Moj djed i stric bili su likovni umjetnici, studenti zagrebačke likovne akademije; stric Ludvik usavršavao se u majstorskoj radionici Krste Hegedušića, djed Lajoš je bio Babićeva generacija, a moj otac, koji je rođen u Zagrebu, bio je profesionalni nogometaš.

Plodna Babićeva suradnja s Maticom hrvatskom temeljila se na podudarnosti pogleda slikara i nekih dužnosnika MH na baštinsku i modernu kulturalnu i umjetničku problematiku i na načine njezina razrješavanja: pasioniranog izučavanja i čuvanja vrijednosti i argumentirane eliminacije Âťštetnih pojavaÂŤ.

Na temelju ovih podataka Izborno povjerenstvo nije moglo ništa drugo već zaključiti kako Babićeva lista nema dovoljan broj onih koji su ga podržali.

do 4. srpnja, zbog radova, za sav promet bit će zatvorena županijska cesta ŽC2197 Hum Zabočki (D24) - Oroslavje (D307) od križanja sa državnom cestom D24 u Lugu Zabočkom preko lučnog mosta preko rijeke Krapine do križanja sa nerazvrstanom cestom Babićeva ulica u Andraševcu, zbog izgradnje brze ceste Popovec-Marija Bistrica-Mokrice.

Brzina ruke u pokretu i tijela suprotstavljena jedna drugom Babićeva kamera bilježi s distance, gotovo kao da se radi o običnom etnografskom filmu.

Ne samo meni, već i svima koji su tijekom Domovinskog rata - kako ratnicima, tako i civilima - trpjeli okove pritiska zbog svakodnevnog granatiranja i žrtava, rascjepkanosti okupirane Hrvatske, iščekivanja kada će već jednom pasti Martićeva, Babićeva i Mladićeva banda iz Knina.

Najbolja hrvatska prigoda bila je vjerojatno ona Babićeva u 70., ali je brazilski golman opet bio odlično postavljen.

- Moj je djed diplomirao slikarstvo na Akademiji u Zagrebu, bio je Babićeva generacija, a od mene se nekako očekivalo da krenem tim putem.

Najzanimljiviji trenutak u tih ne baš naročito intrigantnih 45 minuta bila je Babićeva tvrdnja da je istovremeno s ponudom angažmana u 24 sata dobio i ponudu za mjesto urednika informativnog programa " jedne hrvatske TV-kuće ".

Babićeva knjiga Cvit razlika duhovnih i Kačićeva pjesmarica Razgovor ugodni naroda slovin-skoga, tijekom gotovo dva stoljeća mogle su se naći u svakoj hrvatskoj katoličkoj kući u cijeloj južnoj Hrvat skoj, a širile su se i na hrvatski sjever.

Babićeva knjiga učila je ljude osnovima katoličke vjere i morala, a Kačićeva je budila i utvrđivala narodni ponos pjevajući o junaštvima i stradanjima.

Pa riječ je o ljudima koji su stvarali ovo što sada imamo, a da ne govorimo o tome da su, s obzirom na akumulirano znanje i iskustvo, mnogi od onih kojima bi Ante Babić ograničio biračko pravo, mudriji i od njega samog komentira Hrelja, kojemu je Babićeva ideja prispodobiva samo s društvima u kojem vladaju strogi šerijatski zakoni u odnosu na biračko pravo žena.

Ona je, ujedno, i dobar primjer Babićeva reaktiviranja ' već viđenih ' postmodernističkih postupaka i strategija u kontekstu u kojem one govore puno o aktualnosti koju živimo, što može biti posebno zanimljivo hrvatskim čitateljima, naviklima da postmodernizam asociraju s quorumaškim hermetizmom osamdesetih i da mu a priori otpišu mogućnost komunikacije s pretpostavljenom ' zbiljom '.

To je, naravno, velikim dijelom i posljedica redistribucije kulturnoga kapitala unutar domaćega književnog polja otprije desetak godina, kada je zamah neorealističnoga prosedea na krilima uspjeha FAK-a svoju legitimaciju pronalazio i u razlikovanju spram takvoga, navodno nužno sterilnoga i društveno ' neosviještenoga ' pisma, pa je zanimljivo, recimo, u kritici Neljudske komedije koju je napisao Vladimir Arsenić pročitati " da stvarnosna proza, shodno svojim žanrovskim uzusima, ne može da uzme u obzir neverovatnu stvarnost koja se dešava u Srbiji, prosto njeni su mehanizmi opisivanja stvarnosti ograničeni " i evo opet, bez većih problema, upisujemo iskustvo Hrvatske, a i drugih postsocijalističkih društava, u implikacije Babićeva romana...

Uostalom, »administrativno« je, što god to značilo, ispred mene i poslije Babićeva umirovljenja bio pokojni prof. Anić, koji je bio šef Katedre i koji je Babićev naraštajac, a i danas su ispred mene i prof. Silić (koji je od Babića mlađi devet godina, a od mene stariji 13), pa i moj naraštajni kolega M.

Da me se ne bi pogrešno shvatilo - meni je super to što je Babićeva žustro preispitala Zlatar, i to tako valja UVIJEK činiti sa svim ministrima i svim političarima, ali prati me neugodan osjećaj da to HTV-ovci jednostavno ne znaju činiti ni u jednoj situaciji u kojoj im vlastita fotelja nije pred izmicanjem.

A u Hrvatskoj su izostale čak i bilo kakve reakcije kad su prilikom smrti pokajnika Babića predstavnici jedne srpske udruge u Hrvatskoj sa stajališta istoga tog velikosrpskog koncepta javno osporavali istinitost Babićeva svjedočenja na Haškom sudu.

O kakvoj je vezi riječ dovoljno govore i Krležine riječi zabilježene u piščevu dnevniku: Babićeva se paleta ruši kao slap u ponore iskrene patnje

To međutim nije omelo lažljivce s Babićeva portala da imputiraju Markoviću kako je rekao da će posjetiti Katinsku šumu i odati počast poljskim časnicima pogubljenim na tom lokalitetu.

Babićeva scenografija zasniva se uvijek na logici scenskoga zbivanja; kao scenograf on je funkcionalist koji motivira, nizom inventivnih rješenja, razvoj dramske radnje.

Ciklus akvarela zabilježenih po španjolskim trgovima, ulicama, katedralama, arenama i pustopoljinama ide u sam vrh Babićeva slikarstva i hrvatske likovne umjetnosti uopće.

Sasvim se slučajno (da li???) zgodilo da sam paralelno iznova prelistavao i znamenito djelo Vittorija Hoslea Filozofija ekološke krize (Matica hrvatska, Zagreb, 1996.), Babićeva kolege po sve učilišnoj i predavačkoj vokaciji.

Povod Babićeva reagiranja je tekst Jutarnjeg lista u kojem se navodi da je Vlada njegov Ured zadužila za pripremu izmjena Zakona o HNB-u koje bi omogućile ponovno zaduživanje države kod središnje banke

nezgodan je izbor u svakom slučaju. malo je općenito nezgodno to što se dodjeljuje nagrada za osobu godine. u tom pogledu bi i tomi i vesni i fra anti babiću pa i petru gudelju prije pristajala nagrada za osobu desetljeća ili za životno djelo. s druge strane, ono što ja znam o zaslugama predloženih u zadnjih godinu dana... tu su tomine zasluge za uvrštenje gange na popis kulturne baštine, petrova zbirka i vesnini uobičajeni čestitari te priprema skoro svih kostima za ovogodišnju muku, fra babićeva režija. ovu mladu curu ne znam a i ne volim borilačke športove.

Babićeva žena nije htjela prisustvovati vjenčanju - za nju je Krleža bio proleterski šuft koji od imetka imao samo poderane cipele i kišobran i još gore - uređivao je komunistički časopis " Plamen ".

Referendum proveden bez predstavnika jedne od strana u ugovoru nema legitimitet, a to je uvjet da zakon stupi na snagu ", kaže Babićeva.

Osnova vizualnog identiteta izložbe su crna i crvena boja koje se referiraju na paradigmatska Babićeva djela - zastave i plamen.

Pritom me uopće nije zanimalo tko je koji dio Pravopisa napravio (a to što se najveći broj prigovora odnosio baš na Babićeva rješenja i formulacije nimalo nije slučajno).

Od čega bi teoretičari živeli da nije tako? " jasno vam je da će ovdje biti riječi o postmodernističkom pismu u jednoj od svojih lakše prepoznatljivih modulacija, o poigravanju s mogućnostima interpretacije i s očekivanjima čitatelja, o autoreferencijalnim strategijama i (auto) ironiji, o intertekstualnim vezama i osviještenim teorijskim tezama, pa da onda ni moj bezobrazluk, na kraju krajeva, nije baš tako strašan, jer se tekstove poput Babićeva niti ne čita da bi se saznalo ' što je bilo dalje ' ni tko-je-to-učinio, nego da bi se, prosto (prošireno) rečeno, opipala i raspetljala unutarnja logika spomenutih narativnih strategija i potom je se eventualno dovelo u nekakvu vezu sa svime onime čemu svakodnevno tepamo pojmom ' stvarnosti '.

A da ovaj roman ima ozbiljnu ambiciju reći nešto o toj stvarnosti i to, konkretno: o stvarnosti Srbije u njezinu aktualnom, tranzicijskom liku jasno je već iz naslovnoga izvrtanja slavnoga Balzacova projekta Ljudske komedije; samo, danas, nešto manje od dva stoljeća nakon grandioznoga realističkog presjeka ondašnjega francuskog društva i nakon što je iskustvo postmodernizma zauvijek raspršilo ideju obuhvatnih, velikih narativa, postoje čvrsti razlozi zbog kojih Babićeva komedija društvene stvarnosti ne samo što mora biti svedena na stotinjak stranica fragmentirane, razlomljene pripovijesti, nego, eto, mora biti i neljudska.