Ukratko se osvrnuo na pristupe razvoju u Hrvatskoj od osamostaljenja do danas i istaknuo dvije faze: staru, reaktivnu fazu pristupa razvoju u kojoj su određena područja stavljena pod posebnu državnu skrb zbog svog geografskog položaja ili pogođenosti ratom (čak 50 % jedinica ima takav status) te novu, aktivniju fazu čiji okvir čine Zakon o regionalnom razvoju i Strategija regionalnog razvoja koji u obzir uzimaju indeks razvijenosti područja, stavljaju naglasak na strateško planiranje i predviđaju prekograničnu suradnju.