Zlatko Vidačković istaknuo je neprocjenjiv prinos članova obitelji Strozzi hrvatskoj dramskoj i glazbenoj umjetnosti, od Marije Ružička-Strozzi, najveće tragetkinje cijeloga Slavenskoga juga i Sare Bernhardt stranjskoga svijeta (pariški »Le Journal ilustre«, 1894), koja je u 68 godina glumačkoga djelovanja nastupila u više od šesto uloga nekoliko tisuća puta; njezina sina Tita Strozzija, najsvestranijega kazališnog umjetnika u hrvatskoj povijesti, koji je tijekom pedeset godina režirao više od tristo drama i opera, te glumio u još toliko; njezine kćeri Maje Strozzi-Pečić, vrhunske operne pjevačice kojoj je Igor Stravinski posvetio četiri pjesme, a Thomas Mann u Doktoru Faustusu proglasio je najljepšim sopranom obiju hemisfera; Majina sina Borisa Papandopula, jednog od najvećih i najsvestranijih hrvatskih kompozitora i koncertnih i opernih dirigenata, pa do Strozzijevih supruga, sopranistice Ljubice Oblak-Strozzi, učenice Milke Trnine koja je pod imenom Violetta de Strozzi postala prvakinja Berlinske opere, i Elize Gerner-Strozzi, prvakinje Drame HNK u Zagrebu, glumice koja je nastupala na tri jezika diljem Hrvatske i Europe.