Za bolest je tipi č no zatajivanje rada bubrega, uslijed č ega može doći do uremije i smrti.

Što kao izravnom posljedicom posve odre đ enih idejnih i ideoloških kretanja i tendencija na europskom zemljovidu, što kao izri č itim prevlastima posve odre đ enih filozofskih i drugih ideja, onih Feurbachovih ili Nietzscheovih, Comteovih ili Schopenhauerovih, ideja o Božjoj smrti i strogoj antropocentri č nosti samoj sebi dovoljnoj i jedinoj svrhovitoj po kojoj je č ovjek temeljna mjera svega svijeta i svega stvorenoga, koji svoj smisao osobito u drugoj polovici 20. stolje ć a nalazi u konzumizmu, hedonizmu i zadovoljenju svake svoje potrebe; što kao strahotnoj drami ateisti č koga humanizma koji posve isklju č uje Boga ili ga zamjenjuje raznim idolima, što kao posvemašnjom ravnodušnoš ć u, tipi č nim indiferentizmom prema svemu svetomu i božanskomu.

Do pred kraj 16. stolje ć a Bar je bio tipi č an renesansni južnodalmatinski grad pod mleta č kim vrhovništvom koji se ni po č emu nije razlikovao od svojih zapadnih susjeda.

Na vrhuncu uspona, Bar je imao gotovo pet tisu ć a žitelja, od toga više od 70 plemi ć kih obitelji, više od 30 crkava, samostana i kapela, na desetine plemi ć kih pala č a, raskošnu sakralnu i profanu heraldiku, vlastiti novac, gradski statut te ustroj tipi č an za primorske gradove toga razdoblja.

Stavimo li po strani Tolstojevu važnost za povijest svjetske književnosti, pa č ak i njegovu tipi č nost kao realisti č koga pisca, zbog spomenutog istinoljublja, zbog stalnih propitivanja i sumnji, zbog dobrih opisa i izvrsno portretiranih junaka, a time i uvijek novih filmskih adaptacija, moglo bi se, vjerujem, za njega na ć i mjesta i u današnjem svijetu.

Možda tipi č na predve č erja u Los Angelesu, ali ne Los Angelesu u Bio-Biju, nego Los Angelesu u Kaliforniji, u gradu koji je nastao ni iz č ega i s č ijih se terasa prostirao pogled na blještavilo koje dopire do svakoga komadi ć a planeta.

Dok su spomenute tri predstave (osobito Menažerija i Bliže) izvrsni primjeri duboko promišljena i scenski ekspresivnih u č inaka, Ze č ja jama ispala je slabašnom sli č icom o životu tipi č ne ameri č ke obitelji srednje gra đ anske klase poslije najja č e obiteljske traume gubitka djeteta.

To je bila tipi č na komunisti č ka praksa.

Dijelom je upravo zbog otvorene, nedovršene strukture taj roman zape č atio rastakanje uvriježenih obrazaca klasi č nih, prije svega realisti č kih romana, i to ne samo u tematskom i sadržajnom smislu njegove esejizacije i odustajanja od č vrste fabule, nego i u tipološkom smislu njihova pretakanja u fragmentarnu i asocijativnu strukturu tipi č nu za moderni roman.

U Lipiku je tada prevladavalo ozra č je tipi č no za multinacionalnu Monarhiju, a uklju č ivalo je be č ko i peštansko kulinarstvo, praško slasti č arstvo te glazbene sastave svih vrsta (vojni č ki, klasi č ni, tamburaški, vokalni ili ciganske violine), uz egzoti č ni dodatak blizine Osmanskoga Carstva, što je zna č ilo janjetinu s ražnja i tursku kavanu kao sastavni dio ponude.

Blago geometrizirano prikazivanje figure tipi č no je, zapisuje Marciuš, za njezinu takozvanu lotheovsku fazu, od 1926, odnosno od 1928, do 1934. Razvidna je i svjesna konotacija Cézanneovih pouka.

Posveta Pini Bausch name ć e ograni č enje u na č inu umjetni č ke preoblike i dramaturškoj strukturi plesnog materijala, no ipak u predstavi opstaju tipi č ni Platelov humorizam i suosje ć anje.

Ja bih, baš tipi č no, sve bila dala da sam se mogla zaogrnuti nevidljivim plaštom i ubaciti me đ u njih, č uti njihove razgovore i tajne i koje su to zajedni č ke teme koje ih spajaju.

Valjda zato što tipi č ni glumci uvijek trebaju neki sistem, veli Stegnar.

U pozadini svega bila je i jedna bitna komponenta, tipi č na muška igra supremacije svi iz menadžmenta, od predsjednika do financijskog direktora, bili su kompleksaši, za glavu niži od mene, power trip brija č i, i nisu me podnosili od prvoga dana kad smo se sreli uživo.

Tipi č no za postmodernu umjetnost, spisateljica se ogra đ uje: unato č veliku udjelu povijesnih č injenica i stvarnih osoba, Tabu je fikcionalno djelo, a Tauskov život poslužio je samo kao nadahnu ć e.

Predstava o tipi č nim problemima tinejdžera

Ciklus Kažu da Grk Odisej po povratku nije zapjevao tipi č an je za Petrakov doživljaj povijesti u kojoj nema više mjesta za juna č ki svetokrug: Sada se može nestati i nitko ne ć e znati.

Rije č je o tipi č nome romanu razdoblja nakon procvata usredoto č enome na č itatelja, prepunome humora i zanimljivih likova, ali u kona č nici jako ozbiljnoj kritici represivnoga vojnoga režima.

Završni izraz sam tak dvostruka je apokopa, tipi č na frazeološka konstrukcija zagreba č ke kajkavštine.

Upravo problematika zbilje, kako sam Ulrich kaže paket stvarnoga svijeta, upu ć uje na za roman tipi č nu funkciju neprekidna korigiranja tradiranih na č ina prikazivanja zbilje.

Imaju ć i neprestano u vidu dva tipi č na hrvatska prostora južni, mediteranski, i sjeverni, kontinentalni, tj. jedan s morem, a drugi sa zemljom kao središtem, zaklju č io sam da je doživljaj zemlje uvelike odredio snažnu emocionalnu percepciju života i svijeta, a time i specifi č an kontinentalni književni diskurs onoga što ovdje nazivam slavonskom književnosti.

Ništa manje metafizi č an ni zloslutan (iako možda nešto manje drasti č an) oblik kona č noga umrtvljivanja sižea jest motiv dosade, koji je tako đ er tipi č an za Gogolja.

Jedna je od tipi č nih karakteristika amaterskog stvaralaštava tako đ er nemogu ć nost fiksiranja predstava te se č esto doga đ aju velike oscilacije u prezentaciji, što se moglo vidjeti i na festivalu.

Ipak, hiperrealizam u prikazivanju svakodnevice likova i birokratskih problema s kojima se susre ć u svrstavaju djelo u možda ne toliko tipi č no, ali zasigurno prepoznatljivo ostvarenje spomenute kinematografije.

Nakon cikli č ki sazdana prvog, iza stanke u drugom dijelu rasporeda imali smo priliku uvjeriti se u puno ć u tipi č ne papandopulovske iskri č avosti izraza plesa, jednako u Studiji br. 2, kao i onoj br. 4 pisanoj u ritmu valcera.

U toj se, glembajevskim ciklusom nadahnutoj fresci društvenih mijena tridesetih i č etrdesetih godina to č nije rasapa gra đ anstva pod pritiskom ratnih i ideoloških prijepora ni nekad ni danas dakle nije razvidjelo previše kazališnog potencijala te su je kriti č ari proglasili tek solidno zapisanim razgovorima ili polemikama o društvenim, politi č kim, ideološkim, povijesnim, esteti č kim i eti č kim temama, žale ć i što se istim povodom Matkovi ć nije č eš ć e obra ć ao kao kroni č ar i pripovjeda č (Senker), no isto tako sude ć i da je uz Krležinu fakturu obrazovno zahtjevne i vehementne re č enice Matkovi ć tu pokazao sklonost i nekim Pirandellovim tipi č nim toposima zaokupljenosti konstruktom osobnog identiteta i analogijama života i kazališta.

Takav je pristup izbjegao zamke smotri koje č esto upadaju u umjetno stvorene okvire tipi č nosti neke sredine.

Izložene Bernfestove plakete obitelji, prijatelja i onodobne društvene elite pokazuju u kolikoj je mjeri nastavio akademsku tradiciju i preuzeo jednostranu plaketu u poluvisokom reljefu tipi č nu za ono vrijeme i njegove u č itelje (O.

Pozadina s jednim tipi č no secesijskim vise ć im spiralnim ornamentom i donjim dijelom ljudske č eljusti (gore desno) diskretni su znakovi tog svijeta sna i bizarnosti koji umjetnik proglašava svojim.