U par navrata isprobavala sam recepte za kolače bez jaja, koji obavezno nose nekakva imbecilna imena, npr.

Gospodin R. sasvim sigurno je najobičnija karikatura, ali tragovi njegove besprizorne, pretjerane i pomalo uvredljive kalvarije vidljivi su danas u načinu na koji podosta autora pristupa sličnim temama: od Hanekeova djela Skriveno ili pak Pingponga Matthiasa Lutharda, sve do katatonično imbecilna redateljskoga postupka Stevena Soderbergha u filmu Bubble.

ZLOČIN JE TO ŠTO TI PIŠEŠ ŠUGO IMBECILNA

mrvek, imaš ti među krvolocima rodbinu, čini mi se da imaš a k tomu si i bolestan ćao budalo imbecilna, tko te okoti ludoga koja kučka

Možda, no Sanader sad ima preča posla, mora se baviti susprezanjem te naravi i ne ispitivati suca Turudića, iako to njemu možda i nije sasvim shvatljivo, jer, govorio je pokojni Pukanić, još koliko jučer upravo bi Turudića Sanader znao pozvati na Markov trg, neočekivano, kad se ono sudilo Pavićevoj arcinemezi Petraču, što gospodin Turudić razumljivo osporava i niječe, no sve je to jedan koloplet budalaština, u kojem se odavno odustalo od istine, jer ona je u Hrvatskoj ionako kao i sve drugo dogovornog tipa, kako se nagodimo, ako se niotkuda odjednom ne pojavi kakav sanjar s parkirališta, ili glavom i bradom engleski mason domobranskog porijekla, pa nam objasne da su neke istine za nas neshvatljive, dok su druge neprihvatljive, jer kad bismo kojim slučajem istinu i doznali, ona je toliko u nas imbecilna, da u tako lažnu istinu nitko ne bi povjerovao.

Gledate li iz New Yorka, hrvatska vlast čini se komično nesposobna, gotovo imbecilna kada je dodatno zakomplicirala nešto što je htjela uraditi jednostavnijim.

Inace da ima imalo inteligencije lako je ustvrditi da je njena izmisljotina potpuno imbecilna i da mi cak i ne pisemo slicno.

Ostavjan novine na stolu (pa nisan toliko imbecilna nosit ih sa sobon na ono misto).

Negdje tog ljeta, sam sam sebi rekao da u ratu ta dva imbecilna nacionalizma neću sudjelovati.

E, pička vam materina imbecilna kretenska

Hrvatska treba da dobije ratnu reparaciju od Srbije i jedno konacno i posteno izvinjenje... medjutim, optuzba za genocid je potpuno imbecilna i ne vodi nicemu sem decenija skupih sudskih procesa od kojih ce jedini profitirati advokati.

no way will i readati taj tekst. tip je idiotska imbecilna budala s primjesama kretensko-glupih misli.

Znaš li koliko se na toj Wikipediji ustrajno uklanja pridjev " hrvatski " i imenica " Hrvati ", čim im se ukaže neka imbecilna izlika ili otkrijedu postojanje nekog znan. rada nekog jugoslaviste, serbokroatiste odnosno znanstvenika iz 19. st. koji je pisao pod utjecajem jugounitarističkih i velikosrpskih ideologija (tim gnjilarijama su pogođeni Moliški Hrvati, pa ih zovu Moliseslawen, primjerice - njima nije bitno što se Moliški Hrvati izjašnjavaju Hrvatima i što su kao takvi priznati u tal. zakonu).

Iz godine u godinu oduševljava me BIG BROTHER, ta imbecilna izmišljotina još imbecilnijeg zapadnjačkog mentaliteta.

Imbecilna ideja o " random " evoluciji i " slučajnom " stvaranju inteligentnog života u inače glupom i mrtvom svemiru je odvela evoluciju civilizacije u sporednu i slijepu ulicu.

Madam je imbecilna tuka koja ne zna šta priča '.

Ne budimo grubi, možda je uredniku Ifici Đuzelu bilo previše podnijeti smrt Marlona Branda koji je umro baš danas, no nekim čudom u njegov pregled vijesti dana stalo je sve, čak i polo turnir na Brijunima i imbecilna priča Srebrenke Herold Mijatović koja se naoštrila na stanovnike Stubičke Slatine i njihovo krajnje legitimno pravo da ne dopuste gradnju prihvatilišta za azilante.

Tko će vama pomoći, kada uskoro propadnu sve ' ' sheme ovoga svijeta ' ' (monetarni sustavi, ' ' slobodna tržišta ' ', vojne smrtonosne igre i igračke, robovske ' industrije ', imbecilna ' ' energetika ' ', itd)?

Tu se najednom guraju mnogi odlomci odgledanih filmova; od kojekuda napabirčeni beznačajni podaci; svakojaka pitanja na koja nikada nisam dobio odgovor; banalne informacije; francuski crni val i ogromna ozonska rupa nad Antarktikom; dvije priče iz davnine: Kako je Potjeh tražio istinu, priča koju je napisala prelijepa majka šestoro djece Ivana Brlić-Mažuranić i Rashōmon, priča koju je napisao prelijepi mladić komplicirane psihe Akutagawa Ryūnosuke; čudne i nevjerojatne činjenice, na primjer ona da rajčicu uvozimo iz Makedonije, a imamo je sasvim dovoljno i u Hrvatskoj; kulturni skandali, recimo onaj koji je u zajednici filmaša izazvala jedna filmska kritika bez prave argumentacije i bez prave želje da se taj i taj film promotri samo kao film, a ne samo kao film tog i tog autora; svečano, ali sablasno rasvijetljeno nebo nad Zagrebom prije mogućeg bacanja bombi; odlasci s tatom u podrum za vrijeme uzbuna zbog zračnih i općih opasnosti apokaliptične 1991. kad je u Hrvatskoj bjesnio rat, ali i osjećaj sreće zbog toga što su ti odlasci bili nepotrebni jer se Željezničkoj koloniji (bez obzira na obližnju kasarnu na Borongaju u kojoj su bili smješteni vojnici tada već neprijateljske Jugoslavenske narodne armije) nije ponovila veljača 1944. kad je na fašnik za vrijeme savezničkog bombardiranja aerodroma na Borongaju stradala tipična željezničarska kuća u kojoj je živio moj djed Juraj Globan, zvan Jura, koji je poslije bio prisiljen izgraditi novu kuću; tvrdokorne rasističke predrasude bijelaca o crncima i Romima, to jest Ciganima, ili Cigićima, kako ih zovu moji vršnjaci u četvrti Maksimir, čije je indijsko porijeklo po svemu sudeći posve neupitno; nadasve napeta alternativna medicina i terapija čajem, pogledima, travama, dodirima i mastima u Samoboru, koju za malu nadoknadu u stihovima primjenjuje privlačna punašna pjesnikinja bez inspiracije; uznemirujući noćni i dnevni snovi koji se, nasreću, nikada neće obistiniti; neobično uporna, žestoka, svakodnevna nevina maštanja o novom crvenom džemperu s plitkim V-izrezom; napredni i obrazovani simple smart pristup čitanju, za sada rijedak u cijelom svijetu, a najrjeđi u Hrvatskoj; talijanski neorealizam i prvoklasni restorani koji niču na sve strane; bivša zagrebačka kina nazvana po planinama s područja ex-Jugoslavije; gimnazijska ljubavna histerija ljupke djevojke Mateje koja je u međuvremenu postala poznata glumica i koja je nedavno, ' ' pa makar je sad, evo ovaj čas, napale sve hrvatske feministkinje ' ', hrabro i otvoreno izjavila za jedan zagrebački feministički časopis da uopće nema potrebu biti ' ' dežurna feministkinja ' ' jer je ona cijeli svoj život okružena posve normalnim muškarcima koji je ni na koji način nikada ne ugrožavaju i pred kojima ne mora braniti svoju ženskost; avangardna poezija u područjima planeta u kojima više nije moguć nikakav razvoj, a kamoli razvoj poezije (otkud mi sad ovo?); uvid u specifičnu arhitekturu zagrebačke Željezničke kolonije u četvrti Maksimir; punk glazba koju sam nekada volio, pa i sada je ponekad volim, a bio sam, uostalom, i umjereni simpatizer pankera u gimnaziji; čudna, tajnovita i zabrinjavajuća nemogućnost pobuđivanja istinskog estetskog užitka, pa čak i najboljim stvarima, u ljudima hladnog, proračunatog i nervoznog karaktera; Masanobu Fukuoka i alternativna poljoprivreda u Japanu bez kemijskog silovanja tla; art filmovi i trash filmovi; patološki debeli taksist; raznorazni filmovi A-produkcije i B-produkcije; siromašni i ofucani kradljivci biciklā; očaranost neobrazovanih, poluobrazovanih i obrazovanih ljudi banalnim i sve banalnijim zabavama; slatki noćni život; turbofolk glazba; zbrkana povijest margarina; imbecilna ili nespretna novinarska pitanja u novinama, na radiju i televiziji, na koja sugovornici odgovaraju uglavnom nespretno; sve moje reklame i reklamni džinglovi koji ostavljaju gorak okus promašene, ništavne, prolazne urbane egzistencije koja se guši u vlastitom smeću i površnosti; tužna sjećanja na nekadašnja znanja o kojima sada ne znam ništa ili znam vrlo malo, te stoga istodobna ljutnja na sebe i osjećaj krivnje zbog brzine kopnjenja obrazovanosti koju sam tako mukotrpno stjecao i stekao u studentskim danima, a zatim je lako izgubio; Cioranov cinizam izazvan ružnim, trivijalnim življenjem većine svjetske populacije, a osobito Parižana; neopravdana zagonetna nesklonost jednog likovnog kritičara prema apstraktnoj slici Mrkva samo zbog privatnog animoziteta prema autoru tog ulja na platnu (ovu mi je anegdotu ispričao Emil, a imena slikara koji je dobio negativnu kritiku više se ne sjećam); sveopća, žestoka, histerična jagma za pozicije i moć o kojoj mi je također pričao otac kad sam bio mali, a koju i ja sve češće posvuda zapažam, osobito otkad sam zaposlen na radiju; mnoge onespokojavajuće slike i fotografije; sve vidljiviji izostanak usporednog pristupa raznim ljudskim disciplinama i djelima; jedva zamisliva komparatistička rasprava o dodirnim točkama između Picassove Guernice iz 1937. i Campbellove paradajz juhe Andyja Warhola iz 1968., rasprava čiju je neopravdanost, nezamislivost pa i nemogućnost u jednom burnom razgovoru s Vandom istaknuo Emil, dok je Vanda tvrdila da je ta rasprava možda ipak vjerojatna, no svađa je izbjegnuta tako što su zajedno skuhali juhu od rajčice i kukuruzne žgance te tu crveno-žutu kombinaciju pojeli za ručak ismijavajući mogućnost svađe između njih dvoje; kontinuirani ' ' leptirići u trbuhu ' ' (taj izraz čuo sam prvi put od Tine) od onog jutra kad sam se u redakciji zaljubio u Tinu; dvadeseto stoljeće kao neki kolaž, kao neki šašavi Fellinijev panoptikum u ludoj vrtnji svijeta; burni početak dvadeset i prvog stoljeća kao sve brže i brže ponavljanje sumanutih grešaka iz prethodnog stoljeća; kratki odlomci vlastita života kao nagli, ali mutni bljeskovi iskorištenih toaletnih listića na kojima ću ipak, jednom, nikad ne znaš, Marko, možda nešto suvislo napisati; nepotpuni filmovi nakon žestokog alkoholiziranja s Tinom na moru prošlog srpnja; nedavno pročitani šašavi članak u dnevnim novinama o neobjašnjivo neopravdanom izostavljanju nekih radnika i njihovih kvalitetnih radova iz jedne antologije suvremene europske proizvodnje srebrnog čelika (autor članka nigdje nijednom riječju ne objašnjava što je to, zapravo, srebrni čelik); intenzivni početak 21. stoljeća koji iznenađujuće podsjeća na kraj 20. stoljeća, koje je završilo zadnjim danom 2000. godine, a ne zadnjim danom 1999. godine na kojoj je inzistirala u elementarnu matematiku neupućena masa ljudi širom globusa pa su tako mnogi dvaput slavili ulazak u 21. stoljeće uz svesrdnu pomoć lukavih trgovaca.

Toliko koliko nas je HDZ kostao sa svojim pogreskama nece nas vise nikada nista kostati, a na Polancecovom se karakteru sada lome mafijaska i govnarska koplja, kao sto ce se Jadrankina na leđima Josipovića jer HDZ nema hrabrosti da direktno zagrli pobratime svoje sa Balkana, iz Bosne i Srbije, pa to guraju mekom i finom Josipovicu, kojega tako malčice guraju van iz građanskih srca, kao što imbecilna hrvatska HAZU tjera Đikića i Radmana i onu finu i pametnu hrvatsku plavusu iz Heritage-fundacije jer se gamad koja se nakrala na leđima ovog naroda boji da mozda nisu spijuni međunarodnih političkih institucija, iz EU, ili Francuske i Amerike, a - začudo - ne boje se tajnih poslova i potkopavanja sa Istoka, jer lakše je pobratimima uz prasetinu i rakiju i prljave drolje pregovarat, nego li sa elitama iz međunarodne scene, posebno diplo-političke, a kakvi su nam diplomati - to svi znaju, kao što znaju i o kokainskim pričama i metrima skupocjenih bundi u ormarima polupismenih arogantnih seljačkih balkanskih žena.

Pa, pobogu, ako je svima jasno kako je jedina funkcija Jimova oca da dijeli savjete o seksu (pri čemu ne znate kojoj je strani neugodnije), čemu imbecilna kreativna odluka da ga se, isključivo zbog vlastite nekompetentnosti pri slaganju priče, baci u tamo nekakav glazbeni kamp kako bi bio nešto što nije.

Utoliko nismo daleko od situacije u kojoj bi imbecilna Milasova izjava mogla postati vizionarska.

Nema te mišje rupe u koju se možete sakriti, a da vas i u njoj ne sustigne neka imbecilna parola, šuplja fraza ili isprazno obećanje.

Ta preporuka o neispiranju je imbecilna.

Imamo li npr. mi roditelji, pravo ne strahovati da nam neka pijana, napušena, našpricana ili jednostavno imbecilna budala, nekontrolirano pucajući ustrijeli djecu?

Ako je to MPT stvarno rekao tada baš i nije neka radnja kojom se treba hvaliti a izjava mu je imbecilna.

U drugostupanjskom postupku Prliću i ostalima imbecilna presuda bit će ismijana i promijenjena kao i u slučaju Gotovine.

ne postoje Hrvati i Srbi, to su dva plemena istog naroda - Jugoslavena.. dva imbecilna plemena koja su se zakrvili zbog religije.. sad imamo i Bosnjake, i prije njih jos Crnogorce.. Slovenci i Makedonci su nam causent, s - rodijaci.. eto, ako ovo ipak procitas i imas volje da ti jos vise objasnim situaciju nazovi slobodno na 1 835 - 457 - 8925...

Međutim, vaša imbecilna zaduženja, ne-ulaganja u proizvodnju i izvoz, promašeni projekti i populistička politika koštali su nas godina života koje nikad nećemo moći vratiti.

Seljanko, i ti, kao i imbecilna Niky Pišek JESTE MRÅ AVE i prestanite više pisati i srati kako ste debele jer to radite samo zato kako bi vam se drugi/e divili i govorili vam kako ste krasne i mršave i zgodne, a tu potrebu imate zato jer ste umno poremećene i sjebane u glavu.