Artuković je ocijenio kako su radovi povjesničara Vladimira Geigera i Mate Rupića zadužili hrvatsku historiografiju, rekavši da čak i u samostalnoj Hrvatskoj nije bilo lako početi izdavati knjige s tematiikom kojoj su se oni posvetili.

Ta je polemika imala više dimenzija, no najvažnije su dvije: u modernosti pristupa Nada Klaić je bila superiorna, i može se reći da je njena dominacija u tom pogledu utjecala pozitivno na hrvatsku historiografiju uopće.

Sam autor u predgovoru knjige (906 str.) napominje kako je u nas vrlo malo pokušaja pregleda ili uvida u opću ili hrvatsku historiografiju.

Sve su to razlozi zbog kojih je ovaj pravilnik čudan, loš i ponižavajuć za hrvatsku historiografiju.

Stoga je, primjerice, na jučerašnjem znanstvenom skupu Josip Folo kao jedan od izlagatelja iznio ocjenu kako je Rabar, zapravo, »uveo hrvatsku historiografiju ravnopravno u tokove europske povijesne znanosti«.

Istvánffy) spominje pod imenom Matija; u hrvatsku historiografiju to ime uvodi V.

Za hrvatsku historiografiju od posebne su važnosti mnoge zabilježene činjenice, koje su i danas manje poznate, a odnose se na pojedine hrvatske povjesničare, koji su na primjer sudjelovali u održavanju jasenovačkoga mita, ali i o djelovanju OZNE i UDBE te političkom donošenju odluka o tajnim egzekucijama stvarnih i mogućih protivnika komunističkoga režima, čijim su žrtvama postali i Tuđmanovi roditelji.

Obilježavanje velikih obljetnica poput ove, napose kada ih organiziraju vodeće političke, kulturne i znanstvene institucije, u velikoj je mjeri prožeto čitavim nizom poruka usmjerenih ka učvršćivanju nacionalnog i kulturnog identiteta, stoga je već neko vrijeme i sâmo obilježavanje obljetnica postalo predmet historijske analize ili dekonstruiranja, no za hrvatsku historiografiju ono je u ovom trenutku prvenstveno poticaj za upoznavanjem s određenim istraživačkim iskustvima i trendovima jedne značajne europske historiografije.

Što se pak tiče mogućeg značenja kolokvija za talijansku historiografiju ostavljajući po strani njezin dio koji se već bavi hrvatskom i jugoistočnoeuropskom poviješću, osnažen pojavom novih mladih istraživačica i istraživača (primjerice Stefana Petrungara, Monice Priante, Nicolette Giostrelle i dr.) kolokvij bi ju trebao podsjetiti na potrebu iskazivanja većeg interesa za susjednu hrvatsku historiografiju.

U historiografiji se od 1622. spominje pod imenom Matija, a u hrvatsku historiografiju to ime uvodi povjesničar Vjekoslav Klaić.

A nije jedini, cijeli niz znanstvenika poput njega i Jere Jareba su morali stvarati hrvatsku historiografiju u inozemstvu, dok su neki poput Rudolfa Horvata protjerani s fakulteta.

moram s vama javno podijeliti zahvalnost za sve što ste učinili za hrvatsku historiografiju i publicistiku posljednjih dana, a da niste ni bili svjesni koliko je vaš mali korak i klik na portalu značio za veliki iskorak koji smo godinama čekali.

A hrvatsku historiografiju pozicionirati i usmjeriti u novim, zdravijim pravcima.

Pritom je uobičajeni problem za hrvatsku historiografiju kašnjenje ili izostanak prijevoda teorijske literature.

Klaićka je svojim redukcionizmom hrvatskog srednjovjekovlja zabila takav nož u hrvatsku historiografiju da ćemo još 100 godina čistiti posljedice nastale mitomanije, ilitiga " popunjavanja ničije zemlje ".

Kao promicateljice obiteljskih, odgojnih, vjerskih i nacionalnih vrednota one su zadužile ne samo hrvatsku historiografiju i literaturu već su svojim utjecajem doprinijele zbližavanju vjerski heterodoksnoj europskoj sredini.

Ali niže plemstvo i sam narod ne htjedoše ni čuti za takav pustolovni pothvat, nego se obore na kralja i sasijeku ga.ÂŤ U tom mišljenju autor zapravo slijedi tadašnju hrvatsku historiografiju, u prvom redu Ferdu Šišića.

Nakon 1945. radi na raznim poslovima u Beogradu i Zagrebu, a od 1954. u Jadranskom institutu JAZU, što se pokazalo veoma sretnim rješenjem i za njega i za hrvatsku historiografiju.

Književnik Tomislav Marijan Bilosnić zadužio je i hrvatsku historiografiju, poglavito onu koja obrađuje prošlost Zadra, Nina, Velebita, Ravnih Kotara, Bukovice, zadarskih i kvarnerskih otoka.

Bilo je to posebno vrijeme za hrvatsku historiografiju, kao uostalom i za Hrvatsku u cijelosti, koje samo po sebi zavređuje istraživačku pozornost i diskusiju povjesničara.

Stoga je izlaganje Mladena Tomorada posvećeno prikazu uvođenja informacijskih tehnologija u hrvatsku historiografiju, od prije deset godina, u čemu je Tomorad imao aktivnu ulogu.

Članak Utjecaj Račkoga na hrvatsku historiografiju (27 - 39) napisao je Lujo Margetić.

U uvodu autor daje pregled tema kojima se Franjo Rački bavio za života, a koje su od presudne važnosti za hrvatsku historiografiju.

Radi nekih budućih izlaganja i rasprava o ulozi ili stradanju Hrvata u BiH tijekom 1990 - ih, korisno je znati podatke, koji su i meni tek nedavno postali poznati kad sam pročitao sjajno i za hrvatsku historiografiju, ali i hrvatske političare, prevažno djelo - ' Stanje katoličkih župa na području Bosne i Hercegovine između 1991. i 2011. godine ', tiskano u Sarajevu, u prosincu 2011. (nažalost, tu sam knjigu dobio u ruke nakon što je moja knjiga ' Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990 - ih ' već bila tiskana, pa nisam iskoristio neke podatke):

Koje dakle napomene iz Jenkinsove knjige vrijede za hrvatsku historiografiju?

Koliko su i kako vladajuće ideologije utjecale na suvremenu hrvatsku historiografiju?

Ono što je bitno za hrvatsku historiografiju pitanje je o Tomislavovu zauzeću jednoga dijela nekadašnje Panonske Hrvatske.

Dokaz tomu je i monografija »Povijest Dubrovnika«, koja je objavljena 2003. i kojom ste uvelike obogatili hrvatsku historiografiju.

Jedino je veliko pitanje za hrvatsku historiografiju u vezi s Krajinom - karakter, plan i provedba operacije " Oluja " pokrenute radi likvidacije krajinske paradržave, što, međutim, treba razmatrati u hrvatskom, a ne u srpskom kontekstu, pošto se ne može puno saznati praćenjem događaja " iznutra ", sa " saokrajinskog " stajališta, na temelju njihove percepcije, kako to čini krivo nasađeni Barić.

Problem je svakako i različit kontekst o kojem govori Jenkinsova knjiga od onog koji obilježava hrvatsku historiografiju.