Fragment naime ironi č ki prikazuje neugodnosti s kojima se grofica sa svojih osam putovnica suo č avala, isti č u ć i kako su nakon Drugoga svjetskog rata raseljene osobe i prognanici postali dokumenti, komadi ć i papira i puki brojevi. Boja, veli č ina i tekst tih dokumenata odre đ ivali su tvoju vrijednost (...) Ako nisi imao dokument ili si posjedovao samo onaj niže vrijednosti, prijetilo ti je trunuti u logoru za izbjeglice (...) skrivati se ili umrijeti od gladi. Slobodan Novak u novoj kratkoj prozi Bu đ enje uz ve č ernja zvona s podnaslovom U naslije đ enoj maniri živim jezikom ocrtava svoje plutanje u mla č nom moru rujanskog predve č erja po bonaci, oko Cresa i Lošinja, uz obalu kao u gustom sirupu, po mrtvoj utihi i na rubu tamna odraza naše velike šume, razmišljaju ć i je li sva ova ljepota naša ili je, razbaštinjeni, našom samo zovemo.

Valja istaknuti i jake ženske snage slikarskoga odsjeka grafi č arku Kristinu Restovi ć, mladu umjetnicu Sonju Gašperov, koja se nametnula osebujnom zaigranoš ć u, u posljednje vrijeme sve bližom znanstvenoj fantastici, te Ivanu Resi ć Šore, koja na istovremeno ironi č an i emotivan na č in progovara o svojem maj č instvu radom Liquid Gold (stakleni pehar, mlijeko).

Dva su razloga tomu: drugo vjen? anje obi? no je skromnije, bila rije? o princu bila rije? o obi? nom? ovjeku, a povijest Charlesove i Camilline veze, preljubi i rastave pa ponovno vjen? anje na ironi? an su na? in pogurali tromu kraljevsku obitelj u 21. stolje? e.

Uvriježene predodžbe o linearnosti, kauzalnosti i homogenosti teksta dovode se u pitanje te se prikazuju u ironi č nom modusu kao conjuctivus potentialis, a svijet kao besmislen.

Na taj na č in Musilov roman potvr đ uje konstitutivnu svjetotvornu ulogu, koja je u velikoj mjeri odredila recepciju Musilova romana sjetimo se primjerice ironi č no zaigranog naziva Kakanija (k. u. k. carska i kraljevska Austro-Ugarska) koji je postao simbolom za stanje u duha krizama potresenoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, u najnaprednijoj državi; bila je to država koja je nekako još jedva sama u sebi sudjelovala i država u kojoj je život ionako bio pomalo nestvaran, pa time neizravno omogu ć io prekora č ivanje granica izme đ u umjetnosti i zbilje.

Tako je u osnovi ipak pojednostavnjena i zapravo neto č na poeti č ka i periodizacijska shema prema kojoj je u prvome razdoblju svoje poezije nakon Drugoga svjetskog rata Vesna Parun bila opijena eruptivnim vitalizmom makar po č esto i tragi č noga kolorita, a nakon toga sve ve ć im životnim razo č aranjem s ironi č nim i sarkasti č nim poricanjem stvarnosti i sve ve ć im udaljavanjem od vlastitih vrijednosnih vrhunaca.

Takvim se Benediktovim osobinama autorica inteligentno služi kako bi se poigrala s pozicijom pripovjeda č a, kojom se tako đ er koristi na neo č ekivan, maštovit na č in za naratora roman ima tzv. sveznaju ć eg pripovjeda č a, koji je neprestano vrlo ironi č an spram glavnoga junaka, a pritom, paradoksalno, odražava njegov svjetonazor i njegov na č in razmišljanja te se služi njegovim vokabularom, pa kao rezultat imamo razornu komiku koja proizlazi iz nepodudarnosti izme đ u stvarnoga stanja i protagonistove verzije zbilje.

Osim na razini tematike i pripovjedne tehnike, autori č ina se maštovitost odražava i u diskurzivnoj kombinatorici (ve ć i dio rukopisa pisan je diskursom bliskim bajci, kao ironi č an kontrapunkt mra č noj postkataklizmi č noj stvarnosti koju predo č uje, ali tekst autorica garnira i kvaziznanstvenim i poetskim dionicama te burleskno-vodviljskim, na apsurdu zbog me đ usobna nerazumijevanja sugovornika temeljenim dijalozima), dok njezina inovativnost vrhunac doseže na jezi č noj razini.

Kao vrhunac ironi č ne kritike antiintelektualizma pritom se ispostavlja sve ve ć e Benediktovo duševno rastrojstvo zbog previše č itanja, ali bez razumijevanja, i bez pravog uvida u gra đ u, poruke i ljepotu knjiga za kojima pohlepno poseže.

Duhovit, lepršav, dramaturški zaokružen predložak koji, osim smiješnih opisa svakodnevnih situacija, posjeduje i veliku dozu razumijevanja i iskrenog suosje ć anja za sve vrste problema u kojima se muškarac može na ć i, od trenutka kada saznaje da ć e postati otac, preko euforije sama doga đ aja, pa sve do preživljavanja prve godine života sina ili k ć eri, koje u Thornssona završava ponosnom, ali i ironi č nom frazom: Biti tata, to je nešto što se ne da rije č ima opisati.

Ja u virtualnom prisustvu umetnika vidim dobru stvar jer omogu ć ava komunikaciju više nego ikad prije, ali prema tehnologiji oni moraju biti na neki na č in ironi č ni, ukrotiti je.

Tako je prvak Žilina, koja vrlo dobar europski koeficijent može zahvaliti svojim odličnim nastupima u Uefa cupu 2008 - 2009. i u ligi prvaka 2010 - 2011 kada su došli do grupne faza navedenih natjecanja, ove sezone debelo podbacila te je u ligi prvaka ispala već od prvog protivnika s kojim je igrala (izraelski Hapoel Ironi Kiryat Shmona ih je porazio ukupnim rezultatom 2 - 1).

Autorica opisuje život židovskih emigranata i povratnika u Europi jezikom iznimne jasno ć e i oštra ironi č nog pogleda, stoji u obrazloženju.

Njegova rješenja po potrebi su sve č ana i ozbiljna, ali i ironi č na odnosno vrckavo duhovita, katkada č ak pozitivno drska.

U pomalo sličnoj ulozi gledali smo ga i u Seinfeldu, gdje je igrao tatu Georgea Constanze, Franka Constanzu, a humorom koji je prepun ironi je izgradio je karijeru.

Neizostavan pokretni rekvizit u kraljevskim pratnjama i pobjedni č kim povorkama i č est gost u komedijama, lakrdijaš je nali č je stvarnosti: koje se priklanja zaboravu zbog situacije Jednoga i koje upozorava: Pazi Lakrdijaš ozbiljnim tonom izražava bezazleno, a šaljivim najozbiljnije; utjelovljuje ironi č nu savjest kronotopa.

Ali, lažno su nazbilj jer su postavljeni u izokrenutu svijetu komedije, ironijska/ironi č na su slika zbiljnosti jer su nali č je maskirane slike dubrova č ke vlastele, ludijeh/ludih nakaza, ili cijeloga Grada-teatra, kriti č ni zrcalni odraz...

Polegnut me đ u hr đ avim šipkama i plo č ama, ironi č no osmjehnut u šutnji koju nam zaviještaš za nespokoj, smišljeno nepokretan na svojoj č eki za visoku divlja č, ponovo omataš svijet u neprozirnu maglu, ali nije ti poklonjen taj jezik, ve ć onaj drugi, neuzvra ć en.

Pretericija se č esto pojavljuje u ironi č nim kontekstima gdje se u pravilu iskorištava njezin antifrasti č ni potencijal prikladan za upozoravanje na kakav nesklad, te za njegovo efektno izvrgavanje ruglu, npr.:

Nedugo poslije toga, na mostu Bratstva-jedinstva (koje li ironi je), Mahir se našao u grupi za razmjenu, koju je vodio onaj isti mladić.

Na dva prethodna djela nadovezuje se i adaptacija drame Maksima Gorkog Na dnu, dok se? etvrti autorov film sniman 1936, Izlet, uklapa u podvojenu poetiku poetskoga realizma spojem ironi? no naturalisti? ke društvene analize iz književnoga predloška Guyja de Maupassanta s osvjetljenjem i likovim kompozicijama koje na film transponiraju duh i formu likovnog impresionizma, ponajprije djela Augusta Renoira i Claudea Moneta.

Tako je redatelj na složenu žanrovsku podlogu (djelo je naime svojevrsna mješavina komedije s vodviljskim elementima, melodrame, psihološke drame i socijalnokriti? kog filma) nadogradio tipi? ne komponente poetskoga realizma pesimizam i likove ispunjene ogor? enjem te ironi? no sagledanu postavku iz naslova.

Nazivom Autokritika on, ironi č no, preduhitrava službenu, novinsku književnu kritiku.

Dobro sinkronizirane i uvježbanih pokreta, djevojke su koreografijom, a time i cijelom kontekstu nogometne utakmice, dale ironi č an okvir.

Neobi? nom kombinacijom izabranih predmeta po principu za? udnosti koju poti? u, grade ironi? ne, ki? aste, dirljive ali neizbje? no snolike prizore.

Ironi? no je tvrdio kako je pisati bezsmisleno, jer kada knjigu nešto pitaš, ona ti ne? e znati odgovoriti.

Potom se u Platonovim dijalozima pojavljuje zasigurno najpoznatiji lik ironi č ara Sokrat.

U prvom poglavlju (Medij i njegovo zna č enje) autor problematizira razvoj te, kako je naziva, pri č e u slikama, koja vrlo č esto na ironi č an na č in ocrtava stvarne pri č e i probleme i stoga je, kao i karikatura koja je njezin punopravni dio, najsigurniji izvor za prou č avanje mentaliteta i duha našeg vremena (Jean Paul Crespelle).

Ima nešto ironi č no u pokušaju opisivanja ironije.

Ironi č ar govori posredno ili suprotno od onoga što kani kazati kori hvale ć i, hvali kude ć i, prezire dive ć i se, hini neznanje, svjesno prešu ć uje ili kaže manje nego što se o č ekuje.