Sonja Bašić pridaje dalekosežnu simboličku važnost Šoljanovu eseju Kako smo prevodili Gavrana čime Šoljan otvara vrata suvremenom teoretiziranju o statusu prijevoda u odnosu na izvornik kao i tvrdnji da svako doba traži svoj prijevod i nova čitanja već napisane književnosti, što nas vodi Eliotovim tezama o tradiciji i individualnom talentu, ali i pojmu intertekstualnosti.