moje jutro počelo je sa brutalnom zvonjavom (koja kao glumi zvuk one stare vekerice, jedino me to čudovište od melodije može probuditi) u 06:08.... kao pomakla sam sat 8 minuta u naprijed da ne kasnim... ali koji mi to kurac vrijedi kad znam da sam ga pomaknula... i onda uvijek navijem sat unaprijed... toliko o vremenu... najgore mi je kad mi kazu.. pa sta ti vrijedi 10 minuta... ha? 10 minuta je cijeli mali svijet za spavalicu poput mene... jedva sam se povlačila po stanu obavljajući jutarnju higijenu i neizbježno oblačenje... čak () sam se sjetila uzeti kišobran što je za mene ravno preobraćenju na budizam... pokisnula sam devet tisuća puta.. i svaki put se zakunem da ću si kupiti onaj mali sport billy kisobran koji stane u svaku torbu i da cu ga nositi i kad sunce piči.. ali naravno, uvijek sve ostane na mojim tlapnjama... prelijena sam ja za to vucaranje kisobrana okolo... a i ruku na srce, i kad ga nosim uvijek, ama bas uvijek, ga negdje posijem.. kao da ga se želim rijesiti.. uostalom, mislim kad vec postoji navala raznoraznih priručnika i knjiga, trebalo bi napisati i priručnik za rukovanje kišobranom... svaki put kad pada kiša moras se pripremiti na to da ce ti netko sigurno pokušati izbiti oko.. zato jer ne gleda, ne vidi, jebe mu se zivo sto nosi kisobran velicine Idaha... katastrofa... i tako.. vucem se ja ulicom... pokusavam izbjeci lokvetine.. ma, jezera po kolniku... i uspijem.. umalo... zadnjih 5 metara prije tramvaja naiđe rođo u Mazdi i pljas... preko lokve, posred mene i u dubinu duše..... moram li reći da je izmamio moje prvo jutarnje redanje svih i svakoga... od onoga ' ko ga je izleg ' o.. pa na dalje... toliko o mojoj kulturi... ali, tlak je tlak.. i kad se digne... jao tako posrana i promrzla.. (eh, da smrzla sam se ko zadnja pizda) stojim na stajalistu i cekam svoj tramvaj koji se nazire iza ovog stoji stoji na stajalistu.. i vratim pogled sa tracnica na taj isti tramvaj, kad ono klinac, balavac, šmrkljo mi pilji u sise samo što nije slinit ' počeo.... ja ga pogledam.. ali ne da se on smesti.... doslo mi je da na sred stajalista pokazem prstom i kazem na glas.. to su, sinko, sise da se razumijemo.. nisam imala dekolte... nosim sako... ispod njega majicu.. nisam gola ali sto je to kod muskaraca svake dobi da cim vidi bilo kakav izrez dobiju napad imbecilnosti.. instant blink... to sto oni naslucuju da tu negdje gdje taj rub sakoa počinje, počivaju sisata blaga.. smijesno... bilo bi mi smijesno da nisam petnaest minuta nakon toga presjedajuci na drugi tramvaj ponovno dobila procjenu od glave do pete od nekog starijeg gospodina koji bi mi tata mogao biti.. onako, bezočno i ležerno... kao da je na dražbi.. aaaaaa ne vjerujem da ijedan tip na planeti zemlji voli, zeli, hoce da ga pohotno gledaju i cjenkaju starije gospođe, s trajnom, kilama viška i gebisom... iju.... a jos kad mi se u facu unio lik koji je tren prije na stajalistu udahnuo zadnji dim cigarete i ispuhao ga u tramvaju (pušači, molim objasnite mi to, to mi nikad nece biti jasno... to ubija.. uz ostalo i volju za zivotom).. dan je bio potpun... a tek sam ulazila u dragu mi firmu... veselje je tek počelo... a i snijeg, vidim....