Kad je Rim uspio kontrolirati izbor pape, krenuo je na ukidanje prava vladara na investituru ostalih svećenika.

Borba za investituru je bila najznačajniji sukob između Crkve i države u srednjovjekovnoj Europi.

Investituru (uvođenje u službu) zadržao je za sebe i biskupske stolice popunjavao po političkoj potrebi.

To je bio otklon od srednjovjekovne ravnoteže snaga i Grgur VII po tome eliminira investituru, po kojoj je božanski postavljeni monarh imao pravo postavljati prelate, koji bi opet imali i svjetovnu i duhovnu moć.

Svi su odjednom znali za opskurnu investituru.

Samim prospektom ovog izdanja dionica nije određena i gornja granica za učešće po pojedinom investituru.

Prorok Izaija izdaleka gleda njegov nastup na prijestolje, njegovu kraljevsku investituru u kojoj mu je« dana sva vlast na nebu i na zemlji »(Mt 28,18).

Povlačenjem s Vatikanskog prijestola Papa prestaje biti taj trajni posrednik, neki bi kritičari rekli kako napušta brod zbog individualnih razloga i de-sakralizira crkvenu instituciju, te kako crkva ponavlja povijesnu gelfsku grešku, jer tko daje investituru Papi: nebo ili zemlja?, Kardinali ili Božja volja?

U ranom srednjem vijeku biskupe bira lokalna crkvena zajednica, a papa ih potvrđuje, a od XII. stoljeća (nakon borbe za investituru) biskupe imenuje papa osobno na temelju tajno prikupljenog mišljenja lokalne Crkve.

Šizma se dogodila u 11. stoljeću, u kojemu je papa Grgur VII uspio potisnuti investituru, ali ne u potpunosti.

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva a prije borbe za investituru, postavljanje biskupa je teorijski bila zadaća Crkve, ali u praksi su ih postavljale svjetovne vlasti (carevi, kraljevi i vojvode).

Svoju je formaciju nastavio na carskom dvoru Henrika V. pa je izbliza mogao upoznati političko-crkvena pitanja onoga vremena, a osobito borbu za investituru.

Menhard je službenu investituru porečkoga biskupa dobio 1175., a naslijedila ga je kći Matilda, koja se udala za Engelberta Goričkoga, te je obitelj tako došla u posjed Pazina i držala ga do 1374. U to je vrijeme uz Kaštel počelo nicati podgrađe, civilno naselje na hrptu iznad Jame, koje se širilo koliko je to dopuštao gosp.

Svi ovi činovi, kao i velika ekonomska kriza iz 1929. oslabili su organizaciju koja je sada kontrolirala samo neke od potrebnog broja glasova neophodnih za demokratsku investituru.

Njegova je crkvena politika uvelike pridonijela discipliniranju svećenstva, ali je i padom Crkve u ovisnost o državi, stvorena klica budućih sukoba, koji će se u borbi za investituru rasplamsati u drugoj polovici 11. stoljeća.

Ali Henrik nije dugo uživao u plodovima trijumfa u Saskoj jer uskoro je planula višedesetljetna borba za investituru koja je vezala sve njegove snage i pozornost.

U jednoj priči, za Večernji list, razmatrao sam investituru atentata na Pukanića i Franjića i najavljene serije ubojstava, koja je obustavljena, jer je bila provaljena i već se počelo govoriti o tajanstvenim nalogodavcima; bili su tamo gdje po definiciji ne bi smjeli boraviti.

Nećemo spominjati srednjovjekovnu borbu za investituru niti utemeljitelje američke nacije koji su mahom bili deisti ili protestanti.

Sabor je izdao 16 kanona, koji su osudivali simoniju, zabranjivali laicku investituru, od klerika zahtijevali celibat, pocevši od reda subdakonata, a od redovnika strogo obdržavanje samostanske stege.

To se dogodilo jer je njegov otac Henrik IV. bio u sukobu s papom u jeku borbe za investituru, tako da ga je papa Paskal II. izopćio iz Crkve i sve njegove podanike razriješio zakletve vjernosti.

Svečanu investituru prijama novih vitezova vodili su kardinal Carlo Furno i bivši ljubljanski nadbiskup, a sada vatikanski prefekt za redovnički život dr. Franc Rode, uz nazočnost političkih i javnih uglednika, te brojnih vjernika iz župa aspiranata, među kojima i župljani koji su došli iz Mamićeve Ajdovščine.

Sastanak u bečkom Grand Hotelu gdje su ta dva tvrdoglava postarija čovjeka, njemački i austrijski partner, trebali izravnim pregovorima ugovoriti laičku investituru kneževića Christophera, završila je nakon dvadeset minuta otvorenim sukobom: Schumann je rekao što misli o mladome Dichandu, a stari je okupljenim novinarima objavio: Rat se nastavlja

U ovom je kontekstu za shvatiti tzv. borbu za investituru koja »prerasta« pitanje kršćanske teologije odnosno antropologije, a poprima obrise borbe za društveno-političku moć.

Dvadeset godina kasnije zabranili su laičku investituru, uzurpaciju svjetovnih vladara pri imenovanju crkvenih dostojanstvenika.

Zauzet ratovima u Poljskoj i Ugarskoj, borbom za investituru s reformskim papinstvom te sukobom sa svojim nasljednikom, car Henrik IV. (1056 1106) u Istri se potpuno oslonio na Ulrika i njegove nasljednike, čime je naglo ojačala uloga istar. crkvenih i svjetovnih feudalaca.

Novi papa Paskal II. na koncilu u Lateranu početkom 1102. ponovio je carevo izopćenje iz Crkve i osudio laičku investituru.

Reformne su snage laičku investituru zbog dva razloga uspoređivale sa simonijom: s jedne je strane obred investiture vrlo sličio podjeljivanju lena, s druge strane čest je bio slučaj da su vlasnici mnogih crkava zapravo bili svjetovni feudalci koji su onda uvodili klerika u službu.

Njegov sukob s papom Grgurom VII. i odlazak u Canossu smatraju se vrhuncem borbe za investituru i među najpoznatijim su događajima europske srednjovjekovne povijesti.

Najznačajniji događaj za njegove vladavine je nastavak i konačni završetak borbe za investituru.

Krunidba careva Svetog Rimskog Carstva i njihovih supruga vršile su pape, koje su birali carevi, sve dok borba za investituru nije okončala ovu tradicionalnu vezu cara i pape.