Netko pita: »Tko kuca na vrata?« A tko kuca moli i govori: »Živa da si, Adelova majko, Daj prenoćit putniku tucaku Za lijepu sreću sina svoga.« Stara zove slugu Ibrahima, Kako zove, rekao bi, kroz plač: »Ibrahime, id ' otvori vrata, I nahrani putnika tucaka, I sknadi ga gdjegod da prenoći.« Kad je putnik s Ibrom večerao, Ibro nutka i putnika motri, Često motri pa ga i upita: »Ma ja dvaput ništa ne vidio, Prvi put mi, putniče, nijesi« - »Ti si s agom u Spljet silazio, Tamo mi je i plakat i jaukat, Tamo mi se od bola nasmijat, Tamo s ' mogô o meni zapeti, Ako živ me ne ugleda jednom Kod svog age Seimović Ade, Ev ' u kući, a drugdje nikamo; Al ' je aga još tad živovao, Bilo ga je čuti i vidjeti, A sad evo nije njega čuti, No je čuti opalu staricu, Što tijelo mrtvo jedva vuče