San dvojice dječaraca, svakim ponovnim pokušajem i svakim ponovnim neuspjehom bivao je sve veći, a nebo nad njima sve dalje i dalje i činilo se kao da će ih jednog trenutka poklopiti svojom težinom.Kao da su nešto posebno - činilo im se kada su tiho planirani novi pokušaj.Tada su polako spoznavali da postoje realne i nerealne želje i da postoje stvari koje su takvim stvorene i takvim moraju ostati.Nisu se uvijek mogli pomiriti s tim činjenicama, ali su ih naučili prihvaćati.Isto tako su, u knjigama znali pročitati da treba mijenjati sebe, a ne svijet.Mislili su da su sjenici nedovoljnio visoki, pa su ih zamijenili visokim jablanovima, čije su grane, činilo im se, bile tik do jednog kišnog oblaka. (kažu da se onima koji vjeruju ciljevi i snovi ostvaruju) Vjerovali jesu, ali im cilj nije bio realan.Popeli su se na tanak vrh visoka stabla i doživjeli još jedno razočaranje (svako slijedeće razočarenje bilo je sve teže). Dobro, govorili su, u gradovima kažu, postoje velike ogromne zgrade, kada odemo na visoke škole, popeti ćemo se na te zgrade i tamo je sigurno nebo jako blizu.I tako su, živeći svojim svakodnevnim životom, koji se ničim nije razlikovao od druge djece, živjeli jedno, a žudili za drugim.Odabrali su najveću zrgadu u gradu, srce ispunili nadom i krenuli.Kada su došli na vrh te najveće zgrade tog grada opet su se razočarali, ali samo blizinom neba - stvarnom blizinom neba.On je za dodir bilo jako, jako daleko.Ono je za dodir bilo skoro nedodirljivo.Odjedanput kao da su spoznali da je potreba da nebo ostane tako nedodirljivo... Spoznali su da su tolike godine izgubili žudeći za nebitnim i nerealnim... svih izgubljenih trenutaka koje su propuštali, dok su se, zaneseni svojom iluzijom, penjali da bi osvojili nebo.Spoznali su - umjesto da oni osvoje nebo - nebo je osvojilo njih.Ostali su još dugo uživajući u prelijepom pogledu, u razgovoru o danima, tome gdje su griješili i o spoznaji da je sve njihov dječački san, i da oni koji ne znaju sanjati neće niklada doživjeti ovakve ljepote.Nije bit života koliko se visoko uspneš, bit života je u tvom pogledu s ravnice, u njegovoj snazi i viziji. Danas je sve bilo super, naravno test iz pov sam napisala savrseno-rijesila sam cak dvije crte od kojih cetrdeset... onda nisam bila na mat i plu, bila s bjanki i boticom u mrga... i tako... sad sam malo doma da se odmorim pa vanka cula sam se maloprije s tatom i podsjetio me da sam za tjedan dana u zagrebu, veneciji, ljubljani.. jedva cekam vidit romanu i maknut se malo iz grada.eto vas... Iskoristite svaki trenutak i uzivajte nemojte potratit zivot na neke stvari koje vas trenutacno cine sretnima, pokusajte shvatit sto u stvari zelite, sanjajte i ucinite sve da vam se ti snovi ispune