praktican primjer - silovanje. o znam, fuj bljak i to sve. al filmovi su puni silovanja (eksplicitnog, implicitnog, brutalnog, erotiziranog), to odnekle dolazi. kolko vas skloni pogled na takve scene? garant nitko. priznali to vi sebi ili ne, moc je afrodizijak. svi manje ili vise mastaju o tome da dominiraju/budu dominirani (ne svaki dan, ne na iste nacine, ne u istoj kolicini, ali apsolutno svi imaju takve primisli). i dok sama brutalnost cina radi veliki zid u glavi (i to nas sprijecava da provedemo te zelje u stvarnost), postoje jedna mala, mala vrata, jer u svakoj sceni silovanja postoji i komad onog idealiziranog, onog dijela mastarije u vasim glavama. a vrata su privlacna, odraz nasih zelja. podjela normalno/nenormalno je samo mentalni mehanizam, izgovor mozgu da ne zvirne kroz vrata, da cim se misli krenu priblizavati opali " ja sam normalan/na, ja ne bih nikad " blokadu, i zaustavi daljnje napredovanje misli. iz straha od onog sto bi tamo mogao naci. oni koji nikad ne zvirnu kroz vrata, zive smirenim zivotom u neznanju. a oni koji imaju petlje istrazit malo dublje, nakon sto provire, nema vise laganog otkantavanja " ja ne bih nikad ". a sto ako je situacija dritto preslika onog iza vrata, sto ako je mozak od stresa desenzitiziran i labilan, sto ako je potreban jedan sekund mentalne nepaznje da se zamjeni realnost s mastarijom - kad se jednom prodje kroz ta vrata vise nazad nema. cudi li onda kako se ekipa koja je silovala po logorima, koja je godinama zivjela najnormalnijim zivotom, bila susjed sa zrtvama, napravila to sto je napravila. lagano je reci " ma bolesnici " ako si " normalan ", jer ti naravno " ne bi nikad ". mos si mislit. ne, normalno/nenormalno mentalna blokada nece pomoci - sluzi samo za ignoriranje vrata dok su jako mala, a kad se situacija potrefi ta vrata ce biti ogromna - trebace vam mnogo, mnogo vise od te mentalne blokade. u svakom od nas cuci jedan mali silovatelj/uzivatelj u silovanju - jos uvjek se osjecate normalno?