Marmontu se zgoda usjekla u pamćenje, te je kasnije kada je u Ljubljani vodio Ilirske provincije pomoć tražio i od Starčevića.

Nakon pada Mletačke republike, nastaje kratko francusko doba, kada Višnjan biva odvojen od Motovuna i zajedno s Bačvom pripojen Vižinadi kao dio ilirske provincije, te ponovni povratak Austrije 1813. godine sve do 1918. godine.

Čim su Ilirske provincije utemeljene, general Marmont, carski vrhovni namjesnik uvodi - uz francuski - i narodni jezik (ilirski) kao službeni

Svečane zavjete je položio 1939., a za svećenika je zaređen 1940. kao član tadašnje Ilirske provincije [ zajednička tada provincija Hrvata i Slovenaca ].

Franjo nije pokazivao nikakve namjere da joj vrati krajeve južno od Save, a koje su bile uključene u Napoleonove Ilirske provincije.

Austrijski c ar 23. srpnja objavljuje da su nekadašnje Ilirske provincije ponovno ušle u sastav Austrijske Monarhije.

Marmontova bajka o grahu za ilirske provincije

Svo to područje od Boke do Alpa nazvano je političkim nazivom " Ilirske provincije ".

Francuska vojska u Šibenik ulazi 18. veljače 1806. Osnivanjem tzv. Ilirske provincije Šibenik postaje jedan od distrikta u Dalmaciji.

Francuzi su te krajeve 1805. preuzeli od Austrije, a 1809. su nakon pobjede dobili i Hrvatsku južno od Save i tu stvorili tzv. Ilirske provincije koje su postojale do 1813. godine.

Dobri odnosi s francuskim vlastima i samim maršalom Marmontom, vojskovođom u francuskim pohodima u Primorju i Dalmaciji, omogućuju mu monopolistički status u nabavi soli za Ilirske provincije.

Nakon bitke kod Wagrama 1809. godine osnovane su Ilirske provincije, a guverner im je postao novopromaknuti maršal Marmont. Telegraf " kao njihovo službeno glasilo izlazi u 311 brojeva od 1810. do 1813. godine.

Mirom u SchĂśnbrunnu Franjo je bio primoran odreći se Istre, Hrvatske južno od Save, Kranjske i zapadnog dijela Koruške u korist francuskog vladara, koji je od tih zemalja, zajedno s Dalmacijom, stvorio Ilirske provincije, čije se upravno središte nalazilo u Ljubljani.

U razdoblju između 1806. do 1809. Dalmacija je priključena kraljevstvu Italije, sa središtem u Milanu, koje je također bilo pod francuskom okupacijom a poslije 1809. do 1815. prelazi pod direktnu francusku vlast tj. na ovom području formira se administrativno okružje nazvano Ilirske provincije.

U vrijeme Napoleonovih ratova Poreč nakratko osvajaju Francuzi 1805. - 1813. godine i uključuju ga u svoje Ilirske provincije.

prava masonska loža ustanovljena je tek 1810. i to u vrijeme ustroja ilirske provincije, pod nazivom l ' etoile illyrienne (zajedno s kotoranima). trajala je samo dok austrija 1814. nije preotela francuzima dubrovnik.

Njihova tvorevina pod nazivom Ilirske provincije održala se sve do 1813. Godine 1806. Napoleonova je vojska ušla u Dubrovnik zaštititi ga od pljačkaških pohoda Rusa i Crnogoraca, a dvije godine kasnije Dubrovačka Republika prestala je postojati.

1811. Napoleonovim dekretom, Ilirske provincije su podijeljenje na šest građanskih provincija (Kranjska, Koruška, Istra, Prekosavska Hrvatska, Dalmacija i Dubrovnik) i vojnički dio Hrvatske.

Biskupi ILIRSKE PROVINCIJE, a među njima biskup Mahnić, pišu: " Hoćemo prije svega da se u katoličkim omladinskim udruženjima spriječi svako upoznavanje ili zajedništvo mladića i djevojaka ". (Ljub.

U kasnom 18. stoljeću dolazi do promjena, Napoleon gazi Veneciju i Austriju, a Dalmacija, Dubrovnik i zapadna Hrvatska postaju Ilirske provincije.

je li ili nije to bila prava ' loža ' ili samo sastanci francuskih pristaša i samih francuza, nije poznato. naime, ne zna se je li bila službeno pod okriljem pariske centrale ' grand orient de france ', jer je takva registrirana tek 1810. to je bilo vrijeme kad je dubrovnik s kotorom potpao pod ' ilirske provincije '. osnivač lože bio je bokelj gjanović, a loža je nosila ime l ' etoile illyrienne. raspuštena je 1814. dolaskom austrije.

U razdoblju od 1809. do 1813. Jaska dolazi pod Francusku vlast unutar Ilirske provincije.

Četiri godine kasnije Austrija je ponovo zaratila s Francuskom, ponovo je bila poražena i prisiljena na sklapanje mira u Schonbrunnu 10. listopada 1809., čime je izgubila i velike dijelove svoje države, među ostalim zapadnu Korušku, Kranjsku, Hrvatsku južno od Saveze Istru i Dalmaciju s glavnim gradom Zadrom, koje je austrijska vojska privremeno zaposjela ljeti 1809. Od tih teritorija car je Napoleon svojom zapovijedi od 14. listopada 1809. stvorio novu upravnu jedinicu nazvanu " Ilirske provincije ", s glavnim gradom Ljubljanom.

Godine 1805., područje Plitvica bila je pod vlašću Napoleona, koji je osnovao Ilirske provincije.

Ta što je Napoleon drugo, nego nastavak jakobinske revolucije, oligarhijskim sredstvima? Zanimljivo je, međutim, što sam čula ' ' na terenu ' ', da je Napoleon kada je došao u ' ' Ilirske provincije ' ' (bio je to uvod u ' ' Ilirski pokret ' ', bytheway), na Dugom otoku dao spaliti, odmah po slavnom dolasku, najstarije glagoljaško-crkvene dokumente u dalmaciji?

Osim spomenutih zemalja, Drašković očekuje da će se Âťkraljevom milošćuÂŤ pridružiti državnoj jezgri našoj i Âťonaj kraj koj se sada imenom Ilirija ozivljaÂŤ, to jest onaj dio našega etničkoga područja koji je Napoleon uključio u svoje Ilirske provincije, a Austrija zatim zadržala.

Nakon poraza Napoleona kod Waterlooa, u desetljećima koja će uslijediti, restauracija koja je zahvatila Europu, Francusku pa i naše Ilirske provincije, obrnutim će putem, na mala vrata, ali na velikim stolovima uspostaviti novi, svjetovni red i poredak koji je tako gorljivo i tako krvavo zagovarala poražena revolucija.

Šume u ovoj Općini (državne i privatne) pripadaju klimazonalnoj šumskoj zajednici hrasta lužnjaka i običnog graba (Quercus robur L. Carpinus betulus L.) panonskog sektora ilirske provincije i srednjoevropske vegetacijske regije.

ILIRSKE PROVINCIJE - Napoleonovim osvajanjem Italije, mirom u Campoformiju 1797. godine Francuzi su predali Veneciju, zajedno s mletačkim dijelom Istre i Dalmacijom, Austriji u zamjenu za Nizozemsku i Lombardiju.

Ali, vrijeme je da Francuzi napuste ilirske provincije i da se povuku iz Samobora