Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće Rijeka je neko vrijeme bila pod francuskom upravom u sklopu Ilirskih provincija.

Nakon propasti Napoleonova carstva i njegovih Ilirskih provincija 1813. g.

- Točno prije dvije stotine godina francuski je maršal Marmont izdao dekret kojim se u škole i gimnazije ilirskih provincija kao nastavni jezik uvodi hrvatski.

Prvi naslovljen Francuzi i Hrvati u osvit 19. stoljeća " čini 13 radova, drugi Ustroj i djelovanje Ilirskih provincija " čini 11, te treći Francuski doprinos modernizaciji Hrvatske " čini 19 radova.

U prvom desetljeću XIX. stoljeća val Napoleonovih osvajanja doseže do Karlovca, pa je rijeka Sava stvaranjem Ilirskih provincija postala državna granica između dva carstva, Austrije i Francuske.

Samobor se, kao sjedište kantona, našao unutar francuskih ilirskih provincija od 1809. - 1813. godine.

Marmont je upravitelj Ilirskih provincija - Istre, Dalmacije i središnje Hrvatske a gradići Petrinja i Glina su glavna vojna uporišta za čuvanje i obranu granice od susjednog Otomanskog carstva.

Nekoliko mjeseci kasnije, guverner Ilirskih provincija postao je Junat Knaz, a zamijenio ga je Fauche.

Istodobno, Francuzi su se pripremili za napuštanje Ilirskih provincija, ali kako su tada veze bile slabe, domaće pučanstvo nije ni znalo za velik Napoleonov poraz kod Leipziga.

Adamić i višestruka lojalnost žitelja Ilirskih provincija

1810. Maršal Marmont dolazi u Rijeku kao guverner Ilirskih provincija.

Tako je ujedno sasvim neviteški završila Marmontova romansa, a i bajka o grahu iz Ilirskih provincija.

Njegova gradnja vezana je uz maršala Marmonta, Napoleonovog upravitelja Ilirskih provincija.

Tako upravo u razdoblju Napoleonove vlasti u glavnom gradu južnih Ilirskih provincija i metropoli hrvatskog juga, Zadru, Hrvati dobivaju, uz prve novine na hrvatskom jeziku Kraljski Dalmatin, i prvu hrvatsku čitaonicu - Družbu od štenja, te Centralnu školu koja je ujedno i prvo moderno hrvatsko sveučilište i prva hrvatska visokoškolska ustanova u XIX. st., u kojoj su studenti nakon završene srednje škole mogli postići zvanje i akademski naslov iz prava, medicine, kirurgije, farmacije, tehnike (inžinjerije i arhitekture), geodezije i teologije, bez polaženja sveučilišta u inozemstvu.

Donedavno se mislilo kako su recepturu ostavili francuski vojnici početkom 19. stoljeća kad je Samobor bio dio Napoleonovih ilirskih provincija, no u ljekarničkim spisima bermet se spominjao i prije dolaska Francuza, i to kao lijek za želučane i crijevne tegobe.

Težište članka bit će na problematici višestrukih lojalnosti podanika/žitelja Ilirskih provincija, napose najpoduzetnijih među njima, kao što je i Adamić.

Iz stvarnosti Ilirskih provincija proizišla je i ideja Ilirskog preporoda u Hrvatskoj praktički još za živoga generala Šljivarića (1836). koji je bio i ostao ponos i francuskih Hrvata.

Nedvojbeno je da su iskustva Ilirskih provincija nahranila i starije i mlaà e uà ene, plemenite, iskusne i djelatne rodoljube u Hrvatskoj.

Budući da je Dalmacija od godine 1806. upravno bila u sastavu Potkraljevine Italije, tako je i taj zakon 1807. objavljen i počeo važiti na području današnje Dalmacije, kao Pravilnik o notarijatu kojeg je iste godine 20. studenog donio ondašnji generalni providur Vincenzo Dandolo, a koji je stupio na snagu 1. ožujka 1808. Padom Dubrovačke Republike i uspostavom ilirskih provincija 1809. godine, važenje navedenog zakona protegnulo se i na područje bivše Dubrovačke Republike u kojem se prve bilježničke kancelarije, nastale po novom zakonu, javljaju početkom 1812. godine.

Nema sumnje da je njihov otpor protiv preporodnog Pokreta velikim dijelom ponikao iz iskustva kojeg su pod ilirskim imenom doživjeli prije Gajeve gneracije, iz razdoblja Ilirskih provincija.

Godine 1814. postaje serdar u Teritorijalnim snagama, a za vrijeme Ilirskih provincija dobiva čin zapovjednika garde za primorje.

Još od Ilirskih provincija poznati i višestruko međunarodno nagrađivani šoltanski med od samoniklog ružmarina

- Naslov je moga predavanja neke sablaznio, jer je do nedavno vladalo uvriježeno mišljenje kako niti jedan broj službenog glasila Ilirskih provincija nije tiskan na hrvatskom jeziku.

U razdoblju 1809 - 1813 trgovište se nalazilo u sastavu Ilirskih provincija.

Austrijskom ratnom vijeću predlaže plan oslobađanja dijelova Hrvatske od Francuza, tzv. Ilirskih provincija.

Popis izlagača: dr. sc. Nevio Šetić, Zagreb, Istra pod francuskom upravom; dr. sc. Josip Vidaković, Vesna Kalajžić, Marijana Ražnjević, Zadar, Kraljski Dalmatin i Istra; mr. Jakov Jelinčić, Pazin, Općina Draguć u vrijeme francuske uprave; Maja Cerić, Pazin, Francuska uprava Vodnjana; dr. sc. Slaven Bertoša, Pula, Matične knjige grada Pule u doba francuske vlasti (1809. - 1813.); Mirjana Kontestabile Rovis, Kopar, Arhivska građa u fondu« Uffizio demaniale di Capodistria »iz francuskog razdoblja, koja se odnosi na Istru; dr. sc. Josip Orbanić, Ljubljana, Obnavljanje prometnica u Istri za vrijeme Ilirskih provincija i nakon njih; o.

U prvom razdoblju od 1806. do 1809. godine Dalmacija se nalazila u sastavu francuske Kraljevine Italije, a u drugom razdoblju od 1809. do 1815. (stvarno do 1813., jer je Austrija već tada ponovno zauzela Dalmaciju) ulazi u sastav Ilirskih provincija s a sjedištem u Ljubljani.

Tom je prilikom posjetio Pariz na čelu izaslanstva Ilirskih provincija, koje je primio osobno Napoleon I.

Mislimo da je to najmanje što je zaslužio jedini časnik iz Ilirskih provincija kojemu je Napoleon I.

Iako je prostor Dalmacije i Istre, u kojem su novačene ove postrojbe, 1809. ušao u sastav novoosnovanih Ilirskih provincija, Dalmatinska kraljevska pukovnija i Istarska kraljevska bojna ostale su i dalje u sastavu vojske Talijanskog kraljevstva.