Za pismoznance i farizeje Isusova vlast opraštanja grijeha je huljenje na Boga (2, 7), smeta im Isusova dobrota prema grešnicima (2, 15 - 17), spremnost da i u subotu pomogne bolesnomu čovjeku.

Ni u kojem dobu, ni u kojoj Dispenzaciji nisu Proroci izbjegli huljenje svojih neprijatelja, okrutnost svojih tlacitelja, klevete ucenih svoga doba koji su se zaodjenuli u cestitost i poboznost.

Ne znači li to izricati užasnu nepravdu i huljenje na nebo?

A teretom i posledicama pada ne nazivamo mi sam greh kao što je: bezboštvo, huljenje na Boga, ubistvo, pakost i sve ostalo što proizilazi iz pokvarenosti ljudskog srca nasuprot volji Božijoj, a ne od prirode, - (jer su mnogi praoci, proroci i drugi bezbrojni muževi, kako u Starom tako i u Novom zavetu, isto tako božanski Preteča, a po preimućstvu mati Boga i Slova i Prisnodjeva Marija, bili čisti kako od ovih tako i od drugih sličnih grehova), - već naklonost ka grehu, i one nevolje kojima je božansko pravosuđe kaznilo čoveka za njegov prestup, kao što su: teški poslovi, brige, telesne slabosti, bolovi prilikom porođaja, lutanja po zemlji i na kraju telesna smrt.

Napomena: Pečačenje sebe i svega svojega, zatim razvezivanje i kidanje Sotoninih pečata ponavlja se tri puta, U ime Oca i Sina i u ime Duha Svetoga, jer su okultne prakse i sotonski pečati tri puta postavljeni za huljenje Presvetog Trojstva.

Vi štujete kao Boga čovjeka koji uopće nije Bog. " I to potkrepljuje s nekoliko navoda iz Biblije dok ostali zatvaraju uši da ne čuju huljenje unitarijanca.

Ali porivi koji dolaze od Sotone stravičniji su i užasniji, poput onih na huljenje Boga i na samoubojstvo.

Izraz: SAMO SMO LJUDI, je huljenje.

U njih spadaju i oni koji vrše huljenje boga riječju, mišlju i pisanjem.

Samo, ono Josipovićevo da će ih se oni vječno sjećati i čuvati uspomennu na njih zvuči kao teško huljenje nad mrtvom hrvatskom mladosti ili.. kao priznanje postojanja savjesti koja proganja.

Huljenje je još jedna isključiva povlastica ljudi.

Vidim da stojis pred kipom, gipseni kip, klanjas se gipsu, sto jes bas huljenje boga, jer u pravoj krscanskoj vjeri nema mjesta za kumire.

Kako su Gospodina Isusa Krista smatrali običnim čovjekom a ne Bogom držali su da je on svojim činom u kojem je uzetome grijehe oprostio posegnuo u Božja prava pokazavši tako svoje huljenje prema Bogu.

Prognozirati je, dakako, nemoguće, ali očekivati medalje od navedenih nije huljenje.

Neke televizijske emisije nekada daju ljudima rog pod svijeću, neistinu pod istinu, nasilnost pod jednakost, ovisnost pod neovisnost, tajnost pod javnost, tamu pod svjetlost, zlobu pod samostalnost, klevetu pod službenost, objedu pod pobjedu, formaciju/odgajanje pod informaciju/obavještavanje, bezobraznost pod obrazovanje, besramnost pod slobodu, zaluđivanje pod pouku, iskorištavanje pod uslugu, reklamu (promidžbu) pod vjeru, mamac pod dobrobit, javno mnijenje pod neprevarljivo učiteljstvo, pristranost pod nepristranost, nastranost pod krepost, raspuštenost pod dopuštenost, vrijeđanje pod demokratičnost, pljuvanje pod odlikovanje, zlo pod dobro, zaglupljivanje pod prosvjećivanje, zatucanost pod znanost, nametljivost pod susretljivost, samogovor pod razgovor, podvalu pod pohvalu, priklonjeno navijanje pod vjerno izvješćivanje, potkopavanje (rušenje) jednih pod nepovredivost posla (profesije), promicanje drugih pod slobodu izbora (neovisnost posla), licemjerje pod pravo, predrasudu pod izvjesnost, prinudu pod izbor, patvorinu pod stvarnost, mogućnost pod činjenicu, želju pod zbilju, privid pod pojavu, huljenje pod objavljivanje, izrugivanje svetinja pod odijekljenost Crkve i Države, nastrljivost pod uvjerljivost, prosototu pro ljepotu, neuljudnost pod smjelost, drskost pod hrabrost, zavisnost pod nezavisnost, dio pod cjelinu, otrov pod nektar, crnu kroniku pod jedino događanje, krokodilske suze pod sućut...

Ovakvu sramotu, ovakvu prevaru, huljenje na BOGA i na sve stoje covijeku sveto se ne pamti u citavoj dosadasnjoj povijesti covijecanstva.

Oci svete Katoličke Crkve kao i duhovni učitelji jednodušno smatraju psovku i huljenje za najveći grijeh od sviju grijeha te kao i sveti Jeronim govore da su svi ostali grijesi posve maleni kada se s ovim usporede.

Tako sveti Bernard govori i uči da većina grijeha dolaze ili iz ljudske slaboće ili iz neznanja, a da psovka i huljenje nastaje iz zlobe srca.

Kod svakoga grijeha kršćanin grešnik ima neku korist, odnosno: ohol ima ugled pred ljudima, škrtac ima novac i tako dalje, dok psovač i hulitelj nema nikakve koristi i zato je psovka i huljenje doista ludost i pravi đavolski grijeh.

Kako je psovka i huljenje težak i velik grijeh još je kršćaninu jasnije kada vidi sablazan koja zbog toga grijeha nastaje.

U gradovima i selima, na poljima, livadama i putovima, u palačama i prosjačkim kolibama i radionicama, odnosno na svim mjestima čuje se psovanje i huljenje na Boga.

Kršćanin koji želi da Boga nema, da umre, da nema moći zlo kazniti ili tko bjesni protiv Boga te mu zlo ili smrt želi, griješi odnosno vrši psovanje i huljenje proklinjanjem Boga.

Psovanje i huljenje proklinjanjem Boga je onda kad se Bogu nešto želi, odnosno kad se Bog, njegovi sveti, svete stvari, zazivaju kao sredstvo osvete ili kad se stvorovi, ukoliko su djela Božja proklinju.

Koliki je grijeh psovka i huljenje također se vidi iz kazne kojom Bog kažnjava taj grijeh.

Postaviti se u ulogu Boga i mijenjati odnosno spajati ono što je nespojivo je huljenje Boga.

Optužuju ga za huljenje Boga i za lažno prorokovanje, religijske zločine koje je Zakon kažnjavao smrtnom kaznom - kamenovanjem.

Huljenje ili samo roptanje na Boga u duši i na rečima.

crkva naglašava danas kako su i oni proganjani kao i Stepinac od 45. od komunista međutim nije Stepinac svetac po proganjanju, nego po strpljivom nošenju križa i neodstupanja od Božjih vrijednosti po čemu smo mu mi današnji mali ljudi koji jedva spajaju kraj s krajem najsličniji i mislim da je naročito huljenje Boga prigovaranje da su od nekoga proganjani, a imaju sve što im treba i još mnogo više, i to ne svojom zaslugom jer svaki novac koji dobiju je težak dar žuljevitih ruku radnika seljaka

Da bi kršćanina odvratila od psovke i hule sveta Katolička Crkva je nalagala veoma strogu pokoru psovačima i huliteljima jer je psovka i huljenje teški grijeh i uvreda Bogu.

Posve je sigurno da je psovka i huljenje teški grijeh kada se njime vrijeđa klanjanja najdostojnije biće, ljubaznoga Oca te najvećega kršćaninova dobročinitelja, odnosno samoga Boga.