Bog je Ona Koji nas utvrđuje s vama u Hristu, i Koji nas pomaza, Koji nas i zapečati, i dade zalog Duha u srca naša.« (Korinćanima, II, 1:21 - 22) Prorok Isaija, koji je pomazan Duhom kada je se služiteljski predao Gospodu, svedoči za sebe: »Duh Gospoda Jehove je na meni, jer me Jehova pomaza,...« (' Isaija ', 61:1) Tertulijan hrismu (grč.: to chrísma = ' ulje ', ' mast '), pomazanje posle krštenja hoće predstaviti drevnim i autentičnim hrišćanskim sakralnim običajem: »Izašavši iz banje krštenja, pomazujemo se blagoslovenim pomazanjem, po drevnom obredu, kao što se obično vršilo pomazivanje nad sveštenstvom uljem iz roga...« (O krštenju, prg. 8) Pomazanje posle krštenja brani i Kiprijan Kartaginski: »Onaj ko se krstio mora da bude i pomazan, kako bi primio hrismu, odnosno pomazanje, kako bi mogao biti pomazanik Božiji i i Hristovu blagodat imati u sebi.« (Ep. 70, 23) Zato što je sveštenik po rukopolaganju bio pomazivan, neupućeni crkvenjaci su smatrali da trebaju uvesti pravilo da i neofit po krštenju treba biti pomazan