Nemojte biti poput Brooklyna Krešice koji se sakrije u kutiju u podrumu - pobjegne u zazen-kontemplaciju, kada mu Gerlinda Šušumiga spomene da bi se sa njom morao ozbiljno vezati... iz kutije viri samo udav, hm, tak da ga se može hraniti i da mu se pjevaju uspavanke, jer svaki je muškarac u nekom svom kutku psihe ili tjelesnosti osjetljiva beba, kak i ženske... pa je sad pitanje jesmo li u vezama koje su postale ozbiljne zato da bismo te infantilnosti pokrpali i pretvorili se u zrela i psihički eutipna bića, ili smo u vezama i brakovima da bismo društvu ozbiljno dokazivali da znamo zgrtati pare i povoditi se za trendovima, iako u glavama ostajemo infantilni, neozbiljni i neodgovorni... jer koliko ja vidim - od stotinu bračnih zajednica u 60 ili 70 možeš, ako hoćeš i ako ti je do potkopavanja tuđeg zajedništva, ulijetati i otimati... a i to je dječja igra i u njoj osokoljujemo tek vlastiti egoizam... postoji jedna druga vizija... urbana, metropolitanska... za 21. stoljeće naših socijalnih interakcija... u kojoj zamišljaš Tery Hatcher i njene cure iz Desperatnih kućanica kak trče po parku u donjem rublju i nekakvim gracijalnim, prozirnim spavaćicama... hm... ako se to dogodi u 2 popodne nije mi baš bistro, ali ako se događa u 2 ili 3 ujutro, u dobro skrivenom perivoju, pa neka bude to jedna od vaših radosti... Pogon za tvoju fantaziju mogu biti oznojeni mulati iz nekog etiopskog benda, ali se sve mijenja ako stvar okcidentaliziraš, dodaš joj štih neoliberalističke fantazije i pustiš si za podlogu u srcu-fantazije " Brotherhood " od Sleep Walkera... ta tvoja mikro-situacija, ti snovi sa ženama, to su tvoje situacije i toga se ne treba bojati... osim toga, ako te iskreno vole, na sve će pristati i to je onda također još i neka vrsta predbračnog stanja ili preludijuma, JER MORA SE ZNATI ZAŠTO SA NEKOM OSOBOM ULAZIŠ U VJEČNU VEZU I ŠTO VAS TO DIVNOG POVEZUJE toliko da još i dječicu tu kanite dodati, kao ukras Ljubavi.... zgodno....