Fragment naime ironi č ki prikazuje neugodnosti s kojima se grofica sa svojih osam putovnica suo č avala, isti č u ć i kako su nakon Drugoga svjetskog rata raseljene osobe i prognanici postali dokumenti, komadi ć i papira i puki brojevi. Boja, veli č ina i tekst tih dokumenata odre đ ivali su tvoju vrijednost (...) Ako nisi imao dokument ili si posjedovao samo onaj niže vrijednosti, prijetilo ti je trunuti u logoru za izbjeglice (...) skrivati se ili umrijeti od gladi. Slobodan Novak u novoj kratkoj prozi Bu đ enje uz ve č ernja zvona s podnaslovom U naslije đ enoj maniri živim jezikom ocrtava svoje plutanje u mla č nom moru rujanskog predve č erja po bonaci, oko Cresa i Lošinja, uz obalu kao u gustom sirupu, po mrtvoj utihi i na rubu tamna odraza naše velike šume, razmišljaju ć i je li sva ova ljepota naša ili je, razbaštinjeni, našom samo zovemo.

Valja istaknuti i jake ženske snage slikarskoga odsjeka grafi č arku Kristinu Restovi ć, mladu umjetnicu Sonju Gašperov, koja se nametnula osebujnom zaigranoš ć u, u posljednje vrijeme sve bližom znanstvenoj fantastici, te Ivanu Resi ć Šore, koja na istovremeno ironi č an i emotivan na č in progovara o svojem maj č instvu radom Liquid Gold (stakleni pehar, mlijeko).

Uvriježene predodžbe o linearnosti, kauzalnosti i homogenosti teksta dovode se u pitanje te se prikazuju u ironi č nom modusu kao conjuctivus potentialis, a svijet kao besmislen.

Na taj na č in Musilov roman potvr đ uje konstitutivnu svjetotvornu ulogu, koja je u velikoj mjeri odredila recepciju Musilova romana sjetimo se primjerice ironi č no zaigranog naziva Kakanija (k. u. k. carska i kraljevska Austro-Ugarska) koji je postao simbolom za stanje u duha krizama potresenoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, u najnaprednijoj državi; bila je to država koja je nekako još jedva sama u sebi sudjelovala i država u kojoj je život ionako bio pomalo nestvaran, pa time neizravno omogu ć io prekora č ivanje granica izme đ u umjetnosti i zbilje.

Tako je u osnovi ipak pojednostavnjena i zapravo neto č na poeti č ka i periodizacijska shema prema kojoj je u prvome razdoblju svoje poezije nakon Drugoga svjetskog rata Vesna Parun bila opijena eruptivnim vitalizmom makar po č esto i tragi č noga kolorita, a nakon toga sve ve ć im životnim razo č aranjem s ironi č nim i sarkasti č nim poricanjem stvarnosti i sve ve ć im udaljavanjem od vlastitih vrijednosnih vrhunaca.

Takvim se Benediktovim osobinama autorica inteligentno služi kako bi se poigrala s pozicijom pripovjeda č a, kojom se tako đ er koristi na neo č ekivan, maštovit na č in za naratora roman ima tzv. sveznaju ć eg pripovjeda č a, koji je neprestano vrlo ironi č an spram glavnoga junaka, a pritom, paradoksalno, odražava njegov svjetonazor i njegov na č in razmišljanja te se služi njegovim vokabularom, pa kao rezultat imamo razornu komiku koja proizlazi iz nepodudarnosti izme đ u stvarnoga stanja i protagonistove verzije zbilje.

Osim na razini tematike i pripovjedne tehnike, autori č ina se maštovitost odražava i u diskurzivnoj kombinatorici (ve ć i dio rukopisa pisan je diskursom bliskim bajci, kao ironi č an kontrapunkt mra č noj postkataklizmi č noj stvarnosti koju predo č uje, ali tekst autorica garnira i kvaziznanstvenim i poetskim dionicama te burleskno-vodviljskim, na apsurdu zbog me đ usobna nerazumijevanja sugovornika temeljenim dijalozima), dok njezina inovativnost vrhunac doseže na jezi č noj razini.

Kao vrhunac ironi č ne kritike antiintelektualizma pritom se ispostavlja sve ve ć e Benediktovo duševno rastrojstvo zbog previše č itanja, ali bez razumijevanja, i bez pravog uvida u gra đ u, poruke i ljepotu knjiga za kojima pohlepno poseže.

Duhovit, lepršav, dramaturški zaokružen predložak koji, osim smiješnih opisa svakodnevnih situacija, posjeduje i veliku dozu razumijevanja i iskrenog suosje ć anja za sve vrste problema u kojima se muškarac može na ć i, od trenutka kada saznaje da ć e postati otac, preko euforije sama doga đ aja, pa sve do preživljavanja prve godine života sina ili k ć eri, koje u Thornssona završava ponosnom, ali i ironi č nom frazom: Biti tata, to je nešto što se ne da rije č ima opisati.

Ja u virtualnom prisustvu umetnika vidim dobru stvar jer omogu ć ava komunikaciju više nego ikad prije, ali prema tehnologiji oni moraju biti na neki na č in ironi č ni, ukrotiti je.

Autorica opisuje život židovskih emigranata i povratnika u Europi jezikom iznimne jasno ć e i oštra ironi č nog pogleda, stoji u obrazloženju.

Njegova rješenja po potrebi su sve č ana i ozbiljna, ali i ironi č na odnosno vrckavo duhovita, katkada č ak pozitivno drska.

Neizostavan pokretni rekvizit u kraljevskim pratnjama i pobjedni č kim povorkama i č est gost u komedijama, lakrdijaš je nali č je stvarnosti: koje se priklanja zaboravu zbog situacije Jednoga i koje upozorava: Pazi Lakrdijaš ozbiljnim tonom izražava bezazleno, a šaljivim najozbiljnije; utjelovljuje ironi č nu savjest kronotopa.

Ali, lažno su nazbilj jer su postavljeni u izokrenutu svijetu komedije, ironijska/ironi č na su slika zbiljnosti jer su nali č je maskirane slike dubrova č ke vlastele, ludijeh/ludih nakaza, ili cijeloga Grada-teatra, kriti č ni zrcalni odraz...

Polegnut me đ u hr đ avim šipkama i plo č ama, ironi č no osmjehnut u šutnji koju nam zaviještaš za nespokoj, smišljeno nepokretan na svojoj č eki za visoku divlja č, ponovo omataš svijet u neprozirnu maglu, ali nije ti poklonjen taj jezik, ve ć onaj drugi, neuzvra ć en.

Pretericija se č esto pojavljuje u ironi č nim kontekstima gdje se u pravilu iskorištava njezin antifrasti č ni potencijal prikladan za upozoravanje na kakav nesklad, te za njegovo efektno izvrgavanje ruglu, npr.:

Nazivom Autokritika on, ironi č no, preduhitrava službenu, novinsku književnu kritiku.

Dobro sinkronizirane i uvježbanih pokreta, djevojke su koreografijom, a time i cijelom kontekstu nogometne utakmice, dale ironi č an okvir.

Potom se u Platonovim dijalozima pojavljuje zasigurno najpoznatiji lik ironi č ara Sokrat.

U prvom poglavlju (Medij i njegovo zna č enje) autor problematizira razvoj te, kako je naziva, pri č e u slikama, koja vrlo č esto na ironi č an na č in ocrtava stvarne pri č e i probleme i stoga je, kao i karikatura koja je njezin punopravni dio, najsigurniji izvor za prou č avanje mentaliteta i duha našeg vremena (Jean Paul Crespelle).

Ima nešto ironi č no u pokušaju opisivanja ironije.

Ironi č ar govori posredno ili suprotno od onoga što kani kazati kori hvale ć i, hvali kude ć i, prezire dive ć i se, hini neznanje, svjesno prešu ć uje ili kaže manje nego što se o č ekuje.

Linda Hutcheon isti č e da tuma č ironi č noga iskaza uvijek realizira seriju kompleksnih hermeneuti č kih č inova koji imaju semanti č ke i vrijednosne posljedice; re č eno i nere č eno supostoje za tuma č a, oboje si me đ usobno preuzimaju zna č enja jer su doslovno povezani u cilju stvaranja pravog ironi č nog smisla.

U slikarstvu i glazbi u č estalo je ironi č no citiranje.

Ponekad je ironi č ni iskaz nerazrješiv, što pokazuju pojedine Sokratove tvrdnje koje se i danas izdašno interpretiraju.

Drugi su njegov rad boži ć ne kuglice poslagane u srp i č eki ć i rije č Tito, što autora na ironi č an na č in podsje ć a na djetinjstvo, ali i na krhkost i prolaznost ideologija.

Njegovim velikim dimenzijama (375 x420) autorica ironi č no aludira na plakate koji se izmjenjuju na cestama i autocestama iz dana u dan, potrošni kao i roba koju reklamiraju.

Stoga je sasvim logi č no da Gluteus pronalazi uzore u tradiciji, odnosno na ironi č an na č in citira razli č ita povijesna djela, tim postupkom im istovremeno daju ć i posvetu, ali i kritiziraju ć i njihovu uniformiranost, a sve u svrhu bunta protiv konceptualnih i takozvanih angažiranih kumira što kontinuirano opstaju na likovnoj sceni.

Nadalje, po uzoru na stare majstore, portretira svoje prijatelje, profesore s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, svojega likovnog kriti č ara, ali i Milana Bandi ć a na konju, ironi č no se referiraju ć i na prikaze velikih vojskovo đ a u povijesti umjetnosti.

Akcija je prigoda za iskazivanje Ulrichovih ironi č no-relativisti č kih nazora o svijetu: Kunem vam se, odgovorio je Ulrich ozbiljno, da ni ja, a ni nitko drugi ne znamo što je istinski, istinska, istinsko; no uvjeravam vas da je to na putu ostvarenja