Odnosno neke ilirske zemlje na području današnje Albanije.

Neke podatke daleke ilirske prošlosti možemo otkriti na osnovi vrlo oskudnih pisanih izvora iz kasnijih vremena i arheoloških nalaza jer, budući da antički pisci uglavnom navode podatke o ratovima Ilira protiv Grka, Makedonaca i Rimljana, iz tih izvora ne možemo mnogo saznati o ilirskim običajima, vjerovanjima i svakidašnjem životu.

Habsburzi su to ' ozakonili ' posebnim Dekretom o zabrani ilirskog imena 1843. Zbog toga je i doslo do sukoba interesa Petrograda i Moskve koji je ' Sarajevskim atentatom ' 1914 gurnuo svijet u stoljetni kaos iz kojeg nas je mogla izvuci samo istina o Ilirima i o Bosni kao direktnom nastavku ilirske civilizacije.

Amerika i Rusija tek sad pocinju pozorno proucavanje Ilirske povijesti.

Padom Napoleona 1814, Austrija ponovo zauzima Dalmaciju tj. njene Ilirske pokrajine uspostavljene 14. listopada 1809. Austrijski zemljišnik iz 1835. godine navodi kako u Muću prebiva 30 obitelji s prezimenom Jelavić: četiri domaćina imaju ime Ivan, trojica Mate, po dvojica se zovu Mijo, Bože, Filip, Luka i Josip, a slijede Andrija, Ante, Duje, Frane, Grgo, Lovro, Nikola, Petar.

O prošlim vremenima svjedoče ilirske gomile, rimski žrtvenici, najveće sačuvano rimsko groblje na otoku, rimski mauzolej.

Bil je vrstan pevač, a u ono su se doba pevale tolike ilirske pesme.

Do sada je tu otkriven dio kasnoantičkog zida, rimska kuća i ispod nje pod ilirske kuće debljine 30 cm.

Zaključio je, da je slava " kršćanski oblik latinskog kulta Lara, koji je s maloazijskim iseljenicima ilirske narodnosti došao u Italiju, odatle rimskim utjecajem opet na Balkan. gdje se je na povoljnom ilirskom supstratu snažno razvio i nasuprot kristijanizaciji i slaviziranju zemlje do danas očuvao ".

Nošen pseudoznanstvenom groznicom opasnom za mentalno zdravlje, baca se na pisanje knjiga Rimokatolička crkva i hrvatstvo od ilirske ideje do velikohrvatske realizacije 1453 - 1941 (1997) i Srbi rimokatolici tzv. hrvati (2006).

Nakon izbora za predsjednika Matice ilirske 1874. Ivan Kukuljević Sakcinski mijenja njezino ime te se ta najstarija hrvatska kulturna ustanova otada naziva Matica hrvatska.

Na mirilima su se sintetizirali ukrasni simboli ilirske, slavenske i kršćanske kulture, te su se tako kao jedinstveni spomenici održali na Velebitu do danas.

Marmontu se zgoda usjekla u pamćenje, te je kasnije kada je u Ljubljani vodio Ilirske provincije pomoć tražio i od Starčevića.

Mirila su - najvjerojatnije - trag ilirske tradicije, jer postoje, u raznim izvedbama, od Velebita daleko na jug, sve do rijeke Bojane.

Franjevce tek osnovane Ilirske kustodije sv.

Ovaj novac često nazivaju risanskim novcem, iz razloga što je prva kovnica na ovim prostorima bila u Risnu, kao jednom od najvećih centara ilirske države.

Treba spomenuti Ilirske gradove, ostatke gradina, arheološke nalaze iz doba Rima, vile rustike, mozaike i kameni kip Sv Mihovila iz 12. stoljeća te mnoge druge povijesne spomenike.

Podsjetimo, prigodom njezina osnutka u veljači 1842. prvi je predsjednik tadašnje Matice ilirske, grof Janko Drašković izjavio: Najpoglavitija svrha društva našega jest: nauku i književstvo u našem narodnom jeziku razprostranjivati i priliku mladeži našoj dati, da se domorodno izrazi.

Zabilježbe o pretpovijesnim nalazima na ovom poluotoku, medutim, znatno su ranije i opisuju kamenu sjekirica od jadeita - trokutastog oblika zelenkaste boje sa zagasitim mrljama - za koju se pretpostavljalo da je nadena u Spili Nakovane ili u podrucju monumentalne ilirske gradine.ukljucivanja Dalmacije u rimsku državu ", veli antropolog i arheolog Stašo Forenbaher, istraživac zagrebackog Instituta za antropologiju, koji je uz Timothija Kaisera iz Toronta pokretac i voditelj pelješkog projekta.

A po krčmama svega i svačega, ponajviše vatre Baukove: okićeni grbićima i trobojčicama, okićeni vinom i rakijom, iz dna duše čupaju ilirske davorije, pa udri moli i kumi Jelačića bana da ustane iz groba u očima im čitaš: nȁ, sad će ustati da sve to sredi i uredi dižu glas i čaše do neba kličući Živio svim živim i mrtvim junacima, od Zrinskih i Frankopana do Radića i Mačeka, a ponajviše nazdravljaju, kao kakvoj gizdavoj izbiračici, Banovini Hrvatskoj. Jadna vam vaša Banovina u tuđoj kraljevini žučljivo će neki povratnik s Lipara, a njemu se pridruži i lijep broj onih koji su dotle toj istoj banovini klicali. Bez socijalne pravde nema ni nacionalne.

Glas mu nije bio nikad priličan za pjevanje, dapače i uho nije bilo obdareno najboljim sluhom (on je ovaj slabi sluh pripisivao vojnoj službi i kanonadi, koju je u bitki kod Lajpciga doživio); no ipak bi redovno već kod zelja zapjevao stare svoje ilirske pjesme.

I starac zanosno zapjeva refren ilirske pjesme:

U Oglavku i Koščaku (odmah kraj mjesta Sućurja, prema još uvijek živoj narodnoj predaji, nalazili su se dvori ilirske kraljice Teute, koja je ovdje živjela.

Njegove Ä ulabije (1840.), pisane šestostopnim stihom poljskih krakovjaka, postale su ljubavni priručnik ilirske mladeži.

Kako je bila riječ o nastojanju okupljanja južnoslavenskih naroda oko istoga programa, dio hrvatskoga plemstva, radi očuvanja svojih interesa, ali i odbijajući ilirsku (i kasnije južnoslavensku) ideju, u prvoj polovici 1841. povlači se iz Ilirske čitaonice i osniva Kasino sa zadaćom okupljanja u jednom udruženju i pomoći u širenju mađarskog jezika i drugih ugarskih obilježja.

Kelti nisu potisnuli panonsko-ilirske starosjedioce s brodskog područja, već su im se nametnuli kao vladajući sloj.

Kada je Akademijina biblioteka 1819. otvorena za javnost Vrhovac je darovao nekoliko tisuća knjiga te je od svećenstva tražio da sakuplja narodno blago i stare knjige, ilirske riječi, prirječja, poslovice i popijevke. [ 4 ]

Nakon pada Mletačke republike, nastaje kratko francusko doba, kada Višnjan biva odvojen od Motovuna i zajedno s Bačvom pripojen Vižinadi kao dio ilirske provincije, te ponovni povratak Austrije 1813. godine sve do 1918. godine.

Zaslužan za širenje preporodnih ideja među hrvatskim plemstvom; jedan od utemeljitelja Čitaonice ilirske.

»Veličanstveni falsifikat« rodoslovlja obitelji Ohmučević iz 16. stoljeća, koji prema mišljenju povjesničara predstavlja početak ilirske heraldike, obnovljen je u Hrvatskom restauratorskom zavodu.