(oprostite na ponovljenom radioheadu, chak i istoj pjesmi, ali... ovo je moj blog i mogu radit shta god hocu:) dodjoh s jaruna, ne bijah doma (od 11 am), lista je duga... a na telki onaj glupi " I see dead people ".... onda, sad sam bash u smeche bacila omot kartonski u koji mi su mi bile omotane mrezhcije koje se stave u tush i lavandin da se odvod ne zachepi... stvarno ne znam kako to krache objasniti, tj. koje je pravo ime tim stvarcchicama (nije znao ni salesman btw) al znate na shta mislim... bacila sam i izvadak, tj. izvadka dva... jedan iz banke (na kojem je pisalo moje very satisfing stanje na rachunu... yiha) i jedan s faxa (na kojem je pisalo moje satisfaing/not very/stanje ocjena; al za stipendiju ce dostajati)... bacih i par zvakacha, ali to se svaki dan desi... tako da njih vishe necu spominjati (kao uostalom ni otpatke iz menze, niti stapiche za ushi koje usam i bacam every day) vjerujem da je tu bila i jedna boca vina, ubijena na putu za jarun, a posho pivo ne volim tamo sam ostala zedna... flaster, da, flaster sam bacila... kao DJECHJI je, a na njemu redom: pomfri (t), kompjuter, coca-cola, hot dog... mislim, to je za onu glupu amerikansku djechicu kojima je to zivot, necu da takav style pojede i nas balkance... neka im nacrtaju ljuljachku, psa i loptu, to je djecu, a ne odmah in na konzumerizam naviknut... ma da, da, znam, u tome i je trik, on malena ih na tu maniju natjerat, da se osjecha depresivno ako ne kupi barem neshto (ali bilo shta) svaki dan... pravi shareni artikal... sad sam mad jer sam propustila " vojceka " a reprize hvalabogu nema, jer to nije neka glupa sapunica pa da ce ju reprizirat, tako da idem sad ubit ovog leptira shta mi tu leti pa da i njega mogu baciti u smeche i ichi mirno spavati...

Npr. zadarske orgulje Npr. crkva sv. Križa u Ninu I izložba keramike u galeriji iza nje Zadarske orgulje Vizualno-zvučna cjelina u kojoj je čovjek ono što jest - mal ' naspram prirode... naspram mora... svjetlost koja korespondira s kozmičkim širinama... zvuk mukao... tup, oštar... razmišljam o ovom neimaru... s puno poštovanja... koja je duša tol ' ko moćna i intuitivna da učini ovaj projekt... cijenim ga... to je individualac jak, hvalabogu da takvijeh ima (zašto mislim da je to muškarac?

A nista osim D vitamina nije nikad zlicom bilo uslo na njegova usta, a on je hvalaBogu odvratan.

Hvalabogu, ne znam o kome pričaju.

A mi smo unatoč solidnom nastupu završili 18 ti, kolko je moje uho-gluho moglo čuti - izvedba je za nijansicu, ali stvarno malu nijansicu bila lošija od polufinalne, malo je i kamera promašivala kadrove, malo sa pokretima nije sve sjelo kako treba, trema je učinila svoje, no radi se stvarno o nijansama i našima stvarno čestitam jer su pošteno odradili posao Iskreno mislih da ćemo za barem 6 - 7 mjesta biti bolji, no kad se osvrnem na sve viđeno - dobro je... hvalabogu na susjedima nismo zadnji, susjedi hvala - hvala susjedi

Danas je, na žalost, nerazumijevanje dovelo do splasnute euforije i nemogućnosti animiranja određenih ljudi na slabijim tekmama (što, hvalabogu, nije slučaj sa mnom)... da se razumijemo, navijanje nije slabo, ali moje je mišljenje, da nije bilo određenih sranja, srce grupe je danas moglo biti puno moćnije, a skupina puuuno brojnija, glasnija i kvalitetnija... onako kako je znala biti u 90 ima puta 5. Nije se jednostavno dogodio neki veći napredak koji se po prirodi morao dogoditi. da ne budem krivo shvaćen, ne propagiram nikakvo koketiranje s bilo kakvom politikom (radikalni sam protivnik svake političke ideologije na stadionima/dvoranama) ali mislim da bili zanimljivo da imamo jednu grupu s pomalo različitim stavovima od ostalih - to je uvijek dodatni naboj a i vizualni rat bi bio interesantan.

A, da,,, brkovi... ne, nije problem kako istaknuti brčine, hvalabogu, ja bi istakla sebe u njima.. Zato,, eto, ta pitanja... kako se iz mase nekako istaknuti, jelte...

Bojim se da se ne radi o strahu od EU odmazde, već o vječnoj težnji hrvatskih političara (i političara općenito) da se ućipe pod skute nekome tko će im pružiti podršku u što kvalitetnijem i iscrpnijem tlačenju vlastitog naroda, a hvalabogu, u svoju nemalu materijalnu korist.

Singlove svi, hvalabogu, znamo i onda nema prepreke za Daddy Cool, Rasputin, Ma Baker...

Ne osjećam ništa, hvalabogu... malo me miris proljeća na jedan treptaj vrati u ono vrijeme, pomakne me u neku drugu dimenziju mojeg postojanja, neki drugi život... ali se brzo vratim.

ajmo dakle trvit o Mesiću. što ne bismo ignorirali također i premijerov ustaljeni običaj da se na novinare okupljene na presicama Vlade otresa kao na gomilu idiota koji mu izuzetno idu na jetra ali ih mora podnosit na kraju svake presice, no hvalabogu ima status premijera pa si može dozvolit da ih svisoka indirektno naziva idiotima riječima da je baš to pitanje nebitno, da je baš to pitanje već odgovoreno, da baš to pitanje nema blage veze sa temom, pa se ogledava, pa se čudi ko pura dreku da kakvo je ovo sad pitanje, samo što ne koluta očima pred kamerama itd. ajmo kontinuirano izbjegavat također premijerov katastrofalan odnos prema novinarima kao uhu nacije a time i prema svima nama, i dakle činjenicu da osim Mesića premijer debelo sramoti položaj šefa Vlade i također nemojmo zaboravit ignorirat fakt da dotični pritom ima i više veze sa (ne) funkcioniranjem države nego popularni vicmaher. ajmo mi sebe uvjerit da pravosuđe ne funkcionira zato jer se Mesić smijulji kao svizac a ne drži se hoh. ili ne, još bolje, ajmo same sebe uvjerit da se država davi u korupciji zbog Mesićevih glupih viceva a ne zato što je premijer imenovao lošu Vladu i godinama tvrdi da je ista savršena, da su ministri savršeni, da korupcija minorna i da organiziranog kriminala kod nas nema.

Talent: od svih registriranih sportova, jedino mi rukomet hvalabogu ide kako treba: D (i iako nije bas za pohvalit se, fenomen ispijanja žestokih alkoholnih pića, koje sponzoriram rukometom: D) Antitalent: matematika, nogomet

Lijepi pozdrav raznim Laudatićima co - postoje živi svjedoci kako je bilo, a hvalabogu i kako danas jeste.

Za početak, na sam Dan državnosti " Otvorenog " (hvalabogu) uopće nije bilo jer je ekipa valjda morala ić mahat zastavicama u neki špalir, ali na Dan antifašističke borbe ne ' š brate plandovat

nazalost, da se ljudi ne zavaravaju, u Osijeku nema takve gradske gerile za koju mislite da bi bila u stanju pokazati što misli pa obljepiti putokaze. ovaj - sanadergrad - je uradila grupa koja se svrstava u mladez hdssb, odnosno oni isti koji su radili i druge marifetluke, poput snimke posljednje poruke osjeckog " bin ladena " odaslane svijetu iz bolnice, pa grafitiranja osjeckih dotrajalih fasada s smrtnom porukom istom Sanaderu, pa fizickih i drugih prijetnji uglednom osjeckom novinaru koji je pola radnog vijeka posvetio traganju za ratnim zlocincima i njihovim zrtvama, pa naljepnice i pamfleti nedavno izbacivani iz aviona kojima se inace prase komarci... i slicno. to nije nikakva gerila niti znak gradjanske predizborne pobune... to je retro stil i dejavue lika koji je, hvalabogu, nekidan iz Osijeka odvezen u metropolu u bajbok. tako je - sanadergrad - najobicniji primitivni izljev bijesa, a ne " akcija gerile ". pozdrav, essekerka

Tu se sjetim cure koju sam svojevremeno čitao na blogu i iščuđavao se koliko dobro piše, čak štoviše, stilski toliko različito da sam je umah, u sebi hvalabogu, proglasio genijem.

fešta na kojoj se i mrtvi dižu da bi gledali lađare ili sami uzeli veslo u ruke dobri veslači su uvijek na cijeni, a ambicioznih ekipa hvalabogu ima dovoljno da bi se baš za svakoga snažnijega otimali

A hvalabogu recepata ima bezbroj, za svačije nepce, osim za sirotinjsko (ali tko u blagdansko vrijeme misli na sirotinju, na one koji nemaju, kad je onima koji imaju recimo preča kampanja po supermarketima kontra onih koji znaju).

U ponedjeljak je što bi Milanović rekao hvalabogu praznik pa me neće vjerojatno biti par dana na blogu, pa evo i nekih plodova jučerašnjeg dana završenog u Gorskom Kotaru.

Vrućina mi je, od onog trenutka filmski izvanredne 95 te (Braveheart, Apollo13...) kada sam je prvi puta gledala, bila i ostala jedan od najdražih filmova uopće (kojemu sam uostalom davno-davno pisala i hommage/posvetu), filmska bajka o osamljenosti modernog čovjeka i njegovoj uzaludnoj potrazi za srećom, ali protok vremena čini svoje i ono što mi se tada činilo kao super-uber-cool remek-djelo, danas promatram sa neumanjenim simpatijama kao izuzetno, ali ipak stilizirano remek-djelo koje se danas čini dalekim dalekim za cijeli jedan evolucijski skok, koji je nakon njega i zbog njega u žanru hvalabogu uslijedio.

poslije je bio domjenak... hvalabogu da postoji catering, jest da košta, ali mislim da ne bih preživjela da sam jučer i jutros morala nakuhavati i pripremati klopu.

I serijama kojih svaki dan hvalabogu ima.

oh, jao, koja heat... bacila sam sad 2 prazne kutije mlijeka (jedno zbregov, jedno vindija, ja mislim, let ' s put it ovako - jedno plavo, jedno zeleno) koje su u nashem frizideru stajale, pa, recimo, previshe... jedno 2, 3 tjedna. mislim, ostalo ih je ful malo ali i to malo se ukiselilo, a mi smo bile lijene to bacit. ja niti nisam skuzila ta mlijeka (koja je uopce mnozina od mlijeko?) da su trula, dok mi jucher nije doshlo da utopim koju napolitanku u mlijeku pa sam skuzila da mlijeka nema. da, rijetko idem u fridge. tako, danas sam kupila novo mlijeko pa sam lijepo vecherala ono shto sam jucher htjela. bacila sam i neki stari shalabahter iz engleskog kojeg sam danas pronashla u sobi. jedan od napisanih na maramicu. ti su mi drugi na listi omiljenih. prvi su mi oni s kalkulatora. mislim, ti bash uvijek pale. ali, ofkors, za engleski ne mogu shalich zalijepiti na kalkulator jerbo mi kalkulator tamo ne treba. ovaj na maramici mi je isto kul makar mi je teshko nach kemijsku koja ce po papirnatoj lijepo pisat, i to 24 sata prije ispita (kada se shalichi pishu). uvijek se onako razvodne... bacila sam i jedan prazni cd (nakon shto sam ga izmrcvarila da provjerim njegovu izdrzljivost). no name, koji kupim zajedno s onom futrolicom za oko 3 kn (i kako da se onda usprotivim piratstvu?). ne znam vishe shto sam na njega pokushala sprziti (mozebiti lamb ili b. r. stylers ili...) ali neshto je poshlo po krivu i przilica je poludila i pojela cd. hvalabogu da je bio cheap. inache imam masu cda tih no name i cesto nakon shto ih sprzim zaboravim napisati shto je gore, ili samo nabrzinu sprzim niti ne znajuchi kako se tochno zove album, a o playlistama da niti ne govorimo. to me ful nervira jer kao da slusham u prazno. mislim, opet je nekako ljepshe kad ima taj cd i album sa sobom i creditse, neko oblichje. neka, zato za ovo ljeto imam shta radit - skidat s neta covre i playliste za tih 150 ak cda.

Pričao sam sa više mladih ljudi, a i hvalabogu uvjerio se sam - kad negdje ideš s planinarskim društvom to je rakija, gemišt, špek, luk, pjesme Đimi Stanića a tek onda, kada se ujutro istrijezne: bljak: ponešto planinarenja.

Utrka za Pantovčak postaje sve zanimljivija, reče nam Jabuka u najavi (hvalabogu) zadnjeg priloga o predsjedničkim kandidatima u Dossieru. Koje ovi droge piju? zapitah se ja i zavapih za Anom Jelinić, koja je možda bila dosadna, ali joj se rječnik i novinarski talent nisu temeljili na klišejima (utrka za Pantovčak) i poremećajima u shvaćanju stvarnosti (zanimljiva).

Jednostavno je to a, hvalaBogu imamo i iskustvo na vlastitoj kozi.

Ali pohlepne, pokvarene djubradi u toj Smrdljivoj Nasoj hvalabogu nikad nije falilo...

No kako god bilo, hvalaBogu živ sam i zdrav

Istinabog, pepe je rano zaspao pa smo na ručak kod moji (hvalabogu otišli tek poslijepodne.

Sad hvalabogu ima kredita di ti čak ni jamci ne trebaju, moja frendica je digla takav za stan na 30 g.