O č itovalo se to u nadahnutim predavanjima kojima su je obavili na više razina, od intra - i intertekstualne do semioti č ke.

U utančanoj lirskoj refleksiji, elegičnosti i memorabilnoj introspekciji, nadograđenoj njezinim profinjeno sofisticiranim stihovima intertekstualne tvorevine kao plodom strukturalističko-lingvističke stilistike, jednako pripadne njezinu opusu eto gotovo idealne mjere svekolike pjesničke i duhovne avanture Jasne Melvinger, čija se utemeljenost i vjerodostojnost ovjerava i Poveljom Visoka žuta žita, na radost i sreću ovih Pjesničkih susreta.

Meni je pak palo u zadatak prevesti njihove misli pa bih to učinila želeći ne iznevjeriti tematsko-metodološki kontekst Zbornika, a potaknuta postupkom intertekstualne reciklaže kojom je, kako ističe Sonja Bašić, Eliot u Pustoj zemlji sastavio pjesmu od mnoštva citata iz ranijih tuđih tekstova i aluzija na njih.

Zanimljiv je i primjer Ivane Velimirac koja uspostavlja razne metajezične i intertekstualne odnose s poviješću svjetske književnosti.

I najnovije mu pjesme čuvaju ispovijedno-meditativni te povremeno rezignirajući ton, brojne literarne aluzije, citati, kolažiranje i apostrofiranje upućuju na intertekstualne i metalinearne poticaje, dok tematiziranje vlastite pozicije pjesničkoga subjekta i konteksta nastanka pjesme govori o izrazitoj poetskoj samosvijesti (More u meni, Oblak, Ljudsko govorenje, Što li je s mojom pjesmom u Kini, Spomen na moga pobracima Josipa Berkovića 1905 - 1944, Na stolu kruh, Sve već rečeno, Grozd, U sjeni mrke krošnje, Očenaš Lema Kamena, U smrt Antuna Šoljana, Pjesanca svetome Vlahi u Dubrovniku).

Komentar: Prvi put u svom opusu Zoran Tadić prihvatio se otvoreno igralačke inačice postmodernistièke intertekstualne i metatekstualne poetike, preuzimajući kao narativno-fabularnu osnovicu siže znamenitog klasika Carola Reeda Treći čovjek, temeljena na scenariju (budućem romanu) Grahama Greena, ali spolno zamjenivši uloge u odnosu na predložak.

Ona joj dodaje specifičnu notu intertekstualne nostalgije.

Engleski i francuski roman 18. stoljeća dugo je u povijestima književnosti bio uglavnom svođen na prosvjetiteljsko-didaktičnu, odnosno društveno-satiričku dimenziju, stoga je bilo moguće da se (post) modernističke metatekstualne i intertekstualne romaneskne strategije doimaju samoniklo avangardnima, mada su ne samo temelji, ponajprije postavljeni romanima Henryja Fieldinga, nego i najradikalniji izdanci tih strategija, Sterneov Tristram Shandy i Diderotov Jacques fatalist (Jacques le fataliste), nikli u 18. stoljeću (uz pojedine anticipatore iz prethodnog stoljeća).

I to takvom koja razigrava memoarske pasaže, preciznu faktografiju, različite intertekstualne postupke, ali i strategije mistifikacije, pseudocitatnost, poetizaciju.

Taj naslov osobno držim najuspjelijim u Tadićevoj nomenklaturi filmova (spomenimo se i izvrsno dizajnirana plakata znatne političke težine koji je u okvir onovremene hiljadarke namjesto lika rudara Alije Sirotanovića umetnuo lice Valenta Butorca) budući da pobuđuje i šire asocijacije te implicira dublja značenja iščita li se s predznanjem Ecove intertekstualne igre u romanu Ime ruže.

Autor je u svih deset poglavlja zbirke zaokupljen problemima stvaranja novih mogućih svjetova, a raznovrsne intertekstualne relacije na kojima se isti izgrađuje prepune su citata, reminiscencija, aluzija, kombinacija kronotopa koji potiču iz različitih izvora.

Raznovrsni pripovjedni oblici, intertekstualne zamke, uvlačenje u filozofske sustave i folklorne motive, neprekidno aludiranje kroz različite običaje i istodobno neprekidno odudaranje od stvarnosti uz pomoć ironije, apsurda i parodije, pa čak i groteske, svjedoče da ove priče vrve životom te pulsiraju na različitim razinama.

Dakako, ima u tim (auto) ironičnim zvjezdanim eskapadama ili kratkim cameo-ukazanjima imena iz galerije slavnih (Peter O ' Toole, Rupert Everett i drugi) intertekstualne enigmatike za odrasle.

Međutim, ograničenje u izlaganju umjetničkih objekata na jednoj strani, omogućilo nam je intertekstualne veze na drugoj strani, među kojima je referenca na Arkzinove timeline - e samo najuočljivija.

Na razne načine, u raznim medijima vizualnog izraza i u raznim formatima (slike, fotografije, instalacije, video, animacija, scratch tapes, net.art; prezentirani na CD ROMu, VHSu, DVDu, ili hard copy verziji: fotografije, printevi, grafike, objekti) Stvorena situacija - citatne, intertekstualne veze, prožimanje kulture, povezala bi film sa ostalim umjetnostima i sa životom, te ukazala na moguće oblike kreativnog naknadnog života filmskog djela (nakon predstave/projekcije), ukazujući na trag kojeg su filmovi ostavili u cjelokupnoj vizualnoj kulturi.

Intertekstualne relacije sa autorima kao što su Michel Tournier, George Orwell, Walter Benjamin, ili P.

Radije u izrazu dohodišnog jezika odapinje intertekstualne silnice prema nizu izvornih i prevedenih djela pa, ostajući u predanom dijalogu s originalom, ostvaruje zapravo i multitekstualni polilog.

Niz citata i aluzija uspostavlja nategnute intertekstualne veze s Biblijom (braća se upoznaju u 33. godini, Bog postaje supstitucija za odsutnoga oca, motto romana je " U ime oca i sina, i još jednog sina " itd) i ta je duhovna ' nadgradnja ' često preglomazna, preteška za jednostavnu narativnu ' bazu '; općenito, dojam je da bi roman bio bolji da je dosljedniji u svojoj ' lakoći ', da je manje pretenciozan.

Ipak, da je autor stupio, rečeno žargonom knjige, u intertekstualne relacije s drugačijim akterima u bliskim diskurzivnim poljima, to bi pomoglo da izbjegne cijenu koju ova studija plaća u svome sadašnjem obliku, naime to da sama intertekstualnost kao načelo istraživanja ostaje više na referatu o teorijama intertekstualnosti i njezinoj primjeni na jedan tekst iz indijske tradicije nego što ulazi u načelne refleksije i teorijske sinteze.

Premda među ostalim razmatra i interakciju djela s društvenim okruženjem kao i intertekstualne veze, studija teži nadasve pozornost preusmjeriti s perifernih na imanentne aspekte teksta, odnosno doprinijeti prosudbi radi li se o uspješnoj manipulaciji širokom publikom ili trajnijoj umjetničkoj vrijednosti.

Zato ih i ovaj njegov filološko-prevoditeljski i književno-povijesni projekt prikazuje više u njihovim znanstveno relevantnim aspektima i daje im značenje koje im pripada prema standardu suvremene i dominantne intertekstualne teorije književnosti kao i opće strukturalne teorije konstitucije teksta i njegovoga odnosa sa vanknjiževnim kontekstom.

Zajedno s njima istraživao sam krležijanske simulakre, motive od Edipa, Hamleta, nordijske i srednjeovropske intertekstualne umreženosti, i na koncu ih povezati u zajedničku kreaciju.

Na kraju, nije naodmet istaknuti prevladavajuću lakoću i čestu lucidnost Valentova stila (iako njegova početna visoka razina mjestimično podosta opada), kao i sjajne intertekstualne reference kojima je fragmentarno premrežen dobar dio romana.

Iako se autor odlučuje primarno za realističko štivo u njemu se isprepleću i nenametljivi citati, intertekstualne veze, književne i filmske asocijacije i problematiziranje samog čina pisanja, u čemu se prepoznaje osviješteni pripovjedač koji sve te elemente strukture uspijeva povezati, točnije složiti poput puzzlea, u uravnoteženu prozu.

Koristeći intertekstualne i metatekstualne postupke pjesnik ne pravi kompromise s " postmodernim krparijama ", nego učvršćuje poziciju izdvojenosti pjesnika i pjesme, ozbiljnošću i strogošću izabire tradiciju na koju se " naslanjaju " i njegove vrijednosti.

Potka njegova stvaralaštva nije morfološka već biografska, nije linearna nego simultana, ne kreće se po vremenskoj vertikali nego po memorijskim i empatijskim mapama ugađajući, prije svega i do kraja, odnjegovanom artefaktu eklektične i intertekstualne postmoderne intuicije.

U njegovu je istraživanju naglasak stavljen na performativnu i transformativnu dimenziju periodika: više od tekstova pohranjenih na njegovim stranicama, zanimali su nas uvjeti časopisne produkcije, proturječja koja su ga pratila, učinak koji je proizveo te intertekstualne relacije kojima je pristupio.

Jedan je od osnovnih ciljeva osvještavanje intertekstualne povezanosti u književnosti i kulturi, kroz sraz supstancijalističkih i intertekstualnih pristupa u pokušajima definiranja autobiografije i autobiografskogdiskurza.

Njegov svijet je samostojeći mikrokozmos koji se vodi vlastitim pravilima i potrebama, rijetko probijajući intertekstualne odnose ili uopće priznavajući postojanje nekog svijeta izvan teksta.

Ona svoj prostor čitanja ne stvara iz alegorijskog tumačenja, nego iz intertekstualne interakcije biblijskih tekstova unutar kanona.