugarskog kraljevstva čiji je vladar, kralj Ludovik Veliki iz kraljevske kuće Anžuvinaca osobno sudjelovao na ovom miru.

Težnje susjednih država i naroda da ovladaju hrvatskim jadranskim prostorom najbolje dolaze do izražaja krajem srednjeg vijeka, kada dolazi do slabljenja Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, potenciranog unutarnjim slabostima s jedne strane te osmanskim osvajanjima i pritiskom Venecije s druge strane.

Nakon dolaska raznih barbarskih plemena te raspadom Rimskog carstva, tek u 7. stoljeću ovdje dolaze Hrvati, te vladaju na području današnje Osječko-baranjske županije sve do nastanka hrvatsko-ugarskog kraljevstva 1102. godine.

Druga sezona hit serije Sulejman Veličanstveni započinje spektakularnim prizorom bitke između Hrvatsko-ugarskog kraljevstva i Osmanskog carstva na Mohačkom polju iz 1526., koja se u stvarnosti snimala tjedan dana pored grada Edirne (sjeverozapadni dio Turske), te na obalama rijeka Meric i Tunca, i u čijem je stvaranju sudjelovalo preko 2000 ljudi, većinom statista koji su glumili vojnike, Osmanlije i Ugare, iako je tehnička ekipa brojilo preko 150 članova.

Smanjenje hrvatske autonomije u okviru hrvatsko-ugarskog kraljevstva dovelo je do nestanka ove monete.