Ok, znam zivot nije bajka, treba vremena da se prilagodimo ovo ono.Kako sam samo naivna bila... on se mjenjao brzinom svjetlosti, od prekrasne osobe spremne uvijek da saslusa pretvorio se u nezadovoljnog isfrustriranog neuroticara, ali moja ljubav prema njemu ostala je ista.U onim danima kad je bilo sve ok nalazila sam snagu za dalje, on me uvjeravao da me obozava, da zna da je " malo " komplikovan, da cijeni to sto ja imam strpljenja itd. Kako je on sve vise histerizirao tako sam ja sve vise gubila sebe, on histerizirao, ja gladila... cutala samo da bude mir U stanju je ljutiti se danima za mene cisto gubljenje vremena.I onda je pocelo da lagano kipi iz mene, a on ni sekundu nije cekao.Kaze kraj, gotovo Nadji si stan i seli se A kuda??? Ne ide preko noci, ne interesuje ga kaze, snadji se Pala sam u depresiju, danima nisam mogla doci sebi.To je bilo prije mjesec dana, ja sam jos uvijek u njegovom stanu, nista nasla nisam.On prolazi pored mene kao pored namjestaja a meni dodje da ga protresem, udarim pepeljarom bilo sta samo da gad bjedni pokaze bilo kakvu emociju.Sreca posao mu je takav da ga 3 dana nema kuci.I evo bas sad je dosao, ocekivala sam makar ono ljudsko: cao..... ne ne í ne.Mjesec me ignorise, nocima ne dolazi kuci, sredjuje se, izlazi, a ja danju trazim stan, nocu umirem, nemam se kome izjadati, boli me... nemam salter pa da prestanem gada voljeti u sekundi a on nema granica.Pisite mi bilo sta.... ista: moli:: moli:: moli: