Nakon rata i tal. teritorijalnih proširenja na ist. obali Jadrana (Saint-germainski ugovor; Rapallski ugovor), nositelji iredentizma držali su da je zadaća pokreta u glavnini ispunjena, pa se prestaju deklarirati iredentistima.

Sada će hrvatska javnost imati priliku da pokaže kako može bez opasnosti srpskog i talijanskog iredentizma proslaviti svoga najvećeg dramskog pisca, ali i ovog političarima svih vremena i svih boja vrlo neugodnog urotnika i kritičara establishmenta.

Tematikom je vezan za polit. i gosp. život Istre, posebno Liburnije, te za borbu Istrana protiv iredentizma i fašizma u XIX. i XX.st.

Taj se fenomen uklapa u već postojeće slične procese u drugim europskim (pograničnim) regijama s miješanim etničkim sastavom, pa autor u završnim razmatranjima zaključuje kako pojava iredentizma predstavlja element u višedesetljetnoj povijesno-političkoj evoluciji koji na površinu izbacuje sve kontradikcije koje taj proces sa sobom nosi.

Nema li nas? Machiedo se pita: Može li hrvatska književnost enciklopedijski postojati bez Zoranića, Zlatarića, Bunića Vučića, Kašića, Križanića, Frankopana, Palmotića, Vitezovića, Vide, Šopa, Ivaniševića, Ivšića, Gotovca, Slamniga? Tako se eto poriče hrvatski znak sve do 19. stoljeća zbog očitog velikosrpstva i iredentizma.

Međutim, političko ozračje nakon Domovinskog rata, strah od talijanskog iredentizma, priječilo je svaki službeni kontakt s ovim svjetski poznatim dizajnerom koji je u mladosti bio stanovnik Zadra.

Bili smo sumnjivi zbog anarho-liberalizma, hrvatskog nacionalizma i albanskog iredentizma, a još je valjda nedostajao američki imperijalizam i sovjetski ekspanzionizam.

Zadarsko kazalište, iako jedno od središnjih mjesta talijanske kulture a poslije talijanaštva i iredentizma u Dalmaciji, imalo je ipak pozitivnih refleksa na cjelokupni glazbeni život.

Suradnja talijanskih okupacijskih vlasti sa četnicima u Dalmaciji tijekom Drugoga svjetskog rata samo je jedan vremenski isječak talijanskog iredentizma.

I sad kad nema velike srbije i republoike srpske krajine sad bi mu dobro došla i Morlakija.Što radi državno odvjetništvo? ovo je klasični čin iredentizma, samo ne balvanom nego plajvazom.

DIO Talijansko-jugoslavenski odnosi; politički odnosi od 1870. do 1918. Talijanski iredentizam na Jadranu Angelo Vivante i talijanski iredentizam na Jadranu Transformacije iredentizma Talijanski iredentizam i istočna kriza 1875. - 1878. Istra u imperijalističkom programu Italije (do Londonskog ugovora 1915.) Nacionalizam u genezi i politici talijanskog fašizma Jugoslavenski pokret i Milan Marjanović 1901. - 1919.

Antoni Cetnarowicz Hrvatski i slovenski nacionalni pokret u Istri u razdoblju jačanja talijanskog iredentizma u prvim godinama dualizma (Kroatische und slowenische Nationalbewegung in Istrien im Zeitraum der Zunahme des italienischen Irredentismus in der ersten Jahren des Dualismus)

Osim huškanja protiv manjina i iredentizma prema susjednim državama, Jobbik ima i treću karakteristiku fašističke organizacije: paravojnu organizaciju Mađarsku gardu.

U povijesti su primjeri teritorijalnog iredentizma mnogobrojni a našem području je najpoznatija fašistička iredenta Gabriela D Annunzija koji je 20. - tih godina svojatao sa svojim Arditima Rijeku i druga hrvatska područja poput Istre, Zadra s otocima.

Naime, De Franceschi je poput Carla Combija, uz Tomasa Luciania vođa istarskog iredentizma, iskreno vjerovao da je asimilacija Hrvata u interesu njih samih jer talijanizirati se, znači civilizirati se. 12

Tršćanska povijesno-polit. sredina smatrala ga je austrofilom i protivnikom iredentizma, pa je potkraj života bio u svojevrsnoj intelektualnoj izolaciji.

Radi simbolične geste osnivačka skupština naše stranke je održana u Kninu, i već je iz toga evidentan i politički smjer HDSSD-a, kao regionalne dalmatinske stranke obgrljene snažnim nacionalnim osjećajima koja se kao moderan politički pokret XXI. stoljeća, odriče svakog oblika regionalnog ekstremizma, autonomaštva, iredentizma i federalizma, koji bi doveli u pitanje opstojnost u krvi izborene i stvorene hrvatske države, navodi Sambunjak koji je inače nećak Branimira Glavaša, na što je, kako navodi - izuzetno ponosan, no ističe i kako je njegova stranka neovisna od Glavaševe.

U početku je bila na pozicijama iredentizma, a potom je prihvatila ideje socijalizma.

Povijest istarskog i školstva Bujštine (krajolik između Mirne i Dragonje, Zrenja i mora) specifična je s obzirom da je rubno područje Istre bilo prvo na udaru talijanskog iredentizma i da se nigdje u Istri nije teže dolazilo do hrvatske riječi kao na ovim prostorima.

Prije I. svj. rata program je često služio promidžbi tal. iredentizma, te su dramskim i opernim predstavama gostovala kazališta iz mnogih talijanskih kult. središta.

Posebno je naglašeno zadovoljstvo nazočnih uz to što je HDSSD demokratska, slobodarska i regionalna politička opcija, činjenicom da je HDSSD i nacionalna stranka koja se odriče svakog oblika ekstremnog regionalizma, autonomaštva, iredentizma i federalizma, koji bi doveli u pitanje opstojnost u krvi izborene i stvorene hrvatske države.

U tom procesu je paradoksalno kako je od XIII st. sve do početka XX. st. bankarska moć rasla paralelno s procesom nacionalne homogenizacije i državne centralizacije, dok danas međunarodna financijska i bankarska moć raste s procesom financijske balkanizacije, fragmentacije i iredentizma.

Kandlerom i dr. Kao zagovornik tal. iredentizma u tada austrijskoj Istri, napustio je 1861. rodni grad i prebjegao u Italiju.

Svoje je mladenačko tal. domoljublje produbio sudjelovanjem u društvu »Giuseppe Garibaldi«, u kojem su se njegovale ideje iredentizma rane protuaustr. faze.

Stoga su narodnjaci u Dalmaciji bili nazivani aneksionistima, za razliku od autonomaša, koji će kasnije postati otvoreni eksponenti talijanskoga iredentizma.

Ali upotrijebiti pojam iredentizma nije zgodno, to je nekako prekruto, pomalo osuđujuće i teško ga je opravdati.

No stranka se nije odrekla iredentizma: zbog njezina se pritiska od prošle godine 10. veljače obilježava kao dan sjećanja na stradanje esula.

Znakovit je primjer Artura Colauttija, pisca i novinara, koji je zbog svog iredentizma morao izbjeći u Italiju, gdje su ga međutim često nazivali " hrvatskim plaćenim razbojnikom stoga je svoju čast morao braniti i sabljom ".

Na pitanje o ozbiljnosti kao i težini srpskoga iredentizma u Hrvatskoj može se jednoznačno odgovoriti: kao i talijanski i madžarski iredentizam, vjerojatno će ostati nazočan kao iritacija koja može kao rezultantu imati samo rast hrvatske nacionalne homogenizacije.

Da na Kosovu nije bilo iredentizma, da li bi Milosevic bio jak u Srbiji?