214. Pripjevni psalam je točno određen, kao i čitanje, i ne smije ga se ni s kojom drugom nebiblijskom pjesmom zamjenjivati (IGMR 57).

Pripjev se, dakle, na početku dvaput pjeva. Veoma je nespretno ako zbor pjeva neki svoj pripjev, koji odudara od psalma koji se čita Pripjev bi trebalo pjevati mirno, skoro tiho, razmatrajući, jer je to zapravo odgovor na I. čitanje. to je pjevano razmatranje (IGMR 61).

96. Ako zbor ima zadatak« promicati djelatno sudjelovanje; vjernika u pjevanju »(IGMR 103), znači da mora postupati kao jaki prema slabom, a ne upotrebljavati svu snagu, ne ići previsoko, ne donositi teške glazbene komade.

To je misni pozdrav, u kojem se Gospodina« dovodi », označuje se da je Gospodin prisutan (IGMR 50) i s njim se pozdravlja sav puk.

66. Crkveni dokumenti često upozoravaju da se u svetoj službi ne žuri.« Treba izbjegavati skrupule, ali očuvao nas Bog od nepoštovanja, od neprilične žurbe, od sablažnjive nestrpljivosti »kaže papa Ivan Pavao II. (Coenae Dominicae 11; IGMR 56 i 93). Ako netko brzo govori misu, možda to smatra svojevrsnim junaštvom, kao trkač

U uputi IGMR 344 kaže se:« l jepotu i otmjenost svakog pojedinog ruha ne valja tražiti u obilju ukrasa koji se dodaju, nego u materijalu koji se upotrebljava i u obliku ».

To govori ili pjeva glavni slavitelj, ili ako se smatra prikladnim, svi suslavitelji (IGMR 236), ali opet tako da se jače čuje glavni slavitelj, (ako zna pjevati).

279. Svećenik prinoseći darove, samo ih malo iznad oltara podiže (IGMR 141).

Teško je to isp r avljati ali se mora Pravilo kaže: Neka vjernici stoje od poziva Molite braćo do završetka mise Neka sjede ako je zgodno, za vrijeme svete šutnje poslije pričesti (IGMR 43).

Neki su valjda shvatili ono poslije pričesti individualno (Ja sam se pričestio, a volim i šutjeti, a ne pjevati, pa mogu sjesti). Sedem petere (IGMR 211) i Ad suam sedem redire (IGMR 246) ne znači poći sjesti, nego samo poći k sjedalu ili vratiti se k svome sjedalu

40. Na oltaru moraju gorjeti dvije ili četiri ili šest svijeća (IGMR 117).

312. Bilo kakva dodavanja, oduzimanja ili mijenjanja u liturgiji, posebno u euharistijskoj molitvi, strogo su zabranjena (SC 22 i IGMR 24) Zaštitnik biskupije, župe ili neke zajednice može se spomenuti samo u trećoj euharistijskoj molitvi (ne u drugoj).

Uostalom, ono je bio poklik, a ovo je sada poticaj, i to se mora osjetiti (IGMR br. 38.)

Gdje je ono vrijeme kad je svećenik i kanon molio na glas) Kod sjedala bi inače mogao biti skromni naslon za misal i možda pjesmarica (IGMR 118 a).

347. Trebalo bi redovito pričešćivati ispred prezbiterija, kamo vjernici dolaze u procesiji (IGMR 160).

Pa ni oni koji su do zadnjeg časa ispovijedali (IGMR 206.)

349. Trebalo bi baš zato vjernike, ali najprije nas svećenike, točno poučiti, da osim dozvoljenih razlika svi prihvatimo ono što je zajedničko i uvijek valjano i da tako naučimo vjernike, a to je: a/da je onaj koji dolazi na pričest spreman u duši (u milosti Božjoj i s pravom nakanom) i u tijelu (s euhstijskim postom i pristojno odjeven), b/da se nitko ne gura na pričest, da stane u red, najbolje u dvored, c/da klekne ili se pokloni ili nakloni prije nego će primiti pričest (IGMR 160), ali navrijeme, nešto prije nego će se pričestiti, d/da se ne križa ni prije ni poslije pričesti, e/da pogleda u hostiju (ne u svećenika, ne u svoje dlanove) te jasno odgovori: Amen, f/da se poslije pričesti ne poklanja ni ne naklanja, g/da poslije pričesti ne prolazi ispred onoga koji, u paralelnom redu, upravo prilazi da se pričesti (da mu ne siječe put), nego, da se vraća na onu stranu sa koje je došao h/da poslije pričesti ne ide natrag leđima sudarajući se s onim koji iza njega upravo prilazi i/da onaj koji se pričešćuju na usta, sklopi ruke ili ih prekriži na prsima, da ne vadi jezik vani, da stoji mirno dok mu svećenik stavlja hostiju u usta, j/da onaj koji se želi pričestiti na ruku dobro zna koga prima (uputa« Immensae Caritatis »), da ima čiste ruke, da su mu ruke slobodne (bez krunice, štapa, kišobrana, torbe, rupčića, djeteta u naručju), da ne pruža samo jednu ruku, da ne hvata hostiju s prstima (u zraku) prije nego je svećenik položi na dlan, da desnicu stavi ispod ljevice i da ih tako podigne u visinu prsiju, da prstima desne ruke uzme hostiju s lijeve. da se ne okreće natrag s hostijom u ruci, nego da je tu, pred svećenikom, odmah u cijelosti blaguje (RS br. 92), da s posebnom pažnjom pogleda da nije možda koja čestica hostije ostala među prstima ili na dlanu te i nju stavi u usta.

Ako predvodi mjesni biskup ili ako je neko posebno slavlje, onda mogu suslaviti i oni svećenici koji istoga dana imaju još jednu misu (IGMR 203, 204). Nije dozvoljeno binirati u koncelebraciji samo radi zadovoljenja viška misnih nakana.« Dolikuje da svećenici koji sudjeluju u misnom slavlju, ako nisu spriječeni valjanim razlogom, službu svoga reda vrše kao i obično te da na svetoj službi sudjeluju kao suslavitelji, odjeveni u sveto ruho.

U protivnom neka budu obučeni u vlastito korsko odijelo ili neka na talar (ili habit) obuku superpelicij »(IGMR 114).« Osim u slučajevima gdje postoji valjani razlog, ne dolikuje da svećenici sudjeluju na misi na način vjernika laika »(RS 128).

322. Svećenik govori: Pružite mir jedni drugima (IGMR 154).

To u koncelebracijama pripada đakonu ili, ako njega nema, jednom od suslavitelja, obično onom s lijeve strane. Ne kaže se: Pružite znak mira, pogotovo ne: Pružite ruku u znak mira Ne pruža se ni znak ni ruka, nego se pruža mir (Offerte vobis pacem) Smisao ovoga poziva nije poticaj na izmirenje (to je više na početku mise), nego na očitovanje, da mir koji nosiš u sebi, u ovom času prije pričesti, daješ drugima, izražavajući tako crkveno zajedništvo i uzajamnu ljubav (IGMR 82, RS 71). Ne valja davati mir jedan drugom prije nego se rekne: Pružite mir. Mir se daje samo onima koji su blizu, susjedima, desno i lijevo (IGMR 82, RS 72).

Onaj drugi može odgovoriti: Amen ili I s duhom tvojim (IGMR 154).

Sigurno, svatko može mnogo toga vrijednoga naći za sebe kad pažljivo čita IGMR i druge liturgijske dokumente koji tumače misu.

Čak neki svećenici uče narod kako se pred Bogom dostojanstveno stoji na nogama, kako je to znak uskrsnuća, kako nismo robovi nego djeca? Ali je pravilo da kleknu svi, osim onih koji to ne mogu zbog bolesti i nemoć, zbog tijesnog prostora ili jer je pod nečist ili zbog drugih opravdanih razloga (IGMR 43). Dobro je o klečanju pročitati: Ratzinger. nav. djelo. str. 96. i 97. i 122. i 123.

60. Mogli bismo reći da u svojoj« liturgijskoj slabosti »zloupotrebljavamo slabost samih liturgijskih propisa koji nisu točno određeni, nego imaju mnogo inačica, kako smo prije vidjeli (oko 40 u samoj IGMR), pa nekad preozbiljno uzimamo nešto što i nije tako važno ili obratno, zanemarujemo nešto što je veoma važno.

Isto tako, da se pozornost vjernika ne odvraća od novog oltara, postojeći oltar (stari) neka se posebno ne urešava (IGMR 303).

Kao eto: oni su zaduženi za to, a mi smo tu da pobožno slušamo; a ono što pjevaju oni mi ne moramo razumjeti, jer je to umjetnost i nešto sveto i tajanstveno, možemo uživati slušajući glazbu; uostalom, ako ne razumijemo, nitko nam nije kriv što nismo dovoljno glazbeno nadareni. I tako je vjernički puk« zaboravio na svoje pravo u misi »(IGMR 12,18,24) i počeo ropski misliti kako je on tu da sluša i divi se (samo što ne plješće, kao na koncertu).

Osobito u vrijeme došašća, korizme, vazmenog vremena, kao i o drugim blagdanima i prigodama kad vjernici u većem broju dolaze u crkvu (IGMR 66).

Moramo, naime, ruke čuvati čiste za pričest. (nekad smo držali spojene palce i kažiprste sve do ablucije): Kad misu slavi samo jedan svećenik, može mir dati nekim službenicima, ali neka ne izlazi iz prezbitenja (IGMR 154), osim iz opravdanih razloga.

213. Preporuča se šutnja nakon čitanja (IGMR 45 i 128), lli možda lagani komentar svećenika ili moderatora koji onda uvodi u meditaciju kroz pripjevni psalam.