u doba kad je politika postala unosan biznis a sjedenje u saborskim klupama garancija za sigurnu dobru plaću i dobru mirovinu, da ne kažem super mirovinu u današnje doba. liste za sabor postaju mamac za osobe kojima je stalo da sa što manje truda što više zarade a nije ih uopće briga za nacionalne interese hrvatskog društva. dok su stranačke liste popunjene podobnima koji se neće buniti protiv želja svoga šefa dotle nezavisne liste mogu a i ne moraju biti popunjene idealistima kojima su interesi društva ispred vlastitih interesa. podvlačim ovo moraju i ne moraju jer još uvije mi gorak okus u ustima izaziva sjećanje na sastavljanje nezavisne liste don Ivana Grubišića za prvu, šestu i sedmu izbornu jedinicu. dala sam ostavku na jednog od koordinatora za prvu izbornu jedinicu jer nisam mogla gledati a još manje sudjelovati u grubom kršenju preporuka iz centrale u Splitu. koliko mi je poznato o tome je bila rasprava na ovom portalu. u cijeloj priči najgore je kad se na prva dva mjesta liste strpaju osobe kojima baš puno nije stalo do općeg dobra, a one su najvećom vjerojatnošću ulaze u sabor. puno bolje bi bilo kad bi se glasalo za ljude na listama. tako bi se pružila veća prilika da osobe koje su na bilo koji način doprinijele borbi za opće dobro - preko organizacij, FB, twittera, foruma, portala, blogova.