Protiv Ilićeva su se hrvatskog državljanstva na osobit način ujedinili ius sanguinis i ius soli: oba su mu roditelja nehrvatske etničnosti, a mjesto rođenja mu je izvan teritorija današnje Republike Hrvatske.

Ilićeva osobna pripovijest, jednako kao i radovi, bilježi sve gore navedene impulse: od in-grupe u kojoj je bio poznat po tome što se još kao tinejdžer odlučio na odlazak od kuće i samostalan život, zarađujući za njega radom u slobodnoj profesiji, do javne slike osobe koja u kožnoj jakni izaziva afirmirane likovne kritičare ili živi u za tadašnje prilike razmjerno nestandardnom braku s nešto starijom novinarkom i intelektualkom.

Politika je uvijek bila bitan dio Ilićeva rada Ilustrator i dizajner Mirko Ilić, koji je karijeru počeo krajem sedamdesetih kao autor stripova u grupi Novi kvadrat, Startovih ilustracija i Danasovih naslovnica, a 1986. otišao u New York gdje je bio art direktor u Timeu i New York Timesu, boravio je ponovno ovih dana u Zagrebu gdje je bio član žirija za World Summit Award Hrvatska - nagradu koja se u osam kategorija dodjeljuje za web siteove s najkvalitetnijim dizajnom i sadržajem te konkurira za WSA nagrade na svjetskom nivou koje će biti proglašene u Bahrainu u srpnju.

S ilićeva i Pranjkovićeva Gramatika ne iznenađuje toliko svojim oblikom i sadržajem, barem ne bi trebala širu kroatističku i (hrvatsku) lingvističku publiku, koliko iznenađuje samim svojim pojavljivanjem.

Ilićeva monografija iz pera Dejana Kršića obavezno štivo

Željko Voborski iz Novske i mr. Alojz Buljan, oba vrsni poznavatelji Ilićeva lika i djela.

Nije uvijek riječ o ljudima usko vezanim uz dizajnersku ili umjetničku djelatnost, ali u ovim je područjima učinak Ilićeva zauzimanja najvidljiviji u javnosti: bez njegova posredovanja, u globalnim bi se razmjerima znatno manje znalo za dizajn koji danas nastaje u sredini iz koje je otišao u SAD.

Bilo da je riječ o preporukama pri objavljivanju članaka ili temata u uglednim strukovnim časopisima, bilo o uvrštavanju radova ne samo iz Hrvatske, nego i s drugih područja bivše Jugoslavije, te dalje s Istoka, u globalno distribuirane publikacije na engleskom jeziku, Ilićeva je uloga nezaobilazna.

Iza monografije stoji druga domaća dizajnerska zvijezda, osebujni teoretičar i praktičar Dejan Kršić koji je na 460 stranica A4 formata sakupio oko 1500 Ilićevih radova koji sežu od samih Ilićevih dizajnerskih početaka, za čije je spašavanje zaslužna pokojna Ilićeva majka, pa sve do modernih dana.

Tako će i Ilićeva tema postati smrt, poput sirene u stvarnoj budućnosti.

Što je čovjek mogao nekoć, a nemoćan je danas, u kakvom je dosluhu s prirodom bio, o čemu se sada tek prisjeća, jesu li čuda stvarnija od naočigledne stvarnosti i što o naravi ljudske duše uopće znamo sržna su pitanja Ilićeva pripovjedna svijeta.

Ovaj reprezentativan izbor obuhvatio je ukupno 50 pjesama iz svih razdoblja Ilićeva pjesnikovanja, objavljenih tijekom godina u zbirkama i periodici, a one su složene u tri tematska ciklusa: " Plima ljubavi ", " Oseka razuma " i " Vrijeme i nešto između ".

Time je omogućieno da se Ilićeva poezija na prikladan način približi i čitaocima njemačkog govornog područja, u nas i u svijetu, što knjizi daje jednu višu vrijednost, a prilog je i naporu da se recentna hrvatska književna produkcija bolje predstavi svijetu.

U književnost Milan Ilić ulazi zbirkom pjesama za djecu " Zrnca ", 1968., a prije toga i izvedbom drame " Igra ", 1961., tako da zbirka pjesama naslovljena " Sasvim slučajno pjesme ", 1991., uz još tri, " Anno barbarico ", 1996., " Plava breza " i " Solilokvij trijeznog alkoholičara ", 2002., čine samo dio Ilićeva književnog stvaralaštva: pjesništva za djecu, dramskog stvaralaštva, pjesničkih i monografijskih radova kojima se bavio tijekom proteklih 50 godina.

Tako i ova Ilićeva priča ide na sve strane, kao neumrla praslika, u dubinu, u širinu i visinu ljudskog postojanja i nestajanja, jezika, tišine i krika

Pristupajući zadatku s namjerom da na naslovnici nikada ne bude prikazano lice političara, SLS ostvaruje seriju koja visokim stupnjem konceptualizacije najavljuje Ilićeva kasnija rješenja za američki časopis Time.

Ilićeva tadašnja produkcija plakata nastajala je u sjeni fenomena uličnih slika Borisa Bućana, ali iz današnje perspektive otkrivamo i u ovom segmentu njegovog rada iznimna ostvarenja, poput plakata za prijem novih članova u ULUPUH, rješenog prikazom medicinske doze krvi koji upotpunjuje odlično odabrana cjevasta tipografija.

Njen je sadržaj danas nebitan, ali pamflet-humoreska izazvala je velike potrese i preslagivanja u tadašnjem srbijanskom rukovodstvu, kao i u samim medijima, odnosno posredno je pomogla daljnjem usponu Slobodana Miloševića, iz čega se može iščitati Ilićeva smiona teza nepoznati autor humoreske je u krajnjoj konzekvenci izazvao rat.

Ilićeva ilustracija, objavljena uz apel " Moderna vremena ", referencija je na poznati prizor iz istoimenog filma Charlieja Chaplina snimljenog 1936. godine, u kojem se glavni junak nađe zarobljen između divovskih zupčanika u industrijskom postrojenju.

Drugi aspekt Ilićeva trajna boravka u kulturi koja je ishodište njegova djelovanja jest na osobnoj razini: elemente te kulture, u kojoj je formiran kao osoba, nosi i nosit će do kraja života u vlastitom habitusu.

U tom smislu, primjedba da Ilićeva koncepcija odviše zadire u uređivačku koncepciju lista može se smatrati točnom, doduše na štetu naručitelja koji na nju nije bio spreman pristati.

Boljka Ilićeva redizajna možda je upravo u tome što je od uredništva zahtijevao bitnu promjenu, dakle ono od čega ono očito najviše zazire.

To je prva velika Ilićeva monografija s 360 stranica i s 1450 slika, a u njoj su i tekstovi teoretičara i kritičara dizajna Stevena Hellera, urednice Graphisa Laetitie Wolff, književnice Slavenke Drakulić i Rujane Jeger, negdašnjeg urednika Starta Željka Žutelije i drugih.

O silnoj talentiranosti navedenih pojedinaca govore i njihove biografije, posebno Ilićeva i Kordejeva.

Ona je znala da pripremam knjigu o Mirkovu radu, ja sam spomenuo da je imao izložbe u Sarajevu i Beogradu, a ona je pokazala interes da se Mirkova izložba organizira i u Zagrebu. Kršić je bio i na sastanku s Gašparovićem koji mu je predložio da Ilićeva izložba traje od 11. travnja do 15. svibnja, jer je otpala jedna druga izložba u tom terminu, a kako se izložba Skriveno blago zatvarala 26. ožujka, već se nekoliko dana nakon toga moglo početi s postavom. Kad je Mirko nekim drugim poslom došao u Zagreb, imali smo sastanak u Muzeju s Koraljkom Vlajo i Vesnom Jurić Bulatović iz marketinga MUO-a koja je pokazala veliki entuzijazam oko tog projekta.

Štafeta je tradicionalno krenula iz umaške Garibaldijeve ulice, ispred Ilićeva kafića Tito.

Iako je odbijena izložba relativno malenoga opsega, ona obuhvaća sva ključna razdoblja Ilićeva stvaralaštva u području stripa, dizajna, ilustracije i multimedije, uključujući i najnovije radove, a izvorno je bila postavljena u Muzeju istorije Jugoslavije u Beogradu od ožujka do svibnja 2005., nakon čega ju je, na poziv Muzeja za umjetnost i obrt, Ilić prebacio u Zagreb.

Sudeći prema strukturi posjetitelja, Ilićeva je izložba snažno odjeknula i u svijesti ispisnika Novog kvadrata i novovalske umjetnosti, kao promotora novih shvaćanja života koji su inaugurirali životnu filozofiju mlade generacije u koje se osjećao odmak od pravila vladajućeg sustava.

Posljednjih godina Ilićeva produkcija uključuje sve veći broj vizualnih identiteta kako za otmjene njujorške hotele i restorane tako za kulturne projekte u našoj regiji a nekoliko puta smo ga imali prilike vidjeti i kako se hvata u koštac s tranzicijskim mentalitetom domaćih novinskih koncerna u nastojanju da svoja iskustva s dizajnom novina prenese u zemlju u kojoj je započeo profesionalni put.

Poslije mitinga, priopćila je Ilićeva stranka, bit će postavljen kamen temeljac za gradnju crkve " koju će graditi srpski narod Srbije i Crne Gore "