Na području od ušća rijeke Krke, tijekom njenog toka dalje prema sjeveru, obuhvaćajući krajnje obronke Dinare, pa preko Šatora, Vitoroga, Ljubuše, Vrana i Čabulje, uključujući velika kraška polja jugozapadne Bosne, izbijajući na Neretvu, sve skoro do njena ušća živjelo je Ilirsko pleme Dalmati.

Oko današnje Dubravske visoravni, te na prostoru istočno od Mostarskog blata živjelo je Ilirsko pleme Daorsi.

da lik s Plominskog natpisa na kamenoj ploči, koja je ugrađena u zid crkve sv. Jurja, zapravo ne predstavlja tog sveca već ilirsko-rimsko božanstvo - Silvan.

Tada su Rimljani na području na kojem je obitavalo panonsko-ilirsko pleme Jasa, sagradili veliki termalni centar i naselje u razdoblju od 1. do 4. stoljeća po imenu Aquae Iasea.

Blago nagnuti i jugozapadu okrenuti i osunčani položaji Dilja, Požeške gore, Krndije i Papuka (953 m) i Psunja (984 m) idealni su za uzgoj v. l. pa se može pretpostaviti da se ta kultura ovdje uzgajala još i u predrimsko (keltsko, ilirsko-japodsko) doba.

Naseljen još u ilirsko doba, prvi spomen je g. 1300. kao Ripanium, lat. »obala«.

Na skupštini 1874. za predsjednika je izabran Ivan Kukuljević, prihvaćena su nova pravila i napušteno je ilirsko ime, pa se od tada zove Matica hrvatska.

Možda je slavensko ili ilirsko stanovništvo imalo ipak određeni kult straha ili respekt prema planini kao opasnoj po život čovjeka, pa je tamo smještalo razna nadnaravna bića kako im ne bi obilazila oko kuća.

Dokaz nije mozda se ilirsko pleme zvalo, i mozda je rijeka dobila ime po njemu

Staza dalje sa svoje desne strane ostavlja ilirsko groblje zvano Gomila i drevno naselje Besidišće, prolazi pokraj drevnog naselja Klešići, izvora Vodice, špilja Mrkore te guste borove šume znakovitog naziva Dubrava do crkve iz 14. stoljeća posvećene stoljetnom zaštitniku Brela sv. Nikoli, na 572 m nadmorske visine.

Iako ga Miroslav Krleža svrstava, sa samo njemu svojstvenim cinizmom u »ilirsko slavjanoserbski, jugoslavenstvujušči, rodoljubni Panteon naše dramatike XIX st. koji stoji pred nama još uvijek patetično kao Bukovčeva apoteoza ilirizma na zavjesi zagrebačkog narodnog kazališta [ 1 ]« jedan od utemeljitelja kazališta na hrvatskom jeziku bio je iznad svega svestran kazališni praktičar kojem se patetika - koju Gavella u svom programatskom eseju Hrvatska književnost u hrvatskom kazalištu i naše kazalište u književnosti radije naziva ganutljivošću - mogla potkrasti samo u glumi i u nekim fragmentima - za tadašnje vrijeme - revolucionarnih pučkih komada.

Gaj je izgubio vodeću ulogu u ilirskom pokretu kad je ilirsko ime bilo zaboravljeno premda je još nakratko imao važnu političku ulogu 1848. godine surađujući s banom Josipom Jelačićem.

Najstarije materijalne tragove čovjekovog življenja na ovim prostorima ostavilo je ilirsko stanovništvo, a u doba Rimljana ovdje se nalazilo naselje Ad Turres.

Postoji mogućnost kako se na području današnjeg Splita nalazila i grčka kolonija, i ilirsko naselje.

Na Trsatskom brdu postojalo je staro keltsko naselje, a na obali ilirsko naselje Tarsata.

Podatke o povijesti svoga zavičaja Malnar je sakupljao godinama te na 350 stranica izvrsno uređene i oblikovane knjige obuhvatio cjelovitu povijest o prvim ljudskim tragovima i najstarijim naseljima (na koje se nalazi u vrijeme ilirsko-keltskih plemena Japoda, iz vremena halštatske kulture od 9. do 4. st. prije Krista), osnovnim djelatnostima u prošlosti, vlastelinima tematiziranoga kraja, o crkvenom uređenju, dobu Turaka, utemeljitelju Petru Zrinskom, sudbenoj i upravnoj vlasti, iseljavanju ili svjetskim ratovima, primjerice.

Također, prije nego što su ovim krajem zagospodarili Rimljani u 1. stoljeću, ovdje su obitavala ilirsko-keltska plemena Jasa.

Dio autora (Anto Zirdum, Stevan Šarčević, Mirko Grdinić) odlučio se za autorsku interpretaciju ovog ilirsko-rimskog rata u okvirima poznatih povijesnih činjenica, uz žanrovske intervencije kojima je ilustrirano zašto je rat završio baš tako, a ne malo drugačije, iako je mogao, pogotovo kad su u igri nadnaravni ili magijski elementi.

Na otoku Pagu, u latinskim pisanim izvorima zvanom Cissa, Rimljani su zatekli moćno ilirsko pleme Liburna, poznatih moreplovaca, gospodara velikoga dijela jadranskoga mora tijekom ranijih stoljeća prvoga tisućljeća prije Krista.

Pronadeno svetište prvo je ilirsko obredno mjesto sacuvano u zatvorenom prostoru - Arheolozi su špilju zabarikadirali i onaj tko bi htio uci, dobrano bi se namucio.

Ovakve mjere opreza su zato što bi se ulaskom u Spilu mogao nepovratno narušiti ambijent - I uokolo je unikatni prostor, mjesto gdje je stanovala ilirska elita: utvrdeno ilirsko naselje, jedna od najljepših gradina u ovome dijelu Dalmacije, oko nje veliki broj ilirskih gomila, u podnožju polja.

Na cijelom prostoru Županije postoje brojni dokazi o obitavanju ljudskih zajednica još od prapovijesti; dok je antičko nasljeđe najočitije na području Senja, a ilirsko na području Gacke.

U prapovijesno vrijeme na ovim prostorima živjelo je ilirsko pleme Japodi, čija se kultura počinje razvijati u kasno brončano doba u 11. stoljeću prije Krista.

odnosilo na Ilirsko miroljubivije pleme Ardijeji, a moguće i na Daorse.

Drugi ugledni arheolog Borivoj Čović, područje je Posušja, svrstao u« centralno ilirsko područje ».

One koji ne znaju tko su Hrvati definiciju mogu pronaći u Mikaljinu rječiniku, istaknuo je Katičić dodavši kako je Mikalja u 17. stoljeću jasno odredio značenje Hrvata, koji su živjeli u sklopu tadašnje banske Hrvatske, a istoznačnica za sve Hrvate, uključivši i one izvan banskoga područja jest ilirsko ime.

Restoran u kojem subotom balaju svatovi, baš kao ni Ilirsko sjemenište kojemu i sam naziv otkriva otkad nije renovirano, nisu prikladni za muziciranje.

Ako jest, to bi značilo da Darko na indirektan način odgovara @abakusu glede morala do 45. predstavljajući period od Ilirskog pokreta (čije ime je u Preporodu zamjenjeno s imenom hrvatsko) do formiranja novog ilirsko-slavenskog jedinstva kao jedan poseban opus u hrvatskom stvaralaštvu koji nije imao u sebi kreativan naboj.

Naime, na položaju današnjega grada Raba nalazilo se ilirsko-liburnsko predrimsko naselje kojeg su ilirski liburni nazvali Arba.

Naime, liburnsko-ilirsko Arb, znači taman, mračan, zelen, pošumljen, stoga bi naziv Arba trebalo shvatiti kao toponim koji je imao značenje Crni otok vjerojatno zbog crnogoričnih šuma kojih je nekoć na otoku bilo mnogo.