Nakon sabora Katolička će crkva kao naručitelj, a likovni umjetnici kao stvaraoci i izvođači isticati, kako kaže crkveni povjesničar Hubert Jedin, kontroverzne stvarnosti, kao što su sveci, Bogorodica, euharistija i ini sakramenti, služeći se kontroverzom samom slikom koja prikazuje svete sadržaje (u čašćenju koje su protestanti vidjeli idolatriju, a koncilski oci, na tragu Drugoga nicejskog sabora iz 8. stoljeća, tek upućivanje na pralikove koje ona sličnošću posadašnjuje te na taj način poučava i utvrđuje puk u vjeri).