U prilog tome govori što je svaki internirani bio puštan čim je pokazao spremnost da ode i dokazao da ima gdje ići. (Ubijeni u logoru se u toj interpretaciji odviše se spominju.) Prema tome je Dijana Čuljak sasvim korektno izvijestila da su zarobljenici smješteni možda ne baš udobno, ali sigurno.

Slika stupova srama za koje su u logoru Molat vezivali internircePostupak s osumnjičenicima obuhvaćao je devet točaka: 1. internirani su smatrani zatvorenicima (u vlastitoj odjeći), što je podrazumijevalo i jedino - grupne izlaske; 2. učestalo, strogo i detaljno trebalo je pregledavati nove zatvorenike u konclogoru; 3. prozivke su morale biti što češće; 4. zabranjeno je bilo igrati karte, a pušiti se moglo jedino za danje šetnje; 5. svećenici i kaluđeri, koji su bili smješteni u posebnim prostorima, nisu imali pravo ispovijedanja; 6. dvije žene od povjerenja detaljno su morale pretresti internirane žene - prije ulaska u logor, te ih odvojiti od muškaraca, i upozoriti na zabranu kretanja izvan logora; 7. u barakama je trebalo biti po 20 interniranih, s izabranim starješinom koji zna talijanski; 8. logoraši su svakih 15 dana mogli kući pisati po jednu poštansku dopisnicu, s tim što je sva pošta bila strogo cenzurirana; 9. sve koji su kršili logorsku disciplinu trebalo je staviti u logorski zatvor ili okovati, a pokušaje pobune odmah prijaviti vojnome ratnom sudu okruga.

Kao što je poznato, tijekom Prvoga svjetskog rata na Goli Otok su bili internirani ratni zarobljenici, a od 1948. na njemu je bio zloglasni jugoslavenski zatvor za političke zatvorenike.

Kad su Japanci 1940 - tih okupirali otok, on i još jedan klerik, Arthur Stonton, bili su kao civili internirani u zgradi jedne škole u Kuchingu.

Slična sudbina zadesila je i Židove iz Splita. 28. rujna 1943. svi odrasli muškarci bili su internirani, a potom poslani na Sajmište, gdje su pobijeni.

U fašističkim su logorima završavali protivnici režima zbog radnji poduzetih u tom smjeru, a optužbe pod kojima su internirani karakteristične su za sve zatvorenike totalitarnih režima.

Za to vrijeme Francuska, Velika Britanija i SAD bile su neutralne, a u Francuskoj su čak izbjegli komunisti iz Španjolske bili internirani.

K ada su austrijski i njemački Židovi spa š avajući se od nacista pobjegli u B ritaniju (tokom tridesetih godina), posljednja stvar koju su očekivali je bila da će biti zatvorenici u Kanadi, internirani u logore zajedno s nacistima.

Srpska tužba je urađena po uzoru na spor, koji su u SAD dobili Japanci, američki državljani internirani u Ameriku nakon bombardovanja luke Perl Harbur 1941. godine.

Potkraj četrdesetih godina Pinochet je bio zapovjednik kampa u kojem su internirani čileanski komunisti.

Da se nije svidio Tuđmanu, Grčićev ad hoc skovani Domovinski rat živio bi tjedan ili možda dva i onda zauvijek završio u prašini novinskih arhiva, a akademici Babić i Brozović bili bi internirani u neku od pomoćnih prostorija na Pantovčaku sve dok ne smisle nešto bolje, moćnije i primjerenije Vrhovnikovu ukusu.

Nijedan internirani nije više mogao biti oslobođen logora bez odobrenja zapovjednika armijskoga korpusa - generala R.

Četnički istupi izazvali su nepovjerenje i progone Srba uopće pa je znatan dio pobjegao u Srbiju ili se povukao u planine, a neki su internirani u logore.

Napominjemo hrvatskoj javnosti i vlasti da ni nakon toliko godina hrvatski logoraši nisu dobili ni moralnu ni materijalnu satisfakciju od strane države na čijem smo teritoriju bili internirani i zlostavljani a obitelji ubijenih ni njihova tijela.

Svi sposobni muškarci od 15 godina na više bit će internirani bez iznimke narodnosti i vjere, zanimanaj ili dužnosti.

To metodičko čišćenje možda je najbolje osvijetlio general Gaspero Barbera u svojoj okružnici od 19. svibnja 1943. broj 1350/3, poslanoj civilnim komesarima u Zadarsokj provinciji i svima podređenima, da će od toga dana sve muškarce od 21 do 50 godina, koji su internirani na otoku Molatu, a rođaci su odbjeglih osoba, smatrati i upotrijebiti kao taoce pri odmazdi za djela sabotaže i ubojstva od strane partizana u Zadarskoj provinciji.

Preživjeli su uglavnom internirani u Španjolsku (360 boraca), dok je manji broj (14 boraca) uhićen od (novih) španjolskih vlasti Francisca Franca. (Naši Španci, str. 13., 317.)

U njemu su, osim italijanskih, sovjetskih i drugih ratnih zarobljenika, bili internirani i zarobljeni pripadnici NOV Jugoslavije sa teritorije NDH koji su od avgusta 1943. godine imali status ratnih zarobljenika.

Međutim, ta je fašistička Italija ostavila tako strašne rane na otoku Rabu, to jest, kod onih koji su bili internirani u koncentracijski logor Kampor, da čudi kako, prema ocijeni Ive Barića, možda i do 80 posto Rabljana uopće nije došlo posjetiti spomen groblje i mauzolej na mjestu logora u Kamporu te kako mnogi hrvatski građani ne poznaju tu strašnu provijest

Prije 65 godina, u ožujku 1948., zatvoreni su i zadnji logori u kojima su internirani ili ubijani Nijemci iz bivše Jugoslavije.

Čak i da nitko od onih koji su internirani nije ostao duže od pet dana ili pet tjedana, nitko od njih pri ulasku nije dobio rješenje koliko će ostati i garancije da će uopće izaći.

Nakon toga su on i urednici internirani u Italiji.

Belulović se na vrijeme sklonio u Rijeku, dok su svećenik Frankola i ostala trojica ostali internirani do kraja 1919. Njihov povratak u Pazin, međutim, imao je, prema generalnom civilnom povjereniku Venecije Giulije Mosconiju, negativan učinak.

Pa kako su marxisti nepredvidivi, nelogični i surovi poput elementarne nepogode, nije nam jasno kako to da Ivo Goldstein toliko drži do Tita koji je odveo njegovu mater u logore a dao je mučiti i neke zatvoriti u logore pa i pobiti i one hrvatske židove koji su bili internirani u lager Dachau i tamo preživjeli rat.

Cijeli jedan bataljon ruskih vojnika, njih 800, je umarsirao u Liechtenstein pri samom kraju rata, polozio svoje oruzje, a ljudi bili internirani od strane vlasti u Lichtensteinu.

Odgovor glasi: Ministarstvo inozemnih poslova Italije obavijestilo nas je kao što slijedi: Pozitivne talijanske norme ne predviđaju koncesiju penzionih beneficija u korist stranih državljana koji su bili internirani u talijanskim koncentracionim logorima.

Internirani su nakon uništenja sela Malo Selo, gdje su stanovali, a u svrhu zaštite.

Kasnije međutim (1933.) Korošec i grupa vođa SLS bivaju internirani na Hvaru.

Mnogi su stanovnici bili internirani u sovjetske radne logore, a uslijedila je i velika slovačko-mađarska razmjena stanovništva.

Ali ova stvar neće biti riješena žaljenjem: uz komemoracije 7. svibnja, radnici svake zemlje trebaju organizirati skupove svugdje i prosvjedovati protiv sramnog zločina u Kronstadtu nad revolucionarnim radnicima i seljacima kojeg je počinila Ruska komunistička partija i zahtijevati oslobađanje preživjelih koji čame u boljševičkim zatvorima i koji su internirani u koncentracijske logore u Finskoj.